Nekako istodobno dogodile su se dvije stvari vezane uz postojanje vijeća za medije.
Pieter Knapen, glavni tajnik/ombudsman belgijskog Vijeća za medije poslao je e-pismo svojim kolegama, čelnicima svjetskih vijeća za medije s upitom: radimo novu verziju novinarskog kodeksa te raspravljamo o odgovornosti novinara za iznošenje mišljenja. Molimo vas da nam pomognete iznoseći stavove vaših vijeća za medije. Pitanja glase:Istodobno je hrvatskim medijima prošla, relativno nezapaženo, vijest da se razmišlja o uvođenju vijeća za medije, kao mogućeg rješenja za poboljšanje katastrofalno loše razine novinarstva i medija u Hrvatskoj
• Očito je da novinar daje svoje mišljenje na temelju korektnih činjenica. No, trebamo li to unijeti u novi kodeks. Kakva su vaša rješenja?
• Treba li novinar objaviti nečije mišljenje ako zna da se temelji na lažnim podacima. Treba li odbiti objaviti takvo mišljenje? Ili, izvijestiti javnosti da mišljenje nije točno?
• Ako netko optužuje drugu osobu u vašoj publikaciji, hoće li novinar tražiti optuženog za odgovor? Ili odgovornost za optužbe u potpunosti leži na autoru tog mišljenja?
Gotovo istovremeno usijali su se inboxi svjetskih vijeća za medija i počela je žustra rasprava, koja još uvijek traje. Iznose se stavovi pro i contra, ukazuje na dobre i loše strane, objašnjavaju se odluke pojedinih vijeća koja podržavaju neki stav koji je obavezan za njihove novinare. Vijeća za medije na temelju rasprave i iznesenih argumenata donose stavove koje mogu, ali ne moraju ugraditi u svoje kodekse. Ali, usklađivanjem stavova gradi se zajednička platforma koja određuje profesionalne standarde u novinarstvu.
To je suština samoregulacije medija, kako ju je postavio Claude-Jean Bertrand, a koja je prevladavajuće svjetsko rješenje u donošenju zajedničke medijske prakse.Svjetska praksa temelji se na samoregulaciji, a hrvatska inicijativa koju pokreće Vlada i resorna tijela, je zamišljena, barem prema medijskim izvještajima, kao regulatorno tijelo
Istodobno je hrvatskim medijima prošla, relativno nezapaženo, vijest da se razmišlja o uvođenju Vijeća za medije, kao mogućeg rješenja za poboljšanje katastrofalno loše razine novinarstva i medija u Hrvatskoj.
Oba događaja nemaju ama baš ništa zajedničkog, premda imaju isti subjekt: vijeće za medije. Svjetska praksa temelji se na samoregulaciji, a hrvatska inicijativa koju pokreće Vlada i resorna tijela, je zamišljena, barem prema medijskim izvještajima, kao regulatorno tijelo.
Uvaženi Claude-Jean Bertrand se vjerojatno okreće u grobu na pomisao da se Vlada želi baviti – samoregulacijom!
Naravno, Vladi to nije ni na kraj pameti. Ona želi regulirati medije, pa traži formu koja djeluje kao svjetsko rješenje, a u stvari je naš sitni, mali način kako kontrolirati medije, a da se Vlasi toga ne dosjete.
Božo Novak, naš veliki novinar, se također okreče u grobu, baš poput Bertranda. Jer, Novak je davno, u doba kada su mediji bili kontrolirani po deafultu, rekao svoju čuvenu rečenicu: “Političari, ruke dalje od medija!”
Dakle, još jednom vladajući pokazuju da ne razumiju svoju ulogu u medijskom prostoru zemlje kojom upravljaju. Utjecaj nad medijima, ako ne i potpuna kontrola, politika je koja potječe iz bivšeg sovjetskog medijskog modela, koji se nije izgubio u tranziciji Hrvatske od jednopartijske, autoritarne države u suvremeno demokratsko društvo, gdje je uloga medija jasna: ukazivati na negativnosti vladajućih i kontrolirati ih, da ne bi uzurpirali slobodu izražavanja i mišljenja. Naravno, Vladi to nije ni na kraj pameti. Ona želi regulirati medije, pa traži formu koja djeluje kao svjetsko rješenje, a u stvari je naš sitni, mali način kako kontrolirati medije, a da se Vlasi toga ne dosjete
Spielbergov film Novine (The Post) plastično opisuje što se događalo u SAD kada su razotkriveni Washington Papers i kako je reagirala politika, kako financijaši, a kako novinari i medijski nakladnici.
Možda ne bi bilo loše da svi koji u Hrvatskoj donose odluke o medijima pogledaju barem dva puta taj film kako bi možda shvatili neke osnovne postavke demokratskog društva i kako se bori za slobodu medija.
No, natrag na temu: Vijeće za medije!
Zašto u Hrvatskoj ne postoji takvo samoregulatorno tijelo i zašto nema ni ombudsmana, koji bi brinuli o medijskim slobodama i djelovanju novinara?
A početak je bio obećavajući. Prošlo je više od deset godina kako su Hrvatsko novinarsko društvo (HND), njegov Međunarodni centar za obrazovanje novinara (ICEJ) u suradnji s uredom Zaklade Konrad Adenauer (KAS) u Hrvatskoj, pokrenuli široku raspravu o samoregulaciji novinarstva. Rasprave su bile dugotrajne, burne, ali na godišnjoj skupštini HND održanoj donešena je odluka da se osnuje Vijeće za medije i to koristeći znanja i iskustva njemačkog Presserata.
Odluka je donesena premda su s govornice godišnje skupštine bili preneseni vrlo jasni stavovi nakladnika da ne podržavaju takvo rješenje u uvođenju reda u novinarstvu i medijima. Hrvatska je tom odlukom snažno odskočila među zemljama u tranziciji, koje su mogle samo sanjati da će se u njihovoj zemlji tako nešto dogoditi. U načelu, Vijeće za medije i ombudsmani su najbolje rješenje koje je suvremeni svijet izmislio. Ali ne kao regulatorno, već kao samoregulatorno tijelo
No, mjeseci su prolazili, pa i godine, a od Vijeća za medije nije bilo ništa. I mi smo mogli samo sanjati da se jednog dana, ako ne i kasnije, ostvari odluka godišnje skupštine HND-a.
Ipak, odjednom, iz čista mira, pokrenuto je Vijeće za medije, u kojem su glavnu ulogu imali, uz novinare, nakladnici. Sjeća li se itko nekih odluka tog tijela? Je li ono igralo značajnu ulogu u razriješenju medijske krize? Odgovor znate, a Vijeće je nestalo isto kako se i pojavilo.
I, sada treća sreća!
Vlada inicira novo rješenje. U načelu, Vijeće za medije i ombudsmani su najbolje rješenje koje je suvremeni svijet izmislio. Ali ne kao regulatorno, već kao samoregulatorno tijelo, a to su suštinske razlike.
Ako inicijatori jasno odrede Vijeća za medije kao samoregulatorno tijelo i postave ga na temeljima koji postoje u cijelom razvijenom svijetu, onda ga treba podržati, i uložiti napore svih odgovornih djelatnika u novinarstvu i medijskom prostoru da se ono ostvari.
Ako...
_______________________________________________________________________________________________________
