Istodobno s kresanjem cijena ortopedskih pomagala, koje su prema neslužbenim procjenama pale za svega 20 do 30 posto, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje novim je pravilnikom skresao i pravo korištenja niza drugih pomagala.

Među pogođenim kategorijama osiguranika su dijabetičari ovisni o inzulinu, kojima je broj trakica za mjerenje šećera u krvi s dosadašnjih 1.500 smanjen na 1.000 godišnje.

Savez udruga dijabetičara poslao je HZZO-u prosvjedno pismo zbog ovakve odluke, koja će - kako upozoravaju - dijabetičarima onemogućiti redovitu kontrolu šećera u krvi i povećati rizik od niza komplikacija koje prate šećernu bolest.

Pravilnikom je, objašnjavaju u HZZO-u, propisano da pacijenti koji trebaju više trakica od propisanog broja, mogu dobiti posebno odobrenje povjerenstva HZZO-a. U Savezu, međutim, sumnjaju da će se to dosljedno provoditi u praksi.

'Nekoliko sam puta doživjela da mi dijabetičar propiše dvije tisuće trakica, a povjerenstvo odobri 1.500. Svake godine moramo im nositi potvrdu koliko trakica trebamo, kao da se šećerna bolest može izliječiti', kaže dopredsjednica Saveza udruga dijabetičara, Mensura Dražić.

Cijena jedne kutije s 50 trakica iznosi 270 kuna, što znači da će se ukidanjem 500 trakica po dijabetičaru uštedjeti 2.700 kuna godišnje. O potencijalnom trošku za liječenje komplikacija zbog neadekvatne kontrole šećera u krvi, može se samo nagađati.

Cijena loše prevencije

Dijabetičari u Hrvatskoj zakinuti su i za specijalne cipele, kakvima se u svim zemljama Europske unije, te državama poput Češke, Slovačke i Mađarske, sprječava pojava dijabetičkog stopala.

Takve se cipele, koje rasterećuju ugrožene dijelove stopala, u nas propisuju tek kada se na stopalu otvori rana i kada je praktički prekasno za spas noge, upozoravaju stručnjaci. Čak 80 posto svih amputacija noge prouzročeno je bolestima krvožilnog sustava i dijabetesom, a porazan je podatak da je prosječna dobna granica amputacije kod dijabetičara u posljednjih deset godina drastično spuštena, sa 62 na 54 godine starosti.

Kolika je cijena loše prevencije govori i primjer Njemačke, koja je 1993. dijabetičarima ukinula pravo na dva para dijabetičarskih cipela godišnje. Pet godina kasnije, 1998., to je pravo vraćeno u zdravstveni sustav jer je procijenjeno da je taj potez zdravstvenom sustavu nanio štetu od tri milijarde maraka.

Pomagala - veliki komfor!

Dijabetolozi upozoravaju da komplikacije dijabetesa treba rješavati prevencijom, a ne saniranjem štete koja u konačnici završava amputacijama ili sljepoćom.

'Bilo bi izvrsno da se rizičnim dijabetičarima osiguraju takve cipele, jer ih sada nažalost dobivaju tek kada im fali pola stopala', kaže dr. Manja Prašek, dijabetologinja u Klinici 'Vuk Vrhovac.

U HZZO-u o takvoj mogućnosti i ne razmišljaju, jer bi bila financijski neizvediva. Jedne dijabetičke cipele, naime, koštaju oko tisuću kuna, a to je za zdravstvenu blagajnu 'preveliki trošak'.

'Provodimo racionalizaciju na svim poljima, i takva bi pomagala značila jako veliki komfor, kaže dr. Mirjana Ptičar, voditeljica tima za donošenje novog pravilnika. Ističe da su u zadnjih nekoliko godina troškovi za pomagala za dijabetičare enormno povećani te da su nužne mjere štednje.

Tvrdi kako neće biti redukcije ničijeg prava, već će se sredstva bolje raspoređivati. Novim natječajem za ortopedska pomagala', kaže dr. Ptičar, postići će se višemilijunske uštede, a dio novca bit će iskorišten za uvođenje više sofisticiranih pomagala koja su se dosad propisivala samo