Elitna je hrvatska disidencija na Ksaveru, po Ribnjaku i Zvijezdi; ona snuje svoje subverzivne snove uz jedva zagrijani ili posve hladni francuski konjak i cvrkut kosovica, no bivajući istinski ucviljena zbog stanovitih lišavanja - moći i javne pozornice, ponajprije
Pljuvačka se u lepoglavskoj brijačnici očito nije smrzavala nešto prije no što stigne do zemlje, no, Franjo Tuđman nije, opisujući sebe kao žrtvu, imao na umu zemlju, nego Nebo
Robijaši koji cuclaju Martell, antikomunisti koji partiju uništavaju tako da joj zasjednu na vrh, žrtve sustava koje žive u milijunaškim kvartovima, sve su to tužna lica hrvatske političke scene kojom dominiraju himba i prijetvornost i, gdje je "starofrajlinska martirologija" uzdignuta na rang službene doktrine a najobičnije kurčenje na pijedestal životnih svetinja.
Tri države, tri dnevnika - ispada, da su dnevnike južnoslavenskih režima vodili sami disidenti! Ali, gdje je onda bila ta surova vlast, i od čega su disiderirali ti i takovi disidenti?
