Sve jezičke invencije s nakanom da se pojačaju razlike između srpskog i hrvatskog jezika i dalje će propadati u točki kad postanu zaista djelotvorne; naime, kad postanu nerazumljive Bošnjacima, Srbima i Crnogorcima - jednako će biti nerazumljive i Hrvatima.

Jedno od pitanja o budućnosti naše zemlje svakako je i pitanje budućnosti našeg jezika. Čuju se predviđanja kako će se, zahvaljujući slobodnom divergentnom razvoju, hrvatski i srpski jezik za pedesetak godina toliko razlikovati da se naši potomci uopće neće razumjeti.

Nadalje, svaka, pa i najbezazlenija sumnja u tvrdnju domaćih jezikoslovaca da su hrvatski i srpski dva suštinski različita i odjelita jezika, u javnosti se dočekuje na nož, žestinom kojom gorljivi vjernici dočekuju sumnje u svoju religijsku dogmu.

Znanost (a lingvistika jest znanost), temelji se na obilježjima suprotnima od dogmatskih, to jest, na logici i na empiriji. Empirija je, da se podsjetimo, sistematsko provjeravanje tvrdnji da li su u skladu s iskustvenom stvarnošću; logika je pak preispitivanje izričaja da li su bez proturječnosti. Logika i empirija su, kako veli njemački filozof mlađe generacije Michael Schmidt-Salomon, još uvijek najbolji instrumenti koje je čovječanstvo dosad razvilo da bi dobivalo ispravne spoznaje o svijetu.

Pa upotrijebimo onda te dvije znanstvene metode koje nas ne koštaju ništa (eto, još jedan dokaz da su najbolje stvari još uvijek besplatne), i usporedimo tvrdnju naših jezikoslovaca da su srpski i hrvatski dva odjelita jezika sa iskustvenom stvarnošću.

Jezikoslovni pokus prvi. Prvi praktični eksperiment u razgraničenju hrvatskog od srpskog jezika bila je hrvatska premijera srpskog filma "Rane" režisera Srđana Dragojevića titlovanog (možda je ispravnije reći: titlanog? titliranog?) na hrvatski.

Kad je u prvoj minuti lik s filmskog platna rekao "Vežite se, polećemo", i pojavio se titl „Vežite se, polijećemo", kinodvoranom je prostrujao kikot. Kad se na filmskom platnu pojavio latinični natpis "Beograd, jesen 1991.", a ispod njega je latinični titl objasnio: "Beograd, jesen 1991.", dvoranom se zaorio takav smijeh da bi režiseru filma i autorima titlova pozavidio i besmrtni Charles Chaplin. Time su hrvatski građani odaslali vrlo jasnu poruku što misle o prevođenju sa srpskoga na  hrvatski.

Titl u kojem je „p.z.a" prevedena kao „p.č.a" već je ušao u legendu, pa ćemo ga u ovom, strogo znanstvenom razmatranju pristojno zaobići.

Eksperiment je izveden 1999. godine, reći će neki, bilo je to davno, i od tad se mnogo toga promijenilo u hrvatskom, a bogme i u srpskom, bosanskom i crnogorskom jeziku.

Zato izvedimo:

Jezikoslovni pokus drugi. Sredinom ožujka ove godine je u povodu službenog posjeta hrvatskog premijera Ive Sanadera Beogradu hrvatski tisak prenio da će Zagreb Beogradu ponuditi stotine dokumenata koje je za svoje potrebe Hrvatska morala prevesti u procesu približavanja EU. Spominjalo se tridesetak tisuća stranica prevoda, količina čije prevođenje košta oko milijun eura. Nekoliko dana kasnije oglasila se i crnogorska javnost, malo nervozna što takav dar nije ponuđen i njihovoj zemlji. Kad spomenuti dar nije isporučen ni tri mjeseca kasnije, začulo se rogoborenje i u srpskoj javnosti.

Kao što je premijera titlovanog srpskog filma pokazala da hrvatski građani savršeno razumiju srpski, pa čak i kad se radi o lingvističkim finesama poput gore spomenutog dijela damske anatomije, tako je i jamranje srpske i crnogorske javnosti zbog neustupanja skupih prevoda vrlo jasno dokazalo da srpski i crnogorski građani razumiju ne samo svakodnevan hrvatski govor, već i stručne izraze pravne, ekonomske i drugih znanosti, korištene u pretpristupnim dokumentima.

Hrvatsko gvožđe

Dalo bi se raspredati i o drugim znanstvenim dokazima da bosanski, crnogorski, hrvatski i  srpski nisu suštinski različiti jezici, primjerice, da su fonetičke, fonološke, ortoepske i ortografske razlike među njima neznatne, kao i da razlike u konjugacijama i deklinacijama ukupno iznose jedva jedan posto. Također bi se moglo dokazivati da su jezičke podjele prvenstveno političke, a ne lingvističke.

Međutim, kad se raspravlja o dogmi - pa bila ona kvazilingvistička ili religijska - tu znanstveni dokazi, logika i pozivanje na iskustvenu stvarnost nisu od osobite koristi. Zato se ograničimo na posljedice koje su hrvatski jezik i hrvatski građani pretrpjeli zbog pokušaja aktivnog produbljavanja razlika između hrvatskoga i ostala tri štokavska standarda.

Odjeljivanje hrvatskog jezika od srpskoga i ostalih izvedeno je da ne može biti jednostavnije: gdje god su za neki pojam postojala dva izraza, jednoga se dodjeljivalo hrvatskome, a drugoga ostalim trima standardima. Tu smo metodu svi savladali vrlo rano, još u dječjoj dobi, a u znanosti i šire poznata je kao „jedna meni - jedna tebi." Kao posljedica, hrvatski jezik ostao je osiromašen za mnoge riječi kojima upotreba kroz povijest daje puno pravo da se nazivaju hrvatskima. Na primjer, svaki dogmatik hrvatskog jezika ustvrdit će da je „gvožđe" srpska riječ, dok je hrvatska pravovjerna inačica „željezo". Međutim, pretražimo li elektronske biblioteke (primjerice, na http://hr.wikisource.org), riječ „gvožđe" pronaći ćemo u Šarićevom prijevodu Biblije, Mažuranićevoj Smrti Smail-Age Čengića, nekoliko Šenoinih djela, pa kod Gundulića, Kamova (naš, Riječanin!), Badalića, Kovačića, Vojnovića, Ivane Brlić-Mažuranić, u hrvatskim narodnim pripovjetkama...

Slično je s "muzikom" - cijeli svijet sluša muziku, jedino smo mi osuđeni na glazbu [naime, glazba nije isto što i muzika, jer nije svaka muzika glas (glas+ba=glasba=glazba)]. Čista glazba su, primjerice, ojkalica, ganga i rera. 

Zašto nam više ne valjaju riječi koje su valjale našim književnim klasicima, i zašto bismo valjane riječi, poput muzike, tek tako ustupali drugim narodima? Zar nisu i te riječi naša „obiteljska srebrnina"?

Jedna meni - jedna tebi

Zadržimo se još malo na našoj jezičkoj baštini i odnosu prema našim literarnim klasicima.

Sijamske blizance ne može se uvijek podijeliti na način „jedna meni - jedna tebi", pogotovo kad se radi o vitalnim dijelovima tijela. No kad ih se odjeljuje, to se čini sofisticiranom kirurškom tehnologijom, a ne pilom i sjekirom. Odjeljivanje hrvatskoga od ostala tri jezična standarda upravo podsjeća na mlataranje sjekirom tamo gdje je trebalo mikrokirurgijom i laserom. Jer, kako drukčije prispodobiti to što se obogaćivanje hrvatskog jezika prepustilo radu službenika u institucijama koje se bave jezikom, ili, još gore, raspisivanjem patetičnih natječaja za izmišljanje novih hrvatskih riječi čime bi se, kao, imalo dokazati bogatstvo tvorbenih mogućnosti hrvatskog jezika (vidi pod „Nagrada Dr. Ivan Šreter"), umjesto da se pokušalo revitalizirati tisuće riječi što su se stoljećima koristile u hrvatskom književnom jeziku, a koje nisu preživjele vukovske zahvate početkom prošlog stoljeća.

I dok svi suvremeni europski književni jezici zasnivaju i nadograđuju vlastiti leksik djelima svojih najvećih klasičnih pisaca, mi to zaobilazimo u širokom luku, iako je hrvatska je renesansna i barokna književnost najkvalitetnija od svih slavenskih jezika. Da ironija bude veća, stotine riječi koje su iskovali hrvatski pisci i jezikoslovci (poput "sladoled", "parobrod", "zločin"...) s vremenom su ušli u srpski književni jezik. A nas su, eto, dopali suosnik, dalekovidnica i  zrakomlat.

Ipak, izmišljanje novih hrvatskih riječi ostalo je razonoda za "intelektualnije" krugove, dok su takve riječi u širokom građanstvu - baš kao i titlovanje srpskih filmova - dočekivane s podsmijehom i ispraćene porugom montipajtonovskih kalambura (bicikl = međunožno guralo, kravata = okolovratni dopupnik).

Materinji jezik u Absurdistanu

Trijebljenje srbizama iz hrvatskoga nije urodilo samo osiromašenjem hrvatskog leksika, već je, postavši obavezom i znakom domoljublja, stvorilo opasnu iluziju da hrvatski građani ne znaju dobro svoj jezik. Zamisao da ljudi ne znaju svoj materinji jezik toliko je izvan zdrave pameti da nema smisla razglabati je.

Osobito su zakinuta djeca jer u sklopu obavezne osnovačke i srednjoškolske lektire više ne čitaju izuzetno važna književna djela obližnjih naroda. Nije li bizarno da hrvatski gimnazijalci čitaju Marulića gdje im za svaku petu riječ treba rječnik, a ostaju zakinuta za neka od podnajboljih djela klasika jezika kojeg bi razumjeli gotovo sasvim, kao što su Andrić ili Selimović?

Uzrok takvog stanja u našem jeziku, kao i mnogih drugih domaćih naopakosti, jest činjenica da budućnost u nas ustrajno kasni. Naime, u balkanskoj regiji još uvijek živi, inače nadvladana, romantičarsko-nacionalistička ideja s kraja 18. stoljeća o svetom trojstvu jezika, nacije i države, po kojoj svaki narod mora imati jezik koji pripada samo njemu.

Malo zdrave logike i usporedbe s iskustvenom stvarnošću smjesta će pobiti tu ideju: Austrijanci ne govore austrijski, već njemački; u Švicarskoj su čak četiri službena jezika; jedina globalna velesila ne služi se američkim, već engleskim jezikom, baš kao i Kanađani, Australci, Indijci, i drugi građani u ukupno 53 zemlje svijeta. Devet desetina Iraca govori samo engleski, dok svoj autohtoni keltski jezik čuvaju više na simboličkoj razini, kroz javne natpise i osobna imena (Padraigh, Sean, Siobhan...). Židovi su kroz tisućljeća ostali narodom, iako nisu imali vlastitu državu.

Do you speak HRglish?

Iako je aktivan napor na produbljivanju podjele veoma živahan, ne samo s hrvatske, već sve više i sa srpske, bosanske i crnogorske strane, ishod je već odavno predvidio Krleža u ciničnom komentaru da su već osamsto godina Hrvati i Srbi dva naroda podijeljena jednim bogom i jednim jezikom. Svakom je razumnom jasno da se oni još uvijek jako dobro razumiju, i nema razloga misliti da će za pedeset ili stotinu godina biti išta drugačije. Jer, mogućnosti za komunikaciju ima više nego ikad u povijesti, a u virtualnom prostoru državne granice ne znače ništa: srpska djeca gledaju piratske kopije crtića i dječjih emisija sinhroniziranih i titlovanih u Hrvatskoj, a hrvatska pak one iz Srbije; mladi ljudi iz tih zemalja razgovaraju na internetskim forumima, chatovima, čuju se preko Skypea. Prošle je godine Hrvatsku posjetilo stotinjak tisuća turista iz Srbije, i nije zabilježen niti jedan slučaj angažiranja prevodilaca za sporazumijevanje s domaćima.

Zato će sve sve jezičke invencije s nakanom da se pojačaju razlike između srpskog i hrvatskog jezika i dalje propadati u točki kad postanu zaista djelotvorne; naime, kad postanu nerazumljive Bošnjacima, Srbima i Crnogorcima - jednako će biti nerazumljive i Hrvatima.

Sve ovo bio je samo uvod da bih čitaoce podsjetila na činjenicu da u našoj zemlji u svim većim tvrtkama u stranom vlasništvu, gornje upravljačke razine razgovaraju isključivo na jeziku svoje zemlje: engleskom, njemačkom, talijanskom, mađarskom, turskom.

<
Vezane vijesti

Pošaljite komentar

Komentari

  • #1 Kurtz 24.08.2009. 15:39
    velike probleme imaju srbi i hrvati sa svojim jezicima a najveći problem srpskog i hrvatskog jezika je taj da su oni sličniji nego što bi to htjeli hrvati i različitiji nego što bi to htjeli srbi
  • #2 Milan 24.08.2009. 15:51
    Nije problem u jeziku, nego da više nikada ne bude političkog diktata kako će ga tko zvati.
  • #3 Grumpy 24.08.2009. 15:53
    Dobro receno Kurtz.

    Jezik se takodjer vjesto koristi kod tzv. olfaktornih nazalnih detektiva (vec primjeceni na h-alteru) - tj. pojedinaca koji spremno nanjuse kad netko ne govori 'nas' jezik.
  • #4 banal 24.08.2009. 16:29
    U članku je skoro sve rečeno, dodao bih samo da se pojedina narječja unutar Hrvatske puno više (ponekad dramatično) razlikuju od hrvatskog književnog jezika nego srpski od hrvatskog. Pođi na Vis ili u Zagorje, tu će ti *doista* trebati titlovi.
  • #5 kre 24.08.2009. 21:23
    U hrvatskoj fašistoidnoj lingvosferi postoji floskula o takozvanom "standardnom jeziku", kojeg eto "niko ne zna" ali svi mu "teže". Sama koncepcija da 4 milijuna ljudi "ne zna" svoj materinji jezik je toliko imbecilna da nije vrijedna dodatnog komentara. Standardni jezik je *po definiciji* svagdje u svijetu najveći zajednički djeljitelj svih organskih govora, dakle supraregionalni idiom koji bi trebali razumjeti svi govornici, jedino je u nas to nekakav imaginarni "standard" kojeg dirigiraju dokoni akademičari, filoustaše poput Babića ili Brozovića.

    Za domaću zadaću otići na archive.org i prolistati neku knjigu s početka prethodnog ili kraja pretprošlog vijeka, napisanu od strane hrvatskog pisca, i nabrojati "srbizme" po centimetru četvornom.
  • #6 dead end 24.08.2009. 22:16
    Ok članak, jezici bi trebali spajati ljude a ne razdvajati ko naš(i), mislim da je institucionalno određivanje kako bi ljudi trebali upotrebljavati svoj materinski jezik notorna glupost, veća pažnja bi se trebala posvetiti kajkavskiom i čakavskom narječju, koji bi trebali biti potpuno ravnopravni tzv. standardnom. Onda bi se i izgubila ova utrka u razdvajanju hrvatskog i srpskog. Nema mi smisla da se upotreba narječja u školama nikada nije prihvaćala (bar sam se ja tak osjećao jer puno govorim kajkavski)
  • #7 Cat 25.08.2009. 10:09
    Činjenica je da ljudi ne znaju jezik u smislu da ne poznaju značenje pojedinih riječi, množinu nekih riječi, krivo dekliniraju i slično. To možemo svakodnevno čuti na sve 4 televizije, a zna se da je to najutjecajniji medij. No, jezik se najbolje uči iz literature, pa ono što je bilo dobro za Matoša i Krležu, dobro je i za mene. Na žalost, danas se najčešće čitaju novine (pune rogobatne sintakse i neprimjerno korištenih riječi, fraza do fraze) ili strana beletristika beskrajno loše prevedena. Također me smeta što je kajkavski potpuno izgnan, dok je sasvim "normalno" da, na primjer, Slaven Letica, kao akademski građanin, govori "jesan" i "nisan".
  • #8 Milan2 25.08.2009. 21:46
    Najžalosnije je što je (su) jezik(ci) političkim odlukama doveden(i) u stanje da se pišu ovakvi članci!
  • #9 Milan2 25.08.2009. 21:50
    Žašto akcija "Index" nije obuvatila one nepismene kretene koji su kao "stručnjaci" sa "D iplomom" prčkali po jeziku???
  • #10 Milan 25.08.2009. 21:54
    Oho, ne sviđa ti se što je vrijeme "novosadskih dogovora" nepovratno prošlo, a? Žalim :-)
  • #11 Tvrtko 26.08.2009. 10:23
    90-tih su neke riječi uistinu bile proskribirane kao "četničke" i poticalo se njihovo odbacivanje. Čini mi sa je danas toga puno manje. Zato mi nije jasno što je motiviralo ovaj tekst. Čini mi se da se u tekstu primjenjuje ista logika, samo što su sad neke riječi proglašavaju skoro pa "ustaškim" (kao u vrijeme SFRJ). Nema potrebe ni za jednim ni za drugim. Riječi su riječi, i dok ih nitko ne zabranjuje ili nameće nema s njima nikakvih problema.
    Oni koji se žele sporazumjeti sporazumjet će se pa makar jedna osoba govorila srpski a druga hrvatski. Oni koji se ne žele sporazumijeti ne će se sporazumijeti pa makar svi lingvisti svijeta ustvrdili da je to jedan te isti jezik.
  • #12 francek 26.08.2009. 17:17
    Kako se na bosanski kaze muzka? Glas ba. :-)
  • #13 Promatrač 28.08.2009. 09:05
    Iako se autoirica poziva na lingvističku znanost, u ovom članku nema ničeg znanstvenog, nego je to najobičnija manipulacija u korist onoga famoznoga "našeg" jezika iz doba Jugoslavije i priželjkivanje da se vrati to vrijeme. Činjenice su sasvim drugačije. Hrvatski, srpski, crnogorski i bošnjački jezik imaju istu južnoslavensku novoštokavsku osnovu, ali im se suvremeni standardni oblici posve razlikuju. A ono po čemu je neki jezik zaseban komunikacijski sustav upravo je njegov standardni oblik. Raznorazni dijalekti i narječja ne uzimaju se u obzir. Evo jedne rečenice na standardnom hrvatskom jeziku: "Vlak pun promrzlih putnika, jer ni u jednom vagonu grijanje nije radilo kako treba, dovukao se u kolodvor sa zakašnjenjem od dva sata". Na standardnom srpskom jeziku ista rečenica glasi: "Vlak pun prozeblih putnika, pošto ni jednim kolima grejanje nije funkcionisalo kako valja, dovukao se u stanicu sa dva časa zakašnjenja". Da mi je znati koji bi Srbin onu prvu rečenicu prihvatio kao svoju! Ali zato ima budalastih Hrvata koji ne vide ili neće da vide da postoji razlika na standardnoj komunikacijskoj razini. Po svoj prilici autorica ovog članka spada među one koji to neće da vide. Ona još uvijek sniva svoj jugoslavenski san. Ima pravo na to, ali neka nas druge ne uvjerava u nemoguće.
  • #14 Zoran 28.08.2009. 12:13
    Primer PROMATRACA od dve recenice nije dobar. Autor je zaboravio "vlak" umesto voza i 'vagon' umesto 'kola' a preveo 'promrzle' u 'prozeble ; 'nije radilo' u nije 'funkcionisalo' i 'sate' u 'casove' sto je sve ili preterano ili pogresno. Recenica na srpskom treba da glasi: "Voz pun prozeblih putnika, pošto ni u jednom vagonu grejanje nije radilo kako treba, dovukao se u stanicu sa dva sata zakašnjenja
    Uz ovakav 'prevod' razumlivija je recenica na hrvatskom.
  • #15 Kurtz 28.08.2009. 12:16
    promatraču, valjda bi u rečenici na srpskom vlak bio voz, osim toga ovaj standardni jezik se rabi u akademskoj populaciji (ako) i u službenim spisima, rijetko gdje će ga se čuti u nekonvencionalnom svakodnevnom govoru,
    malo glupo zvučim sam sebi ovakvom argumentacijom ali iz pozicije onog dijalektalnog (kojeg spominješ), a koji je govor naš svagdašnji, jednom splićaninu ili bračaninu ekavica mu ga dođe kao još jedan od dijalekata koji su dio ovog prostora, pogotovo kada dođe u zagreb ili u krapinu pa čuje kajkavsku ekavicu...
  • #16 Smile 28.08.2009. 13:31
    Kakvo je stanje s vakovima, promrzli ili prozebli glavno da su stigli. Glavno da funkcionriaju kočnice, nebitno na kojem jeziku....
  • #17 Tvrtko 28.08.2009. 15:16
    Zgodan je primjer jezika u Skandinaviji. Švedski, norveški i danski jezik jako su slični, naročito danski i norveški. Govornici tih jezika se uz malo truda međusobno razumiju. No činjenica međusobnog razumijevanja ne umanjuje činjenicu postojanja različitih jezika.

    Ne vidim zašto sličnu logiku ne bismo primjenili i na južnoslavenski dijasistem. Zašto bi Srbima smetalo što Crnogorci jezik kojim govore nazivali crnogorskim, zašto bi Hrvatima smetalo što Bošnjaci svoj jezik zovu bosanskim? Problem je najčešće u sadržaju onoga što se govori, a ne u imenu jezika kojim se to govori.

    Valja još primjetiti da je ova rasprava o jeziku i jezicima na Balkanu često motivirana strahovima diskusanata. Oni koji se zalažu za postojanje više jezika, boje se centralističkog nametanja kojemu smo svjedočili tijekom većeg dijela 20. st, dok se oni koji smatraju da postoji samo jedan jezik boje nastavka podjela i sukoba kojima smo svjedočili krajem 20. st. Rasprava bi bilo lakše voditi kada bi se jezična pitanja odvojila od vojno-političkih. To što ja tvrdim da govorim hrvatski jezik, ne znači da sam spreman ići u rat s nekim tko govori srpski ili bosanski ili bilo koji drugi jezik!
  • #18 Sime 28.08.2009. 17:33
    Jezik je politika vodjena drugim sredstvima. Naravno da je jezik vise politicko nego lingvisticko pitanje. Ako nazovemo jedan te isti jezik 'nasin' postajemo razlicitiji od drugih, dodajmo jos novogovor i eto ti di smo i sta smo.
  • #19 Milan 28.08.2009. 18:16
    "Švedski, norveški i danski jezik jako su slični, naročito danski i norveški. Govornici tih jezika se uz malo truda međusobno razumiju. No činjenica međusobnog razumijevanja ne umanjuje činjenicu postojanja različitih jezika.
    ...
    Zašto bi Srbima smetalo što Crnogorci jezik kojim govore nazivali crnogorskim, zašto bi Hrvatima smetalo što Bošnjaci svoj jezik zovu bosanskim?"

    Nikom normalnom to ne može i ne smije smetati. Btw preporučam autorici članka da pročita ovo i razmisli. Hoće li s vremenom hrvatski i srpski biti sve sličniji ili sve različitiji, zapravo je posve nevažno - bitno je samo da svaki narod svoj jezik smije slobodno zvati kako god hoće.
  • #20 bb 28.08.2009. 19:54
    Good news! Svi mi govorimo najmanje 4 jezika (hrvatski, srpski, bosanski i crnogorski) (ja se osobno onda mogu pohvaliti da govorim ukupno 8!??).
    Bad news! Svi ti jezici mogli bi nestati kad nas Evropa ekonomski i kulturno potpuno asimilira.

    Zasto se u Americi govori engleski, a ne americki jezik, iako se medjusobno razlikuju najmanje isto toliko koliko hrvatski i srpski?

    Nekakva paralela bi se mogla povuci i sa ponasanjem kibeckih Francuza u Kanadi. Oni imaju jezicnu policiju koja obilazi okolo i kaznjava sve one koji imaju nazive svojih ducana i sl. samo na engleskom, a ne i na francuskom. U tom smislu sam citala interesantan clanak jednog franco-Quebec-ovog ligviste, koji takvo ponasanje smatra potpuno negativnim za razvoj francuskog jezika. Jer kaze da engleski jezik i jest toliko bogat rijecima i toliko dominantan zato sto se nije ogradjivao nego je, dapace, adoptirao mnoge strane rijeci s kojima je bio u doticaju, ne samo romanske nego cak i arapske, i pretvorio ih u svoje.

    Smeta me odvajanje ovih cetiriju jezika na podrucju bivse Jugoslavije jer se s tim sto svako malo pleme izmislja sto vise novih rjeci kako bi se sto vise razlikovala od drugih isto tako malih plemena, ovi jezici getoiziraju i izoliraju (dok konacno ne izumru). Kad smo svi skupa toliko mali, imamo male literature i izdavacke djelatnosti, mislim da je takav izolacionizam izrazito negativan. To specijalno negativno djeluje na izdavacku djelatnost, jer knjige i casopisi postaju izuzetno skupi, obzirom da se izdaju u vrlo malom broju primjeraka. Tako na kraju za svakoga postaje "must" da nauci engleski jezik ako zeli biti iole informiran.

    Zato smatram da bi bilo daleko korisnije za sve kad bismo to prihvatili kao jedan jezik koji bi u sebi sadrzavao rijeci i konstrukcije iz svih jezika i kad bi se sve knjige i casopisi izdavali na cijelom prostoru bivse SFRJ. Hvata me zebnja od pomisli, da recimo, za 10 godina, necu vise razumjeti knjige koje su izdane u Beogradu, ili Sarajevu, ili Podgorici?

    Isto tako su parole o kulturnoj hegemoniji srpskog jezika u bivsoj SRH daleko preuvelicane i to upravo sa ciljem da bi kojekakvi "akademici" kao Stjepan Babic mogli sterilizirati, iskrivljavati i izolirati hrvatski jezik, i u konacnici ga ubiti!
  • #21 Tvrtko 29.08.2009. 10:56
    Dear bb,

    nametanje jednog jezika kako bi se ocuvalo zajednistvo, po mojem bi misljenju, imalo kontraefekt. U situaciji nametnutog jezicnog zajednistva za ocekivati je da se javi otpor u obliku inzistiranja na razlicitosti jezika, stvaranju novih rijeci, arhaizaciji itd. Rezultat ce biti manje razumijevanje i zelja za razumijevanjem medju govornicima jezika.

    Naprotiv, ukoliko se dopusti da svatko svoj jezik naziva kako zeli, nestaje motiv ugrozenosti i ljudi su spremniji prihvacati i rijeci iz drugih jezika. Ukoliko znam da govorim jezik koji je priznat kao zaseban, necu strahovati da u njega unesem i neke rijeci iz drugih jezika, jer to nece ugroziti postojanje tog jezika.

    Isto tako ne vjerujem da ce tako skoro doci do nerazumijevanja medju govornicima hrvatskog i srpskog. Ako nista drugo, stvar ce spasiti "narodnjaci":) Uostalom, nitko ne sprijecava bilo koga da ostane u kontaktu s jezicima bivse drzave, kupujuci knjige, gledajuci TV, citajuci internet... Mene nista ne prijeci da kupujem izdanja na crnogorskom ili bosanskom.

    Stvarno ne vidim gdje je problem!
  • #22 ido 29.08.2009. 20:59
    "Hrvatizacija" Hrvata je isto toliko odvratna, koliko i nekadašnja germanizaicja, tlijanizacija i ostale -acije i završit će na isti način, kao i već spomenute - ovaj put na veliku štetu mladih generacija. Velika je vjerojatnost a je ovo uvod u nestnak hrvatskog jezika sa evropske kulturne scene, jer će posebno mlada generacija biti natjerana, da se služi engleskim jezikom, koji pruža kakvu-takvu životnu perspektivu. Hrvatski pak, ne samo da je srazmjerno težak jezik, nego je nakopn fašistoidnog pohoda hrvatskih jezikoslovaca na njegove korjene toliko osiromašen, da je sad već gotovo nemoguće napisati neki, za iole razumljivi naučni rad. Hrvatski će zbog toga nestati u bespućima balkanskog folklora i bolesnim mozgovima hrvatskih-nadri-lingvista.
  • #23 Milan 31.08.2009. 07:52
    "Isto tako su parole o kulturnoj hegemoniji srpskog jezika u bivsoj SRH daleko preuvelicane"

    Ovu žvaku možeš prodavati samo djeci koja se toga ne sjećaju. Mi ostali dobro pamtimo, primjerice, kako su nas prisiljavali pisati "tačka" namjesto "točka", jer je tako, eto, centralni komitet druga Jove lingvista odlučio. Žalim, prošla baka s jugo-kolačima.
  • #24 Grumpy 31.08.2009. 09:59
    Ajde, Milance, idi u persun. Jos ces traziti i odstetu za "dusevne boli" zbog "tacke" ili tocke". Nevidjeni mentalni pritisak je vrsen na tebe, strasno. Skoro vrijedno braniteljskog statusa. Tacka-tocka razlika je bila vise regionalne prirode nego li nacionalno-genetska jedinica za razlikovanje hrvata od srba. Nekad je Dalmacija vise rabila tacku nego tocku ili su pak i jednu i drugu slobodno koristili u svakodnevnom govoru. Nesto je bilo jednostavno "tacno", ali se na slovo i uvijek stavljala "tocka". Medjutim, otkad su lingvisticki detektivi, ta olfaktorna njuskala zaduzena da broje krvna zrnca, stupili na snagu, tacka se tiho izgubila, a nas jezik postao siromasniji za jos jednu rijec. I uostalom, koji je to primitivizam, davati obicnim rijecima nacionalna obiljezja.
  • #25 Milan 31.08.2009. 11:47
    Grumpy meni je žao što se tebi ne sviđaju činjenice, pa ih želiš prikazati nevažnim - eto kao u YU je sve bilo med i mlijeko s jezikom, a tek u HR su se pojavili "lingvisticki detektivi". Stvarno očekuješ da ti netko stariji od 20 godina povjeruje? :-)

    Ne samo da je to bila "tačka", ili "istovetan", ili hrpa drugih istočnih varijacija koje su nam političkom silom desetljećima gurane i ugurane u jezik, nego ni sam *jezik* nismo smjeli zvati kako smo htjeli. Pa kome normalnom, pobogu, može smetati ako Hrvati (ili Srbi, ili Crnogorci, Eskimi, Marsovci...) jezik kojim govore žele zvati svojim imenom? Što je mene briga kako će Crnogorac zvati svoj jezik? Što je mene briga hoće li Srbin "pisati kako govori" i odlučiti da nema nikakvih jezičnih pravila. Zašto bi meni to smetalo?

    Nije neki primjer, ali je na internetu najbliži - evo ti US i UK English, slobodno biraj na web stranicama koji hoćeš. Ta su "dva jezika" daleko sličnija negoli hrvatski i srpski, ali ljudi ipak poštuju njihove varijante i prilagođavaju sadržaj, i nikome ništa. Ali ne, u YU jezik nije mogao biti "hrvatski", morao je biti "hrvatsko-srpski", ili si automatski bio protivnik Jugoslavije, samoupravnog socijalizma, partije i krvolok ustaša. Zapravo, u YU gotovo ništa nije moglo biti "hrvatsko", ni televizija, ni radio, ni akademija, ni nogometni klubovi, ni kuharice, ni kulturno-umjetnička društva u pripizdinama donjim... a zašto?

    Pa jednostavno. U dobroj staroj srednjevjekovnoj maniri, jezik je bio samo jedno od sredstava političkog pritiska za unitarizaciju, pokušaj da se od jugoslavenskih naroda na silu stvori jedan narod - jugoslavenski na papiru, a zapravo srpski: Slovenci su podalpski Srbi, Hrvati pokatoličeni Srbi, Muslimani poturčeni Srbi, Makedonci su južni Srbi, a Crnogorci srpska Sparta i drugo oko u glavi. Nitko od njih nema svoj jezik, književnost, nema svoju povijest, sačuvajbože svoju državu, nemaju oni ništa, sve su to samo Srbi, "Srbi svi i svuda", jedan narod koji govori jednim jezikom. Zvoni li? Evo ti dan danas Srbi i na ovome forumu pišu kako je moje ime srpsko. Pa da i jest, što onda? :-)

    Tja. A pitaju me zašto su mi neki tekstovi ovdje ubibože dosadni. Nakon svih tih godina i silnih beskrajnih ponavljanja i ponavljanja inače *samorazumljivih* stvari, koje već živkaju i zadnji vrapci na granama, čini mi se da neke stvari, gospodo drugovi, nikada nećete skužiti.
  • #26 bb 01.09.2009. 11:20
    Milan izmislja!

    Sluzbeni jezik u FNRJ je bio u Hrvatskoj hrvatsko-srpski, a u Srbiji srpsko-hrvatski. Sedamdesetih je to promijenjeno i jezik se sluzbeno zvao u Hrvatskoj hrvatski ili srpski, a u Srbiji srpski ili hrvatski. Nitko mi nikad u Hrvatskoj nije nametao srpsku varijantu, isto kao sto su svi u Hrvatskoj zvali svoj jezik hrvatskim.

    Isto su se tako ljudi slobodno opredjeljivali kojoj ce narodnosti pripadati. U pasosu i u krstenici je postojala rubrika za nacionalnost i za drzavljanstvo te su svi, koji su bili Hrvati ili su se takvima osjecali, ispunjavali nacionalnost kao hrvatsku, a drzavljanstvo kao SFRJ.

  • #27 Tvrtko 01.09.2009. 11:33
    Istinu veli bb - ii u Yu je postojala mogucnost izbora: svatko je mogao govoriti kako je htio i jednako tako nazivati svoj jezik. No je li to bila uistinu i stvarna ili samo prividna sloboda?

    Evo jednog primjera: Deklaracija o nazivu i polozaju hrvatskog knjizevnog jezika (1967). Ne zelim ulaziti u sadrzaj i opravdanost stavova iznesenih u Deklaraciji, ali mislim da se mozemo sloziti da bi u drzavi koja svojim gradjanima daje slobodu izbora kojim ce jezikom govoriti i kako ce ga nazivati trebalo biti dopusteno napisati jednu takvu deklaraciju. Posebice ako iza nje stoji potpis dvadesetak vodecih jezikoslovnih institucija u republici.

    Znamo kako su zavrsili inicijatori deklaracije. Izgubili su poslove, pojedine institucije su zatvorene i i zabranjeno im je djelovanje. Tesko da bi se to moglo nazvati slobodom u odabiru jezika.

  • #28 Tvrtko 01.09.2009. 11:52
    Treba doduse priznati da su neki od zahtjeva iznesenih u Deklaraciji kasnije uvazeni i ugradjeni u tekst Ustava iz '74. Ujedno nikome od inicijatora nije bila ugrozena egzistencija.
  • #29 Milan 01.09.2009. 12:55
    "Milan izmišlja"? :-)

    Evo što o toj temi ne u YU, nego *dan danas* misle i govore naša bivša braća Srbi:

    http://www.index.hr/vijesti/clanak/novo-istrazivanje-pressa-hrvati-pisu-srpskom-latinicom/448117.aspx

    "...srpski jezik jedan jedini, iako ga još zovu hrvatskim, bosanskim i crnogorskim... Svi ti jezici kojima ne treba prevoditelj nastali su iz srpskog i njegovi su surogati... jezici nastali na ovim našim prostorima preimenovani su u hrvatski, crnogorski, bošnjački i bosanski. A sve je to jedan isti jezik - srpski. Razlike nema. Sve je to srpski jezik, a oni ga kradu, falsificiraju i lažu sunarodnjake da govore `svojim` jezikom..."

    E sad nisam lingvist, ali kako je moguće da iz jednostavnije i prostije jezične varijante jezika ekavice, koja zapravo niti nema nekih pravopisnih pravila ("piši kako govoriš" zapravo znači kako ti padne na pamet) nastane kompliciranija ijekavica, to znadu samo ovi vaši frendovi "Srbi svi i svuda" :-)

  • #30 Tvrtko 01.09.2009. 13:27
    Milane, mislim da se ne moze reci da je ekavica jednostavnija a ijekavica složenija - razlika je samo u nacinu realizacije jata.

    Stvarno je zanimljivo kako su oni koji zagovaraju jezicno jedinstvo u velikom broju slucajeva uvjereni da je taj jedan te isti jezik upravo srpski. Kako to da nije bosanski. Kada je Kacic pisao svoju gramatiku upravo je bosanskim nazvao jezik koji je opisivao.

    Novinski primjer koji je iznio Milan (i njegova reakcija na njega) primjer je kako pokusaj bilo kakvog nametanja izaziva kontraefkt. Sad ce svi Hrvati pocet tvrditi da Srbi govore hrvatski i pisu Gajevom latinicom, oni zeljni "dobrih starih vremena" opet ce isticati prednosti S-H, H-S jezika (a sto je s Bosnjacima i Crnogorcima)...

    Bas vise ne zelim da raspravljam o ovoj temi.
  • #31 Vlado 01.09.2009. 13:53
    Milane opet Ti!

    Unosiš nemir u liberalno-ljevičarsku harmoniju na halteru!

    Uvijek na istu šemu.

    1. pokupiš kritiku hrvatske svakodnevice, napisanu perom jednog pravog domoljuba, koji prstom ukazuje na probleme države i njenih institucije - jer *voli* svoju zemlju ali se srami dominacije krezubih thompsona, milana i nazadnjaka - jer se srami udaljavanju od civilizacijskog svijeta.

    2. onda uvališ kako su srbi još gori - navedeš primjer iz ratnih 90-ih, citiraš velikosrpske filozofe, navedeš zločine počinjene na srpskoj strani umanjući time krivnju naših problema (u stilu - gledaj što srbi rade, pa ovo naše nije niš u usporedbi sa njihovih ekstremizom, osim toga zna se koje započeo rat, juga je bila tamnica naroda, itd.).

    3, na kraju začiniš kometntar ironičnom ekavicom ili upotrebom CK-KPJ (KPH) žargona implicirajući da su svi koji se usude kritizirati podivljali hrvatski nacionalizam automatski podržavaju veliku srbiju i SFRJ, i organski mrze rvatsku.

    Hehe i uvjek upali, jer normalni halter čitači pošize na tako jednostavne nacionalističke postove.

    Ali sudeći po Tvom elokventom stilu, vrsnom baratanju jezikom i (tuđmanovskom verzijom) povijest ovo kraja, prilicno si sposoban i intelgentan.
    Šteta sto si na krivoj strani - krezuboj kamenjarskoj.

    Ali s druge strane, u nedavnom postu si spomnuo jahte i djeve, koje Č. nema, što znači sa se furaš na materijalna dobra i lovu, i tako gledano si na pravoj strani. Jer imaš ispravan mentalni sklop za HDZ-ovskog miljunaša.

    :)

    Vlado




  • #32 aleks11 02.09.2009. 14:12
    Milane
    ne laži o točci i tački. Tko, kada i gdje te je tjerao u Hr. da pišeš točka "namjesto" točka. Srami se zbog laganja, pa se nakon toga brini za hrvatstvo.
  • #33 aleks11 02.09.2009. 14:18
    MILANE

    "Zapravo, u YU gotovo ništa nije moglo biti "hrvatsko", ni televizija, ni radio, ni akademija, ni nogometni klubovi, ni kuharice, ni kulturno-umjetnička društva u pripizdinama donjim"

    Ti si prilično neobrazova kada tvrdiš da je naziv "jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti" nametnut od strane Srba.
    Proući malo mpovijest akademije pa ćeš vidjeti tko je dao to ime.
  • #34 Milan 02.09.2009. 16:37
    "Milane opet Ti!"

    Evo opet mene na tapeti. Okej još ovaj put, ali za ubuduće predlažem da si otvorite forum "Milan fan club", pa uživajte do mile volje :-)

    "Unosiš nemir u liberalno-ljevičarsku harmoniju na halteru!"

    Nažalost, samo lijevu i to još i ekstremnu, jer izgleda da ovdje nema baš ništa liberalno. Pogledaj, recimo, Nikolaidisove tekstove. Jeza.

    "Uvijek na istu šemu.
    1. pokupiš kritiku hrvatske svakodnevice, napisanu perom jednog pravog domoljuba, koji prstom ukazuje na probleme države i njenih institucije - jer *voli* svoju zemlju ali se srami dominacije krezubih thompsona, milana i nazadnjaka - jer se srami udaljavanju od civilizacijskog svijeta."

    Osnovna razlika između konstruktivne i destruktivne kritike je u motivaciji. To vidiš iz onoga što i kako piše, i što se iznosi kao zaključak - recimo, razni čulići, klauški i nikolaidisi mrze iz dna duše, apsolutno, bez izuzetka. Za njih nema popravka, ispravka, promjene na bolje, nema mogućnosti bilo kakvog napretka - oni bi razorili, uništili i krenuli iz pepela, i to, naravno, kako se njima sviđa. Meni se naša država i društvo znaju smučiti, priznajem, međutim slično kao s djetetom, dođe ti da ga nalupaš što radi i kako se ponaša, ali ga ipak voliš i pokušavaš mu pomoći koliko god možeš.

    Razumiješ li razliku? "Dijete" može biti plavo po stražnjici od "batina" i nagluho od "vikanja", ali ga nikada ne mogu i neću *odista* ozlijediti. Ne želim mu zlo, želim da bude bolje i pametnije.

    "2. onda uvališ kako su srbi još gori - navedeš primjer iz ratnih 90-ih, citiraš velikosrpske filozofe, navedeš zločine počinjene na srpskoj strani umanjući time krivnju naših problema (u stilu - gledaj što srbi rade, pa ovo naše nije niš u usporedbi sa njihovih ekstremizom, osim toga zna se koje započeo rat, juga je bila tamnica naroda, itd.)."

    Možda će to za tebe i Halter populaciju biti iznenađenje, ali eto, notorna je istina da Srbi odista *jesu* bili neusporedivo gori od nas u posljednjem ratu. Oni su ga odista i započeli, i počinili su brat-bratu 9/10 svih zločina u njemu, bilo u HR, u BiH ili na Kosovu. To nisam ja izmislio, to su jednostavno činjenice, i što se prije ljudi s njima suoče bit će im lakše i moći će konačno krenuti naprijed.

    Dalje, Juga jest bila tamnica naroda, bez ikakve sumnje. Da nije, ne bi se raspala, osobito ne tako u ratu i krvi, i ne bi svaki njezin komadić danas tražio svoj samostalan put. Pobogu, čak su i "dva oka u glavi" vrlo brzo postala škiljava i razroka i razišla se. (Molim, samo mi nemojte ovdje potezati na Halteru omiljene "vatikansko-kominternovske" conspiracy theories, kao da su svi jugo-narodi samo krda neubrojivih retarda koji ne znaju što hoće.)

    Međutim, ništa od toga ne znači nikakvo "umanjivanje" hrvatske krivnje za stvari za koje mi *jesmo* krivi, a još manje opravdavanje bilo čega. Jasenovac ne možemo pravdati Bleiburgom i Križnim putevima, ne možemo ga pravdati ničim - a bogami ni obratno. Naše zločine nad civilima u Domovinskom ratu ne možemo pravdati time što su, eto, oni svi bili za četnika i koljača Martića, a našima koji su ih potukli prije su pobijene obitelji. Ja nisam Nikolaidis, pa da zločin "perem" drugim zločinom i zazivam revolucije. *Svatko mora odgovarati za svoje postupke*, a što je netko počinio više zločina, ili zločinački rat započeo, zbog čega su se kasnije dogodili drugi zločini, stvar je povijesne ocjene stupnja i težine odgovornosti. I za svjetske ratove je netko bio odgovoran, zar ne? Ma možeš ti do mile volje o imperijalizmu, ali su nacisti ipak neosporno bili bad guys.

    Vjeruj mi, "ko nas bre zavadi" politika nema budućnosti. Repetitivno nojevsko guranje činjenica pod tepih starog ili nekog novog "bratstva i jedinstva" samo stvara plodnu podlogu za bujanje budućih sukoba i ratova koji nikom normalnom ne trebaju.

    "3, na kraju začiniš kometntar ironičnom ekavicom ili upotrebom CK-KPJ (KPH) žargona implicirajući da su svi koji se usude kritizirati podivljali hrvatski nacionalizam automatski podržavaju veliku srbiju i SFRJ, i organski mrze rvatsku."

    Ovo je daleko smiješnije od onog što ja radim. Gdje ti vidiš taj "podivljali hrvatski nacionalizam"? Jel možda u činjenici da je država-žrtva rata ljudima koji su u tome ratu sudjelovali obnovila kuće, i to *bez razlike na kojoj su strani bili*, trošeći za to goleme milijune i milijune koji su se u situaciji bijednoga gospodarstva mogli i drugačije upotrijebiti? A da istovremeno od Srbije nije na ime ratne odštete dobila ni cvonjka. Ili možda u tome što pripadnici manjine koja je za taj rat kvislinški suodgovorna već više od 5 (slovima: pet) godina neposredno sudjeluju u samim vrhovima državne vlasti, i redovito glasuju zajedno s parlamentarnom većinom? Iako dan-danas nisu u stanju ni kroz zube promrmljati: "Sori, zajebali smo se". Ili možda u činjenici da u HR još uvijek ne postoji pristojan "desni" medij (stavljam navodnike jer većina zapravo uopće ne razlikuje i ne zna što su politička uvjerenja), već nas i državna i privatne televizije i sve redom novine godinama i desetljećima maltretiraju nebuloznim čulić-klauški-nikolaidis ne-poznam-nikog-ko-glasa-za-hadeze političkim stavovima i teorijama, istina nešto uljudnije i pismenije upakiranim? A zatim se kolektivno čudom čude i cvile kad po ne znam koji put, unatoč silnim uloženim sredstvima i trudu i muci, popuše na izborima.

    Gospodo drugovi, glave van iz pijeska pod hitno, ili ćete još godinama tavoriti u oporbi. Ne da me za to zaboli, nego prijateljski savjet :-)

    "Hehe i uvjek upali, jer normalni halter čitači pošize na tako jednostavne nacionalističke postove."

    Upali zato što osjećate da sam u pravu, ali poput Mesića u slučaju Tuđmana, to ne biste priznali ni pod razno.

    "Ali sudeći po Tvom elokventom stilu, vrsnom baratanju jezikom i (tuđmanovskom verzijom) povijest ovo kraja, prilicno si sposoban i intelgentan. Šteta sto si na krivoj strani - krezuboj kamenjarskoj."

    Laskanje kod mene ne pali, žalim :-)

    "Ali s druge strane, u nedavnom postu si spomnuo jahte i djeve, koje Č. nema, što znači sa se furaš na materijalna dobra i lovu, i tako gledano si na pravoj strani. Jer imaš ispravan mentalni sklop za HDZ-ovskog miljunaša."

    Koji već put moram ponoviti da to nije bila izvorno moja ocjena, nego sam citirao Pomirljivog, po komentarima i vlastitoj izjavi ljevičara i partizansko dijete? A što se tiče hadezeovskih milijunaša, pih, da u ovoj nesretnoj državi postoji pošten i neovisan medij, vrlo biste brzo doznali zašto Račan &amp; co. nisu htjeli objaviti tko su tih famoznih "Tuđmanovih 200 bogatih obitelji" s kojima ljudima perete mozak već dva desetljeća.
  • #35 Vlado 03.09.2009. 11:12
    Hm. Pročitao, uvažio i shvatio.
    Unatoč drugačijem mišljenu, hvala za trud i razboritu argumetaciju.

    Bez želje za nastavkom ovog threada, 2 komentara bez zajedljivih špica.

    1. Metafora odgoje djeteta: čini mi se da češ razmaziti dijete ako mu tako često popuštaš. Bolje ga ukori i kazni ti dok je mali nego policija kad odraste. A i nije slabašno dijete da ga moraš maziti, nego više harambaša koji bi lako mogao postati razbijač.

    2. Bratstvo i jedinstvo sigurno više ne, jer se vidi kuda vodi, i sam si primjetio. Ali susjeda si nemožeš izabrati, nemožeš dignuti hrvatsku i tranlatirati ju na sjever izmedju belgije i nizozemske. Hrvatska ostaje tu na balkanu sa istim facama sa kojima smo živjeli i ratovali kroz povijest. I srbin će ti uvijek biti bliži od madjara ili talijana. Kad tad moraš normalizirati odnose, jer ćeš za koji 10ak godine ponovo živjeti u SFRJ zvanoj EU i Jova Čevapčić iz Pančeva će bez(!) granice sa stojadinom za Varaždin.
    U tih 10 godina cilj je suzbiti svaki tip ekstremizma i revanšizma na obje strane.


    Čujemo se.



  • #36 Amir 15.09.2009. 11:30
    Sve sam shvatio iako mi je maternji jezik bosanski.
    Nego dečki,bujrum Vi đuturile kod mene u akšam na iftar pa da proeglenišemo o jeziku detaljnije:-))))

    "Švedski, norveški i danski jezik jako su slični, naročito danski i norveški. Govornici tih jezika se uz malo truda međusobno razumiju. No činjenica međusobnog razumijevanja ne umanjuje činjenicu postojanja različitih jezika.

    "Zašto bi Srbima smetalo što Crnogorci jezik kojim govore nazivali crnogorskim, zašto bi Hrvatima smetalo što Bošnjaci svoj jezik zovu bosanskim?"
    Svako ima pravo da svoj jezik zove kako želi!Potpisujem.
    Pozdrav svima:-)
  • #37 Profesor s PhD 15.09.2009. 14:24
    Sve je točno i potvđujem što kaže bb o jeziku u bivšoj Yugi.
  • #38 Milan 3 28.09.2009. 13:32
    " "Vlak pun promrzlih putnika, jer ni u jednom vagonu grijanje nije radilo kako treba, dovukao se u kolodvor sa zakašnjenjem od dva sata". Na standardnom srpskom jeziku ista rečenica glasi: "Vlak pun prozeblih putnika, pošto ni jednim kolima grejanje nije funkcionisalo kako valja, dovukao se u stanicu sa dva časa zakašnjenja". Da mi je znati koji bi Srbin onu prvu rečenicu prihvatio kao svoju! "

    Greške u prevodu/prijevodu su već komentarisane/komentirane, tek da kažem da bih rečenicu na hrvatskom prihvatio kao svoju, čak bih i koristio reči vlak i kolodvor, ako bi se radilo o npr. zagrebačkoj železničkoj stanici; da naglasim, rekao bih "sa sva sata zakašnjenja".
  • #39 gjergj 08.10.2009. 12:22
    Činjenica jest da se hrvatski jezik gubi, nestaje, zahvaljujući polupismenim novinarima koji ga na žalost ne poznaju ili ne žele na njemu pisati. To je isto tako postao jezik pun tuđica kojega su puna dnevna glasila. Pa i gornji tekst to dokazuje.
    Sličnost između hrvatskog i srpskog postoji, međutim isto tako su međusobno i dosta različiti. Da srpski treba prevoditi na hrvatski je čista besmislica.
  • #40 Nije uzaludno 22.04.2010. 23:41
    Ovaj članak je primjer nacionalmazohizma. Dokazuje da ne autorica shvaća bit borbe jezika jednog malog naroda protiv agresivnih nasrtaja tuđica koje su dosle iz velikih jezika.

    Dopusti li se pretrpavanje malog jezika tuđicama, prijeti opasnost od zatiranja tog malog jezika. Na udaru je prvo leksik, a kasnije su to pravopis i padeži i tako dalje. Jednom kad se izgubi osjećaj, vrlo je teško vratiti ga.

    Ako se autorici ovog članka ne uči hrvatski, nego želi mazohistično živjeti u svijetu u kojem se proguravalo "penzionisani oficir" na štetu "umirovljenog časnika", to neka ona primjenjuje na sebi.

    Autorica kao da ne zna jezičnounitarističku praksu bivše SFRJ koja je išla na štetu hrvatskog jezika: ako su postojale dvije istoznačnice, od kojih je jedna postojala samo u hrvatskom, a druga i u hrvatskom i u srpskom, promicala se ona koja se javlja u oba jezika. Zatirala se jezična različitost. I svatko tko je češće koristio "čisto hrvatsku" istoznačnicu je bio označen kao nacionalist, kontrarevolucionar, rušitelj bratstva i jedinstva i slično.

    Autorica je namjerno izbjegla spomenuti da se Francuzi ustrajno bore protiv tuđica i da su to zakonski regulirali. Stvar ide dotle da se nepromicanje i neuporaba francuskog kažnjava. Isto tako i Židovi. Židovi su imali veliku kulturnu tradiciju sa jidišem, no to ih nije sprječavalo vratiti i promicati izvorni židovski jezik, zato što su znali i shvaćali koliko je bitno imati čisto svoj jezik. I danas imaju svoj ivrit.

    Tekst sadrži i laži. Najme, kaj: naši stari nisu nikad imali muzičare, nego je naš hrvatski narod govorio o mužikantima i mužikašima.

    Žalosno je što autorica ovog članka ismijava hrvatsku borbu za svoj jezik, za kojeg ona želi dokazati da je isto što i srpski. Ako misli da je hrvatski isto što i srpski, neka otiđe u Srbiju i neka ondje reče "Naručila bih juhu od mrkve" "u novčaniku imam tisuću, možete li mi razmijeniti" "Gdje je kavana?" "Gdje je blagavaonica?" "imate li umaka od rajčica?". Neka proba "ispravljati" Srbe u govoru "jer je to isti jezik", pa neka im kaže "nije sunđer nego spužva", "nije hiljada nego tisuću", "nije točak nego kotač", "nije sto nego stol"... pa onda neće čuti podsmijeh "jer su to isti jezici", nego će čuti sočne srpske psovke. A ono što je zatražila neće dobiti sve dok to ne reče na srpskom. Ni rajčice, ni spužvu, ni juhu, ni mrkvu. Stvarnost nije kao zavaravanje salonskim kurtoazijama "ma razumijemo mi vas što ste rekli" "mi smo ljubazan, tolerantan i otvoren narod".
  • #41 Basho2 20.10.2010. 23:09
    Ovom posljednjem komentatoru mogu samo reći: jadan onaj koji ima potrebu u Beogradu ispravljati hiljade u tisuće i kotače u točkove i koje već sve još gluposti. Ako te netko ne razumije, probaš preformulirati da te razumije i aleluja. Sumnjam da će te netko psovati jer si rekao tisuća umjesto hiljada. A to o nerazumijevanju mrkve u Srbiji je izmišljotina.
  • #42 Jardo 09.11.2010. 15:59
    Na početku članka stoji kako su se gledatelji smijali
    na prijevode sa srpskog na hrvatski jezik .Pa jasno je da jesu,
    oni koji danas idu gledati te filmove možda su i sentimentalno vezani za bivšu,ali bi se moglo pitati,koliko njih bi znalo danas, uopće,nešto pročitati u izvornom srpskom tekstu koji je ,kao što se zna, čirilica,
    Zanemarivši riječi kao, boranija,zejtin,pasulj i sl.koje mlađi gledatelji-slušatelji uopće niti ne poznaju,postoji veliki broj riječi tj.turcizama u srpskom jeziku ,koje mlađe generacije ne poznaju,čak nisu niti čuli za njih.
    Drugo je, slušanje raznih cajki trifrtaljki i turbo folka, koje mladi razumiju zbog niske razine teksta, što samo dodatno zaglupljuje i tako slabo obrazovanu mladež.
  • #43 poneštra 08.04.2011. 01:42
    Dragi moj Jardo. Nabrojat ću ti ja isto toliko čakavskih ili kajkavskih riječi koje neće razumjeti npr. neki stranac, koji je naučio književni hrvatski. Što ćemo s time?
  • #44 ščrba 08.04.2011. 09:33
    ne razumijem. šta što ćemo s time? pa kajkavski i čakavski su navodno, po poimanju koje vi diletanti zlorabite, različiti jezici od štokavskog.

    opet teški diletantizam i neznanje kao i obično. dođe mi da naučim čakavski i počnem zagovarati novi hrvatski standard na čakavskom samo da nas više ovakvi luđaci kakvi se ovdje okupljaju ostave na miru sa svojim nestručnimi i diletantskim glupostima koje s lingvistikom nikakve veze nemaju.

    ps - sigurna sam da se za nekoliko godina uopće nećemo razmijeti sa srbima... kao što se ni irci više nakon toliko godina ne razmiju s englezima, škotima ni amerikancima, indijcima...

    za nekoliko godina nećete se razumijeti sa srbima ako ne budete govorili srpski. buuuhuhuhuuuu, a yebote štete...
    obmanjivači. ne govorimo srpski, nego štokavski i to ostaje. neuki diletanti i lažljivci
  • #45 poneštra 08.04.2011. 17:06
    @ščrba
    Da se čakavsko i kajkavsko narječje želi odvojiti kao samostalni jezici a da se njihovi dijalekti onda preobrate u narječja, to bi već u startu bili različitiji jezici od hrvatskog i srpskog kakvi su danas, nakon toliko nasilne transformacije.
    A ako ovdje netko vidljivo nije upućen u jezike svijeta općenito, onda si to ti.
  • #46 poneštra 08.04.2011. 17:07
    Malo sam se nerazumljivo izrazio. Ukratko, da se štokavski i kajkavski proglase jezicima, pojedini bi bio različitiji od hrvatskog, nego što je srpski.
  • #47 poneštra 08.04.2011. 17:11
    Ako ti nije šteta ne razumijeti se sa Srbima, zalaži se za tvorbu novog hrvatskog jezika na osnovu nekog romanskog, germanskog, ili možda neke sasvim neeuropske skupine jezika. Ili najbolje, stvoriti neki svoj u potpunosti različiti od ikojeg poznatog jezika svijeta.
  • #48 nije problem u razumijevanju 08.04.2011. 17:56
    nego u narodnom i kulturnom identitetu kojeg srbi svima ostalima - crnogorcima bosancima i hrvatima - odricu
  • #49 poneštra 08.04.2011. 18:54
    To je izrečeno previše laički i generalno. Koji su Srbi faktor, da nam nešto odriću?! Pa mogu ja početi govoriti da je engleski zapravo hrvatski! Jesi li svjestan da Hrvati svoju ljubav prema domovini ne temelje na voljenju vlastite kulture, već na mrženju tuđe? Pogledaj stanje kulture u Hrvatskoj. Pogledaj koliko mladih podržava etnološke vrijednosti (etno glazbu, nošnju, običaje, priče...) u Hrvatskoj? To je "seljački"!! Ali zato se slušaju "cajke", a "pravi Hrvat" sluša Thompsona (mogao si je bar neko hrvatsko ime izabrati, npr. Marko Perković - Samokres) i viče "Ubij Srbina!" na utakmicama. Tko dopušta isprovocirati se time, što neki Srbi kažu, da je hrvatski jezik srpski. Zar ja da mijenjam svoj leksik materinji, jer neka riječ nije "čista hrvatska"? Zar ja da mijenjam riječi, koje od malena koristim za neke novo izmišljene glupotarije? Zar se ja trebam početi bojati, da ću jednoga dana prestati govoriti hrvatski, jer će se toliko izmijeniti, da ćemo već većina govoriti jezik zbilja sličniji možda čak srpskom, nego našem hrvatskom??!! Vi pojma nemate koliko se nasilno i svjesno uništava hrvatski jezik. Vi pojma nemate očito, da u ostalim normalnim zemljama jezik uvjetuju govornici! Očito većina nije upoznata s činjenicom, da se u normalnim zemljama pravopis i pravogovor mijenja na osnovu govornog jezika. Ali u Hrvatskoj se govornik formira po modelu izmišljenog jezika!! I to s toliko čestim promjenama, jer se oni koji ga uništavaju niti ne mogu dogovoriti što žele! Postanite svjesni toga!
    Da se vratimo na hrvatski-srpski. Nabroji mi te "srpske" riječi, pa ću ti ja pokušati reči koliko od njih je staroslavenskog porijekla i koliko se njih u sličnim oblicima koriste recimo u ostalim slavenskim jezicima. Od kada je jedan "hlijeb" srpska riječ??!! Od kada je "vaspitanje" srpska riječ?!?! Od kada je "čas" srpska riječ?! Ne budite glupi, nedajte da vas zavaraju i prisiljavaju vas ne pričati vaš, već neki izmišljeni jezik i pritom uništavaju naš pravi hrvatski jezik.
  • #50 hahah 08.04.2011. 19:16
    ajde ne lupetaj