Unatoč mogućem opstruiranju daljnjeg unapređenja i šikaniranja na radnom mjestu, hrabra odluka doktora znanosti zaposlenog na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu da podigne antidiskriminaciju tužbu urodila je plodom. Nakon sustavne diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije kojoj je svjedočio od strane kolega iz akademskih krugova, Dario Krešić na sudu se izborio za pravdu i tako stekao satisfakciju. No osim zadovoljštine na osobnoj razini, tužba ovog mladog gej asistenta, važna je na još nekoliko razina.

Da hrvatsko sudstvo nije senzibilizirano za slučajeve u kojima se u glavnoj ulozi susreću netrepeljivost i diskriminacija, još su prošle godine dokazali postupci u kojima su tuženici bili Zdravko Mamić i njegov prijatelj Vlatko Marković. Županijski sud u Zagrebu donio je dvije nepravomoćne oslobađajuće presude u korist nogometnih

Dario Krešić

glavešina koji su putem medija odašiljali homofobne izjave i tako je, u skladu s kaotičnim stanjem u hrvatskom pravosuđu, po tko zna koji put sam sebi zabio autogol. Kraj prve "utakmice" označila je sutkinja Jadranka Travaš koja nije pronašla temelj za kršenje Zakona o suzbijanju diskriminacije u izjavi Zdravka Mamića da "gejeve ne može zamisliti kao nogometaše već kao baletane i tekstopisce" te kako "oni ne bi igrali u njegovoj reprezentaciji". Za razliku od Travaš, kojoj nije bila sporna Mamićeva funkcija izvršnog dopredsjednika Dinama, već je presudila kako se radi o njegovom "pravu na osobni stav", u slučaju Vlatka Markovića, predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza, koji je za Večernji list izjavio da "dok je on na čelu HNS-a, niti jedan gej neće igrati u reprezentaciji" te da "na svu sreću, nogomet igraju samo zdravi ljudi", sutkinja Jasenka Grgić  zaključila je kako o izboru nogometaša formalno odlučuje Nogometni savez, a ne njegov predsjednik.

Iako se u slučaju izjava Markovića i Mamića radi o istom problemu - fundamentalnoj i nedopustivoj homofobiji i šovinizmu u hrvatskom sportu, ove dvije nepravomoćne presude pokazale su kako se (ne)implementira Zakon o suzbijanju diskriminacije. Unatoč pozitivnom ishodu u slučaju Krešić, niti njegov postupak nije ostao lišen needuciranosti sudaca i možebitne homofobije. Sutkinja Lidija Krašek na prvom ročištu u ovom predmetu željela je uskratiti pravo javnosti, govoreći da ni udruge, ni Unatoč pozitivnom ishodu u slučaju Krešić, niti njegov postupak nije ostao lišen needuciranosti sudaca i njihove možebitne homofobije predstavnik Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova ne mogu prisustvovati raspravi. Istaknula je da to pravo pogotovo ne mogu imati novinari, ne bi li očito što vještije skrila svu sramotu pravosuđa.

Sutkinja je uskoro izuzeta, a Krešiću je i nakon pozitivne presude ostala borba s homofobijom u akademskoj zajednici. Iako se u javnom prostoru takva vrsta netrepeljivosti obično pripisuje "priprostim" fizičkim radnicima kakav je bio onaj zaposlen u škveru koji je prošle godine tijekom Split Pridea na splitskoj Rivi pozivao na eliminaciju svih LGBT osoba, da bi ga naposljetku pojedini mediji pravdali jer, eto, jadni čovjek ima četvero djece i ženu koja se naljutila zbog njegovog divljačkog ponašanja, Krešićev slučaj dokazao je da na homofobiju nisu imuni niti "uvaženi" profesori inženjeri. Uz nebrojena istraživanja koja su dokazala prisustvo homofobije među srednjoškolskom djecom, spomenuti sudski slučajevi još jednom dokazuju nužnost uvođenja građanskog obrazovanja koje bi podrazumijevalo učenje o zaštiti temeljnih ljudskih prava u postojeće školske kurikulume.

A tamo gdje se homofobne Drine ne mogu ispraviti kroz obrazovanje, svoju ulogu i Krešićev slučaj dokazao je da na homofobiju nisu imuni niti "uvaženi" profesori inženjeri dalje može nastaviti ispunjavati Zakon o suzbijanju diskriminacije koji je u slučaju mladog asistenta s Fakulteta organizacije i informatike pokazao svoju pravu namjenu. No samo postojanje Zakona, koji još uvijek sadrži članke koji govore o izuzećima od diskriminacije, a direktno pogađaju osobe s invaliditetom, strance, izvanbračne i istospolne parove, i postojeća pozitivna praksa njegove primjene neće značiti ništa ukoliko Krešićev slučaj ostane izolirani tračak nade u postojanje nekog boljeg i pravednijeg društva.

---

^{Članak je objavljen uz podršku Internewsa. Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost Udruge za nezavisnu medijsku kulturu i ne odražava nužno gledišta Internewsa.}

Tagovi: homofobija, prava homoseksualaca