Povodom međunarodnog Dana bez kupovine koji se diljem svijeta obilježava 29. studenog, aktivisti kolektiva Hrana, a ne oružje! i Zelene akcije pozivaju građane da se suzdrže od kupovine barem na jedan dan. Aktivisti također žele podići svijest javnosti o učincima konzumerizma na okoliš i ljude.

Današnji obrazac ponašanja koji se svodi na radi više – zarađuj više – kupuj više i tako u krug, jednostavno nije prihvatljiv jer se na taj način sebično zanemaruju problemi koje ovakav obrazac uzrokuje. U ovakvom sustavu gdje je sve dopušteno tek rijetki zaista imaju koristi dok za većinu svjetske populacije to znači otimanje resursa, iskorištavanje radnika i zagađivanje okoliša.

Svatko može pridonjeti smanjenju negativnih učinaka ustaljenog obrasca ponašanja. Svatko od nas ima kod kuće stvari koje ne koristi, a koje su upotrebljive - bila riječ o odjeći, obući, alatu, namještaju i svemu ostalom što čuvamo u ormarima, podrumima, tavanima, kutijama. Sve je to upotrebljivo i zato nećemo baciti te stvari nego ćemo ih ponovno vratiti u upotrebu i pokloniti upravo onima koji te stvari trebaju.poručuju aktivisti kolektiva HNO.

Iz trgovačkih centara, ali i s tržnica se svakodnevno bacaju tone upotrebljive hrane, što je paradoksalno činjenici da velik broj građana svakodnevno jedva preživljava. Ako nama nešto nije upotrebljivo, bilo financijski ili materijalno, – ne znači da upravo to nekom nije neophodno za život zaključuje Marijan Galović, aktivist Zelene akcije.

Proteklih mjeseci svjedočimo problemima velikih svjetskih ekonomskih sustava koji su se naglo suočili s velikim pomanjkanjem novaca i mogućnošću kolapsa. Taj se kolaps pokušava izbjeći ubrizgavanjem proračunskih novaca u posrnule sustave, no iza same financijske krize kriju se i mnogo ozbiljniji problemi; ostajemo bez okoliša… riba, šuma, rijeka, mora, minerala i tla. Što ćemo učiniti kada se iscrpe ti resursi, za nas od životne važnosti? Samo je jedan način da izbjegnemo izrazito negativne posljedice po naš planet – moramo početi konzumirati puno manje, jer danas trošimo brzinom većom od one koja je zemlji potrebna da obnovi resurse.