Zašto brodogradilišta moraju u stečaj?

16.03.2010. Igor Lasić Hrvatska Komentiraj Print

Isforsirani zavjet hrvatskih političara koji podrazumijeva gašenje brodogradilišta, suštinski je identičan onome za što su pojedini austrijski i njemački političari ovdje koristili HAAB, sve dok nije spektakularno otišao u vražju mater.

Kad bismo danas trebali nečim označiti razdoblje od prošlog ljeta naovamo, posve sigurno bi ono u Hrvatskoj bilo imenovano po brojnim velikim privredno-kriminalnim aferama čija se svježina zasad ustrajno održava, što je ovdje veoma neobično, čak i kaznenim prijavama te policijskim istragama. Naime, takvih je slučajeva bilo napretek i prije, i godinama se u demokratskoj Hrvatskoj moglo do mile volje pisati o njima, samo što to nikad nije izazvalo ama nikakvu reakciju tužilačko-pravosudno-policijskog kompleksa; često se kazivalo da za to nedostaje "političke volje"... A sad, odjednom ispada kako možemo reći da živimo u antikorupcijsko vrijeme nove Hrvatske, samo još da vidimo - gadnim batinama upućeni na kroničnu skepsu - je li tomu sve baš tako i neće li čitava ta gorda stvar u međuvremenu nekako poći ukrivo.

Pacajući se u blagotvornoj sapunici tekućeg perioda, dok bodro promišljamo ukupni kontekst te začudne priče s viškom neprobavljenih obrata, složit ćemo se kako je sve počelo s onim naprasnim oproštajem Ive Sanadera uoči sezone godišnjih odmora. To je bila točka kozmički upadljiva, neprijeporna i kardinalna poput ekvinocija, a neki drugi momenti ostali su više u sjeni, pa ćemo ih zacijelo potom godinama razlagati. Svakako, ubrzo se potvrdilo da nam je bivši premijer beznadno upleten u aferu oko Hypo Alpe Adria banke, koruške pošasti čija djelatnost također spada pod rečene stare vijesti s naknadnim efektom. S takovrsnom oznakom HAAB-a, međutim, ipak je dosad zabilježeno više involviranih te suspektnih lica od javno prepoznatljivog imena, negoli u desetak prosječnih slučajeva o kojima se pisalo ili se piše.

Za ovu zgodu nabrojimo tek manji dio njih, uz Ivu Sanadera, koji su ovako ili onako zatečeni u predmetu čuvenom po suradnji naših političara i biznismena sa inozemnim njihovim kolegama na opsežnom pljačkanju ove zemlje: Franjo Tuđman, Ivić Pašalić, Vladimir Zagorec, Miroslav Kutle, Ninoslav Pavić, Milan Bandić, Božidar Kalmeta, Ivan Jakovčić, Miomir Žužul, Tomislav Karamarko, Slavko Linić, Robert Ježić, Krešimir Starčević... Ali, kod nas ovakve storije prestižu jedna drugu, uzrokujući tešku inflaciju skandala iz toga žanra, pa smo jedva stigli pravo trznuti na istodobnu službenu reaktualizaciju još jedne hotimično zaturene svinjarije, one u vezi s Podravkom. I dok se pokušavamo snaći u njezinim neprebrojnim, mutnim rukavcima i mrtvajama, iza ugla nas je ovih dana spucala novost, opet relativna, koja dopunjuje potonju aferu te navodi kako je Sanaderov potpredsjednik vlade Damir Polančec onomad isporučio INA-u mađarskome MOL-u, u zamjenu za kredit kojim su mučki otkupljene ključne dionice koprivničke prehrambene tvrtke.

U međuvremenu, dakle, politički su pad doživjeli i Sanader i Polančec, a nešto umnogome slično zbiva se ovoga momenta i posred neposrednoga hrvatskog Posrijedi je načelo tržišne konkurencije u politici, ono kad veća riba jede manju: naša brodogradnja, nekoć pri svjetskom vrhu, u tom smislu ni danas uopće nije bezazlena susjedstva, u Crnoj Gori. Tamošnji dugogodišnji neupitni politički te ekonomski gazda Milo Đukanović najavio je povlačenje u prijevremenu mirovinu, da bi zatim to porekao, pa onda ponovno djelomično ustvrdio ono prvo.

No strukturno važniji od konačnog ishoda te epizode jest zajednički nazivnik najvažnijih aferaških potresa u, izgleda, jedine dvije „zapadnobalkanske" države koje gotovo jednoznačno naginju prema Zapadu. Trend o kojem je tu riječ, dakle, otkriva presudan utjecaj te interni tajming europskounijskih zemalja, tj. njihovih politika i sezonskih akcija, na dramatičan razvoj unutarnjih prilika u ovima našim dvjema; sve oko HAAB-a ispostavilo se u Hrvatskoj za naplatu tek onda kad je ta propadajuća banka zaljuljala šire polje interesa u Austriji i Njemačkoj, dok je naftaški segment Podravkina i Polančecova istražnog dosjea također upotpunjen iz EU-a, točnije Mađarske. Uzrok, pak, Đukanovićeva neviđenog zamuckivanja potječe iz posve istog smjera, i tu su oni koji to kažu u pravu već stoga što on jednostavno ni o kojem drugom centru moći nije niti približno toliko ovisan.

Drugim riječima, malne da nas je zakačilo samo po inerciji, a istom nam glavne političke i ekonomske moćnike vijaju unaokolo kao gluvu kučku, štono bi rekli izvjesni naši susjedi...

U Njemačkoj i Austriji angažirane su stotine istražitelja nad Hypo bankom, uključena je i Agencija za nadzor financijskog poslovanja u Liechtensteinu, pa je zapravo neizbježno da uslijed tako dimenzionirane frke nastrada i pokoji razuzdani provincijski kokošar, čisto kao kolateralna žrtva. Svi ostali razlozi njihova kraha su pritom manje presudni, ma koliko bili ozbiljni te čak ozbiljno iskorišteni. Taj smo kauzalitet i poredak vrijednosti većim dijelom bili u mogućnosti pojmiti tek sa Hrvatski političari ucijenjeni su vlastitom kompromitiranošću pri zaštiti vlastitog interesa, i kreditima što su ih podizali na račun svojih sugrađana. Izuzev odnosa EU-a s njima, zasnovanog na tim datostima, ne znamo ništa više o krucijalnom sadržaju saveza u koji hrlimo zadrškom, doduše, jer je tako valjda bilo u interesu spomenute istrage. I tek što bi dobrohotni hrvatski čovjek pomislio da Europska unija nije ništa doli pronađena zemlja Dembelija, makar i konfederativno parcelizirana, ali od čije će kreposti i za nas nešto preteći, evo nam iduće vijesti.

Ona javlja kako su Polančec i Sanader u tajnosti obećali Europskoj uniji da će hrvatska brodogradilišta poslati u stečaj, te kako potonja strana i dalje očekuje da Hrvatska to ispoštuje, utoliko nam otkrivajući sam sadržaj inače zatajnih dogovora. Već znamo da Sanaderova nasljednica Jadranka Kosor čini sve što sada čini samo zato jer više naprosto nema izbora - ona doista ne - pa možemo s popriličnom sigurnošću vjerovati u naskorašnju realizaciju te europskounijske želje. Ali, to nam ujedno otkriva neke druge motive zemalja EU-a, suprotne onima pravedničkim što nam tako napadno padaju na um, tronutima djelotvornošću tamošnje pravne države koja, eto, i nama udara zaslužen ritam. Isforsirani zavjet hrvatskih političara koji podrazumijeva gašenje brodogradilišta, umjesto pritiska na iste ljude da spriječe njihovo propadanje i onemoguće privatni interes što im siše krv, suštinski je identičan onome za što su pojedini austrijski i njemački političari ovdje koristili HAAB, sve dok nije spektakularno otišao u vražju mater.

Posrijedi je načelo tržišne konkurencije u politici, ono kad veća riba jede manju: naša brodogradnja, nekoć pri svjetskom vrhu, u tom smislu ni danas uopće nije bezazlena. Postoji znanje, potvrđena radna snaga i proizvodni pogoni, kapaciteti sposobni da se ponesu s dobrim komadom svirepoga globalnog tržišta, ali ono što joj dolazi glave su, ukratko, svjesno navođeni domaći paraziti. A inozemne silnice najbolje je neki dan u emisiji Poslovni klub na HTV-u razmontirao jedan nujni škveranin, tumačeći kako su neke jake europske države, poput Francuske, nedavno uvidjele grešku privatiziranja vlastitih brodogradilišta koja sad vraćaju u državno vlasništvo, pri čemu im takova naša, logično, smetaju. Nešto slično, samo za ilustraciju, uradili su nam i Nijemci s telekomunikacijama, samo zato što si mogu bez velikog poslovnog rizika dopustiti lagodno i unosno reketarenje nad kolonijama.

Hrvatski političari ucijenjeni su vlastitom kompromitiranošću pri zaštiti vlastitog interesa, i kreditima što su ih na račun svojih sugrađana podizali da bi se tome interesu mogli mirnije posvetiti. Izuzev odnosa EU-a s njima, zasnovanog na tim datostima, mi kao društvo - znači, kulturna te politička zajednica - ustvari ne znamo ništa više o krucijalnom sadržaju saveza u koji hrlimo. Nedoraslo se veselimo tamošnjim lokalnim pobjedama najboljih među njihovim zakonima, u čijem odjeku na hrvatskom prostoru iščitavamo doseg sad već nešto pristojnije civilizacijske akustike, no totalno slijepi za očitu činjenicu da se i opet najgorom pljačkom pokazuje ona što se izvodi pod apsolutnim zakonskim pokrićem. To je ono drugo lice relativno uređene Europske unije i njezine politike, zajedno s nama i našom - pa, sve to skupa, ovo što se upravo događa, tako se zapravo nadaje samo kao nastavak korupcije drugim sredstvima... Antikorupcijskim, kažu.

POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE

07.02.

dodaj komentar 30 komentara

Stečajni upravitelj11.06.2010. 18:43#1

Zamislite, razlog zašto EU traži da se u nekim brodogradilištima otvori stečaj je taj što su po hrvatskim zakonim nastupile okolnosti u kojima je Uprava tih istih brodogradilišta dužna sama pokrenuti postupak za otvaranje stečajnog postupka.

Iz istog se razloga na natječaje za privatizaciju nitko ne javlja jer čak i uz opis dugova državi, preostali dugovori premašuju vrijednost brodogrališta. Dakle, preskupa su i za jednu kunu.

U takvim okolnostima, stečaj je jedini pravno prihvatljivi način da se imovina i ljudi osobode tereta dugova te da se omogući nastavak poslovanja.

Šteta je što se isto nije poduzelo prije 10 godina jer su bile slične okolnosti, a brojke za državu puno bezbolnije.

Naime, kada se otvore stečajevi, državi na naplatu dolazi većina jamstava danih u brodogradnji jer nisu odgovarajuće pokrivena imovinom društava.

Na kraju, svakako treba spomenuti kako je glavni uzrok sustav upravljanja. Ne struktura vlasništva, jer i država može uspješno upravljati (već se ovdje čulo od takvim primjerima), nego sustav upravljanja. Može se reći, i ne pogriješiti, kako je sve pitanje osoba. Prvo članovi nadzornih odbora, koji ne znaju niti što nadziru niti kako se nadzire. Zatim članovi uprava koji ne znaju što je upravljanje (osim možda što je samoupravljanje), a još manje što je vođenje.

Dovoljno je samo zaviriti u financijske izvještaje brodogradilišta (javno su dostupni na www.fina.hr) pa brzo postaje jasno o čemu je riječ.

Još jasnija slika se javlja kada pogledate financijske izvještaje dobravljača u brodgradnji (div, teri-crotek, itd.). Nakon toga ostaje samo jedno pitanje: tko je tu budala? Ili malo finije: tko tu koga farba?

Još vam nije jasno?
škveranin07.06.2010. 11:55#2

Svakoj državi pa tako i ovoj treba industrija. Brod je proizvod, vrlo složen, koji se proizvodi po želji kupca i obuhvaća u sebi mnoge sisteme pa tako i proizvode. To znači da vuće i druge industrije tj proizvode. Brodovi se uglavnom projektiraju u Hrvatskoj, od naših stručnjaka, znači naša pamet. Proizvode ih naši ljudi u našim brodogradilištima. Proizvodi koji se ugrađuju proizvode se u Hrvatskoj i uvoze iz svijeta. Brod kao gotov proizvod koji se predaje, čitaj prodaje, naručiocu je vrlo značaj proizvod tehnološki i finacijski , a pogotovo za ovako malu zemlju kao što je naša Hrvatska (kvart u jednom više milijunskog gradu- Chicago).
U nekim prošlim vremenima Brodogradilišta su izgrađivala cijeli kraj u kojem su locirana. Novcem škverova izgrađivane su sportske dvorane, lučice, odmarališta, stanovi,..... Dug brodogradilišta tada, koja su proizvodila više brodova godišnje, bila su manja nego danas.
Naši projektanti i konstruktori projektiraju i konstruiraju brod, nabavljači kupe proizvode u Hrvatskoj i u svijetu a naši ljudi varioci, mehaničari, bravari, stolari ugrade te proizvode i izrade krajnji proizvod brod. Isti ti ljudi rade vani u stranim brodogradilištima za strance i proizvode brodove, a ta Brodogradilišta navodno dobro posluju.
Gdje je tu problem. Što više proizvoda iz Hrvatske ugraditi u brod i racionalno upravljati sa brodogradilištima.
Zaključak se nameće sam po sebi, način upravljanja brodogradilištima je pogrešan.
Rijecanin24.03.2010. 06:36#3

Uzmimo crkvi i ulozimo u brodogradnju. Eto rjesenja.

'Boze, se slazete da od Vas uzmemo novce iz prpracuna i nahranimo tisuce ljudi?'
'Eeee, ne zazivaj bozje ime bezveze, znas da necu.'
Profesor s PhD23.03.2010. 23:02#4

Za @Peru, dovli su nas iz HDZ-a da živimo u banani državi :-(((
reakcija2323.03.2010. 15:12#5

S.Kulić:Tečaj za steča.D.Domazet:Protiv hrvatske se vodi specijalni rat, prljaviji nego onaj 1991, Budimpešta....Beč.....Beograd.....Brisel..
naprijed u sutra22.03.2010. 22:05#6

naš zašto? za babino brašno, eto zato, historija se poigrala i eto sad mi raspredamo raspredeno, samo naprijed, šta da se više kaže, i čemu?
jack22.03.2010. 21:07#7

Za revnog ZdeslavatojestMislava koji nema pametnijeg posla nego ispravljati pravopis u komentarima na internetu, pogledaj ovaj veoma poučni intervju s Elizabeth Warren (the chair of the Congressional Oversight Panel for TARP) koja govori točno kakvu ulogu u toj "vlasničkoj strukturi" država ima (kaže doslovno "I can't do anything about it, but I can talk about it). Kaže isto tako da je američka vlada izdavši novac za bailout dobila za 100 dolara vrijednosti dionice koje su vrijedile 66 dolara, i nakon toga izgubila još novaca jer je vrijednost dionica poslije pala. Pa da budemo načisto o čemu pričamo kad kažemo da je država ušla u vlasničku strukturu banaka - pričamo o tome da im je dala hrpetinu novaca i dobila goli k*rac zauzvrat.

http://www.thedailyshow.com/watch/wed-april-15-2009/elizabeth-warren-pt--1
http://www.thedailyshow.com/watch/wed-april-15-2009/elizabeth-warren-pt--2
Pero22.03.2010. 19:24#8

Živimo u banana državi
koji spam robot, evo opet22.03.2010. 16:23#9

pa naravno da EU igra prljavu, ali prozirnu igru, ali kod nas je strah od komunizma tako velik da se sve prljave mjere mogu opravdati njime. profitabilnost brodogradnje se ne može izračunat uzimajući u obzir samo brodogradnju. čak i ako je brodogradnja neprofitabilna gledajući čiste mikroekonomske pokazatelje, ona je ipak korisna kada se gleda doprinos društvu u cjelini. čak i ako je u gubitku, taj gubitak je vjerovatno manji od sume plaća radnika koji direktno ili indirektno žive od nje. znači ukidanjem brodogradnje bi svi ti radnici ostali bez posla, a država nema novaca da svih zbrine, a nova se radna mjesta u tom masovnom broju neće otvorit za slijedećih nekoliko decenija. Dakle, državni su poticaji brodogrdnji nužni, i upravo radi toga postoje i u svim razvijenim industrijskim zemljama. naravno njima konkurencija smeta, pa se nama prodaju priče o štetnosti neprofitabilne brodogradnje, kako bi nima ostao veći dio kolača.

Samim time što društveni bruto proizvod u Hrvatskoj još nije dostigao nivo iz 1989., pokazuje koji je gospodarski sustav efikasniji, a da se o socijalnoj pravdi i ne govori
Ivek22.03.2010. 15:58#10

Ne bih ovdje komentirao komentare o TARP-u. Neke od banaka su vec vratile sav novac, neke jos nisu nista. Negdje je drzava usla u vlasnicku strukturu, negdje nije. To je vrlo komplicirana tema. Pisao sam o tome u jednom od tekstova prosle godine, mozete pronaci u Halterovoj arhivi. Banke i brodogradilista su prilicno razlicite industrije, pa se i tako ne mogu usporedjivati. Jednako kao i brodogradnja i skolstvo ili zdravstvo. Ako se bas hoce povlaciti neke usporedbe izmedju postupaka hrvatske i americke vlade, onda je bolje pogledati sto su Amerikanci napravili sa Detroitom i svojom automobilskom industrijom (General Motors, Ford, Chrysler) jer gradnja automobila i gradnja brodova imaju vise dodirnih tocaka nego brodogradnja i bankarstvo, ne? Hrvatska se ne bi smjela obazirati na to sto joj neki birokrata u Bruxellesu kaze da on misli da bi trebalo uciniti sa hrvatskom brodogradnjom, jer je to Hrvatskoj potpuno irelevantno, buduci da nije u EU, ne uziva beneficije bivanja u EU i nema nikakvog razloga vjerovati da ce biti u EU vrlo skoro i/ili zato sto ucini sa svojom brodogradnjom bas kako EU zeli. Sorry euro-dudes, put some money on the table, then we'll talk. S druge strane hrvatska brodogradilista, nekoc snazna i profitabilna, gube novac vec godinama (bas kao General Motors), dakle ocito netko tamo slabo vodi posao. Mozda nije svako brodogradiliste u istoj situaciji, pa neka trebaju otic u stecaj, neka trebaju bit nacionalizirana, a neka privatizirana. Ocito je da, bas kao americki proizvodjaci automobila, moraju promjeniti poslovnu strategiju i naci kupce, naci nacina da zaradjuju novac.
Zdeslav&Mislav19.03.2010. 18:12#11

Za slabo informiranog Jacka i njemu slične:

http://www.liderpress.hr/default.aspx?sid=79132

ili možda: http://en.wikipedia.org/wiki/Citigroup

posebice obratite pažnju na drugi pasus.

"bilokako" se piše "bilo kako"
jack19.03.2010. 16:27#12

Ušla u vlasničku strukturu? Teško. Da je to bio slučaj onda bi država imala pravo odlučivati ili postavljati bilokakve uvjete vezane uz poslovanje. SAD vlada to nije učinila, ni približno. Samo su stajali po strani lomeći ruke nad činjenicom da se u bailoutanim bankama, gle čuda, uz pomoć dodijeljenog novca direktorima opet dijele milijunski bonusi. Niti je SAD tražio od banaka kojima su dali novac da se taj novac na određeni način upotrijebi, niti je predložio ikakve zakonske mehanizme da osigura da ima pravo utjecati na poslovanje privatnih tvrtki kojima su dali milijarde dolara. Evo danas, dvije godine kasnije, Chris Dodd predlaže zakon kojim bi se pojačala regulacija banaka - odnosno uvela regulacija banaka, jer sadašnja je praktički nepostojeća. Dvije godine nakon globalnog kraha postoji opravdana sumnja da će taj zakon uopće proći zato jer se banke izrazito protive bilokakvom uplitanju federalne vlade i regulatora u njihovo poslovanje - iako ih je federalna vlada izvukla iz tone govana koje su sami izasrali, iako su pokazali da su nesposobni sami se upravljati jer su pohlepni debili. Što se tiče novca koji je SAD dao bankama, taj novac im je dan uz *apsolutno nikakve* uvjete, a uz preuzimanje čitavog rizika. Zasigurno, postati dijelom vlasničke strukture neke institucije znači da imaš nekakvo pravo sudjelovanja u odlučivanju o poslovanju (pogotovo kad si ti taj koji uopće omogućava poslovanje)? Jer to nije bio slučaj.
Zdeslav&Mislav19.03.2010. 15:35#13

Jack, to što tvrdiš jedva da je dijelom točno. Kao prvo, jedno je TARP program, a drugo snižavanje kamatnih stopa Feda ili ECB-a. Kada su dobile novac iz TARP-a, država je zauzvrat ušla u vlasničku strukturu banaka. To bankarima baš i nije bilo po volji, pa su što brže skucali novac da izbace državu iz nadzornih odbora. Posuđivanje novca po nula posto je drugi par rukava. Prelijevanje para iz državnih u privatne džepove? Pa ko bi reko, valjda to nije zato što je Fed u vlasništvu privatnih banaka?!?
Točno je da se brodogradilišta mogu učiniti isplativima, ako su isplativa u Francuskoj, Italiji, Njemačkoj ili Španjolskoj, mogu i kod nas. Da, treba SAMO volje i znanja, investicija je već bilo dovoljno. No, volje i znanja nema, niti će ih biti. Osim ako se Jack konačno ne uhvati posla i ugovori nekoliko tankera s grčkim brodovlasnicima...
jack19.03.2010. 00:34#14

Ne samo da većina novca nije vraćena, nego banke taj novac - koje su dobile po kamatama od nula ili jedan posto - upotrebljavaju da bi kupile državne obveznice (koje država masovno izdaje da nabavi novac koji joj fali jer je, između ostalog, iskeširala toliko bankama) na koje su kamate 4-5%. Drugim riječima, tamošnja je vlada bankama dala novac koji joj oni onda natrag posuđuju po četiri-pet puta većim kamatama. To je direktno prelijevanje novaca iz državne blagajne u privatne džepove. S druge strane, podizanje brodogradnje će održati nekoliko tisuća ljudi zaposlenima i industriju u pogonu, čak i ako ne bude isplativo još godinama. Ali nije da se brodogradilišta ne mogu učiniti isplativima baš nikako. Samo treba znanja, volje i investicije.
Zdeslav&Mislav18.03.2010. 19:52#15

"Ako je to tako beskrajno jednostavno, zasto onda americki porezni obveznici placaju "$13 trillions", iliti 13 tisuca milijardi dolara da bi spasili svoje privatne banke koje su napravile kvadriliune dolara gubitaka?"

Nije 13 bilijuna, već 785 milijardi dolara (TARP program). A plaćaju jer je država odlučila utrošiti taj novac u spašavanje banaka. Novac im je dobrim dijelom već vraćen jer u groznoj Americi nema džabe ni kod stare babe. Za razliku od nas gdje je golemi novac upumpan u brodogradilišta, a nikakav pozitivan efekt nije postignut.

Brodogradilišta su opljačkana i uništena još prije desetak godina, a EU nam sada ustvari čini uslugu. Barem nećemo više bacati novac. Možda će ga sada biti za besplatno školstvo...
bb18.03.2010. 17:36#16

Unistimo brodogradnju - pa uvozimo jeftinije brodove izvana?
Unistimo industruju - pa uvozimo jeftinije industrijske proizvode izvana?
Unistimo seljake - pa uvozimo jeftiniju hranu izvana?

A onda dobijemo kredite izvana da bismo platili sav taj "jeftiniji" uvoz izvana i da bismo sretno i veselo zivjeli unutra, u "suverenoj" i "neovisnoj" Hrvatskoj?
mojeime18.03.2010. 16:57#17

Ma nemoj, a zašto je poljoprivreda strateški važna ako možemo isto tako - jeftinije! - uvesti hranu izvana?

Zašto brodogradnja nije "strateški važna" u zemlji koja svaki mjesec gubi tisuće radnih mjesta, i gdje bi slanje brodogradilišta u stečaj značilo još tisuće ili deseci tisuća nezaposlenih (iz brodogradilišta i srodnih poduzeća koje s njima surađuju) koji će kasnije teško ili nikako pronaći posao? Naše gospodarstvo sporo proizvodi nova radna mjesta i treba imati na umu da uništavanjem industrije se mogućnosti za otvaranjem novih radnih mjesta sustavno smanjuju - u takvom bi se kontekstu sigurno moglo "strateški važnim" smatrati očuvanje industrije, zar ne? Osim ako brodogradilišta baš moraju biti neprofitabilna - ali zašto bi morala? Ima i drugih brodogradilišta u Europi koja posluju uspješno, zašto mi ne bismo mogli isto? Zašto baš moramo uništiti industriju totalno?

I zašto se zaboga smatra strateški dobrim potezom ići prodavati brodogradilišta u vrijeme najveće recesije koju je svijet vidio unazad zadnjih 80 godina??

Zašto? Zato jer se ovdje radi o planskom uništavanju brodogradnje u Hrvatskoj, da ne bi možda danas-sutra uspjela konkurirati brodogradnji u Europi. Zato je potrebno dati na prodaju brodogradilišta sada kada je potražnja za izgradnjom brodova pala na *15%* kolika je bila prethodnih godina, jer ih nitko neće kupiti, pa da ih se može poslati u stečaj i eliminirati konkurenciju.
nomeansno18.03.2010. 13:17#18

Poljoprivreda je strateski vazna proizvodnja. Zato ju sve Vlade podupiru. Jesti se mora. I ploviti se mora. Ali gubitke u brodogradnji pokrivati se ne mora!
mojeime18.03.2010. 01:07#19

Naravno da brodogradnja nije isto što i javne službe. Moj argument nije bio da je to ista stvar. Pročitaj ga opet. Osvrnuh se na nekoliko razloga zašto ne bi trebalo dopustiti brodogradnji da propadne. Usporedba s javnim službama bila je tu samo da pokaže ovom nomeansno da, ako ćemo ustvrditi da vlada ne bi trebala podupirati nijednu neprofitabilnu djelatnost u gospodarstvu, onda bismo to mogli dovući do zaključka da ne bi trebalo podupirati nijednu neprofitabilnu djelatnost uopće, nego ih pretvoriti u profitabilne djelatnosti (kao što je to učinio SAD sa svojim zdravstvom i uvelike školstvom). Također, trebali bismo onda ustvrditi da ne bi trebalo podupirati ni poljoprivredu, jer je to također neprofitabilno, nego dopustiti uvoz iz drugih zemalja (u kojima njihove vlade sve podupiru poljoprivredu).
@mojeime17.03.2010. 23:56#20

O čemu ti pričaš? Zna se što su javne službe, a brodogradnja to definitivno nije. Brkaš kruške i brodove.
MM17.03.2010. 23:53#21

Ovo je pisano još prošlog ljeta: http://www.srp.hr/vj130809.htm
@nomeansno17.03.2010. 20:28#22

"Samo mislim da ne bih trebao placati neku poduzetnicku djelatnost koja nije u stanju proizvesti profit. Iliti dobit. To je beskrajno jednostavno. "

Ma jeli to toliko beskrajno jednostavno? Ako je to tako beskrajno jednostavno, zasto onda americki porezni obveznici placaju "$13 trillions", iliti 13 tisuca milijardi dolara da bi spasili svoje privatne banke koje su napravile kvadriliune dolara gubitaka?
mojeime17.03.2010. 18:32#23

Ako ćemo izbaciti "neprofitabilne" djelatnosti iz gospodarstva, možemo onda i nastaviti tim slijedom ukidati javne službe - školstvo je neprofitabilno, zdravstvo također, itd - zašto bi građanstvo podupiralo te i slične službe?

Ako država pusti da propadne industrija brodogradnje (nakon šta nam je industrija ionako spala na najniže moguće grane!!!) to znači da će, u zemlji s 309,000 nezaposlenih, vjerojatno još nekoliko desetaka tisuća radnika iz brodogradilišta i poduzeća koja o njima ovise, pasti na državni teret, a industrija se dodatno smanjiti. Tu se ne radi samo o brodogradnji, ona nije izolirana u gospodarstvu.

Tome još treba pridodati činjenicu da su nam je velik dio ekonomije u osnovi u rukama stranaca (ono šta nije kupljeno pa upropašteno, kao Pliva), a država će, kako je krenula, rasprodati s vremenom i HEP, šume, vode i sve ostalo - dok nam ne ostane živjeti od ičega osim od jebenog turizma. Aod čega ćemo onda živjeti izvan sezone?

Ovdje se ne radi samo o tome da treba spasiti "neprofitabilnu" brodogradnju (brodogradnja ne mora biti neprofitabilna!), nego da je treba, skupa s ostatkom industrije, ponovno pokrenuti i podići ovu zemlju na noge i postaviti na drugačiji put. Jer putem kojim je sad krenula ide u jebenu propast.
nomeansno17.03.2010. 15:19#24

Interesatno kako neki citatelji H-altera rado pribjegavaju vrijedanju, uvijek kad im necije misljenje ili komentar ne pashe. To je ta nasa alternativa. Alternativa koja je netolerantna i vrijeda svoje neistomisljenike.
anti @nomeansno17.03.2010. 13:10#25

pa covjece , ti si totalna budala
nomeansno17.03.2010. 11:37#26

ja bi da se socijalna politika vodi kroz urede za socijalu, naknade za nezaposlene itd. Gospodarstvo ima svoju logiku i mora ju slijediti. Mora se drzati gospodarstvenih principa i biti konkuretno na europskoj i svjetskoj razini. A socijala se vodi na drugi nacin. I to uopce ne znaci da nisam socijalno osjetljiv. Bas suprotno. A ovaj clanak zaziva neki bolesni amalgam gospodarstva i socijalne politike, sto onda rezultira neucinkvitoscu i nekonkurentnoscu i jos vecom bijedom.
nomeansno17.03.2010. 10:53#27

ja zivim u zgb cijeli zivot svoj! Nisam ustasha, nisam dijaspora. Nisam gradjanin drugog reda, niti mislim da bi itko trebao biti gradjanin drugog reda. Samo mislim da ne bih trebao placati neku poduzetnicku djelatnost koja nije u stanju proizvesti profit. Iliti dobit. To je beskrajno jednostavno. Pa nije skver sveta krava!!! Ili mozda je?
@nomeansno17.03.2010. 06:37#28

nomeansno - ti si tipican primjer Urvata koji zivi negdje u dijaspori, koji je tamo naucio da bude gradjanin drugoga reda i dozivljava kao svoju svetu zadacu da ukaze i Hrvatima u Hrvatskoj da trebaju biti gradjani drugog reda u vlastitoj zemlji: samo radite ono sto vam Amerika i EU kazu, sve privatizirati i prodati i nikad kritizirati privatizaciju jer to bi mirisalo na "komunizam"! Budite veselo roblje, rasprodajte jos ono malo sto je preostalo i momeansno, purger i slicni U-dijasporasi ce biti jako zadovoljni s vama i pohvaliti ce vas! Koje li casti!
nomeansno16.03.2010. 22:04#29

da pljacka je ako broadgradilista odu u stecaj, a nije pljacka ako jadni i bijedni porezni obveznici placaju neku aktivnost koja desetljecima proizvodi osim brodova i vise milijunske minuse. To je bas kul i tako bi trebal nastaviti. I kako samo vrli autor clanka zna tocno nabrojiti tko je sve nezakoniot poslovao. Ma vidi ti njega..on imenom i prezimenom proziva i presudjuje... On pise optuznicu i presudu. Koja seljacina!! Ovakve seljacine se mogu upucavati samo citateljima h-altera.
Ksenija16.03.2010. 20:39#30

ne razumijem o kakvoj se "tajnosti" dogovora tu razgovara. postoji zakon o državnim potporama, kod nas se već sada primjenjuju pravila EU koja se tiču državnih potpora i tu je i ovo: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2008_12_154_4172.html (specijalizirano za brodogradnju).
ajmo problematizirati činjenicu da je RH jedina država na koju se i prije pristupa primjenjuju europska pravila o državnim potporama, umjesto da kujemo teorije zavjere i "tajnosti".

H-Alter

Toni Gabrić 07.02.2012.

Lijepa naša bez pisanog traga

Što nas čeka

Trg Burze

Deutsche welle

Zašto brodogradilišta moraju u stečaj?

dodaj komentar 30 komentara

Dodaj komentar

POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE

Naputci vrhuške

STRIP: Dva nova Prangera!

Kola sve brže jure nizbrdo

Posebno zabrinjavajuća poljoprivreda

Gdje je nestala hrabrost? + FOTOGALERIJA!

Horvatinčić vs. Celakoski, 2. dio

Dalmacijavino ide u stečaj