- Gluhim i gluhoslijepim osobama treba se pristupiti na laganiji i strpljiviji način. Često se događa da gluha osoba kima glavom kao da razumije sugovornika, ali ona time u biti pokazuje kako ne zna i ne razumije o čemu je riječ. U većini slučajeva to znači da osoba oštećena sluha nije razumjela ono što joj je druga osoba željela reći ili poručiti - upozorava Željko Bosilj, voditelj osječke podružnice Udruge gluhoslijepih osoba Dodir, podsjećajući kako je na području Osječko-baranjske županije ukupno 400 gluhih i nagluhih osoba.
- Problem je i dugo čekanje u redovima jer nesavjesni građani ne puštaju preko reda osobe s posebnim potrebama, iako bi trebale imati prednost - kaže Bosilj, dodajući kako gluhe osobe ponekad budu nervozne zbog dugog čekanja u bolnicama. Prevoditeljica Gordana Pešo, djelatnica Udruge gluhih i nagluhih, napominje kako nema nekih pritužbi vezanih uz kontakte gluhih s javnim ustanovama. Ako trebaju neku uslugu obrate se meni kako bi komunikacija bila što brža i učinkovitija, kaže Gordana Pešo, napominjući kako gluhi obično traže pomoć prevoditelja pri odlasku u socijalno, mirovinsko ili na poštu. U banci građani obično propuste osobu s posebnim potrebama kako ne bi morala čekati u redu, no, kako kaže, sve ovisi o razini građanske svijesti.
Zbog otežane komunikacije i nemogućnosti da s druge strane šaltera dobiju pravu informaciju o svojim pravima, gluhi i gluhoslijepi često ostaju neinformirani. Bosilj napominje kako osobe zaposlene u raznim institucijama uglavnom nisu educirane za pristup i kontakt s gluhoslijepima, tako da se Udruga Dodir bavi tiskanjem različitih brošura u kojima se mogu dobiti sve potrebne informacije o načinu poboljšanja komunikacije s gluhoslijepima te drugim osobama s teškoćama u komunikaciji i kretanju, čije su komunikacijske i mobilne potrebe često zanemarivane, a čime ih se sprječava u njihovim nastojanjima da se uključe u zajednicu kao njezini ravnopravni članovi. Razvojem mreže mobilnih službi podrške osobama s gluhosljepoćom ostvarivali bi se pozitivni rezultati u uspostavljanju komunikacije s vlastitom okolinom, povećala razina samostalnog kretanja i mobilnosti prema samostalnom i neovisnom življenju, te stvaranju i širenju socijalnih kontakata.
- Velik problem je nedostatak prevoditelja, koji su kao oko i uho, glavna poveznica između gluhoslijepih i institucija - ističe Bosilj, dodajući kako Udruga Dodir teži zakonskom reguliranju Službe podrške, koju čine prevoditelj i pratnja (intervenor), uz rješavanje njezinog načina financiranja. Trenutačno imamo vlastitu Službu podrške, sastavljenu od volontera i pet prevoditelja, što još uvijek nije dovoljno jer, primjerice, u EU na svaku gluhu osobu dolazi jedan prevoditelj koji olakšava komunikaciju pri obavljanju različitih poslova, primjerice, pri odlasku na sudove, u zdravstvene i druge ustanove. Da bi Služba podrške kvalitetno funkcionirala, potrebna je pomoć države i lokalnih vlasti, ističe Bosilj, napominjući da društvo treba još više educirati i senzibilizirati za potrebe gluhih i gluhoslijepih u svrhu olakšanja njihovog svakodnevnog života. Reagiramo na sve probleme, koji se s više ili manje uspjeha rješavaju. U svakodnevnom životu pomaže, primjerice, svjetlosni informativni pult u novim tramvajima s naznakom pojedinih postaja. U gradu bi flourescentnim vrpcama trebalo označiti i put prema pojedinim ustanovama, kako bi gluhoslijepa osoba vidjela kamo treba doći, ali i rubove stubišta, za njihovo lakše kretanje, predlaže Bosilj.

Autor: Lj.KOVAČEVIĆ

---

Nekoliko načina komunikacije

Komunikacija uključuje čitanje s usana kod gluhih, hrvatski znakovni jezik za gluhe i gluhoslijepe, pisanje na dlanu (taktilni način komunikacije), te Braillevo pismo za slijepe osobe. U Osijeku veliko zanimanje vlada za besplatni tečaj učenja znakovnog jezika, koji, među ostalima, pohađa medicinska struka, odgojitelji iz vrtića, nastavnici, profesori, djelatnici Zavoda za zapošljavanje i studenti Filozofskog fakulteta. Novi ciklus tečaja planira se za jesen. Što više građana nauči znakovni jezik, olakšat će se komunikacija između zaposlenika pojedinih ustanova i gluhoslijepih, zaključuje Bosilj.