Kava i cigareta neizbježni su dio «jutarnjeg rituala» mnogima od nas. I dok se razbuđujemo i pripremamo za sve što nas čeka u novom danu, promiče nam da se iza kave i cigarete kriju priče oko kojih bi se i najbolji hollywoodski scenaristi oznojili.

Dana 27.04.2006. godine u tjedniku Business.hr pojavio se članak novinarke Danice Juričić pod naslovom «TDR u Srbiji optužen za međunarodni šverc cigareta». Što je posebno u ovom članku da ga, za razliku od drugih članaka, komentiramo?

Novinarka Juričić po prvi puta ovako izravno otvara Pandorinu kutiju «javne tajne» o snazi duhanskog lobija i njegovog utjecaja na političke strukture u Hrvatskoj i ostalim zemljama sljednicama SFRJ. O problemima vezanima uz šverc cigareta često se govori u kuloarima. Profesionalci iz domene suzbijanja organiziranog kriminaliteta i korupcije često ga navode kao jedan od ključnih problema za regiju. U polju međuodnosa gospodarstva i politike, pretvorbe i privatizacije, moćničkih lobija i grupacija, često se spotaknemo o ovaj isti problem (kao da je «majka svih problema»). Nikad se ne priča (niti čuje) o tome što je napravljeno da se problem riješi.

U navedenom članku (o kojem možete više pročitati na www.business.hr i www.index.hr) prenosi se dio svjedočenja Vladimira Bebe Popovića, bivšeg bliskog suradnika ubijenog srbijanskog premijera Zorana činđića, na suđenju Miloradu Lukoviću Legiji, iz knjige koju je objavio Helsinški odbor za ljudska prava Srbije, a uz podršku ureda Europske komisije u Srbiji.

Prema tekstu iz navedene knjige kojeg citira Business.hr, Vladimir Beba Popović teško optužuje TDR (Tvronicu duhana Rovinj) i čelnika hrvatskog tjednika «Nacional», gospodina Ivu Pukanića, za umiješanost u tzv. «duhansku aferu» to jest u aferu vezanu uz šverc cigaretama i duhanskim proizvodima na teritoriju jugoistočne Europe. Prema Popovićevim izjavama, Srbija je za vrijeme vladavine Slobodana Miloševića imala tržište cigaretama s 1% udjela «legalnog» tržišta (tržišta u kojem su sva davanja plaćena) i 99% ilegalnog tržišta. Popović tvrdi da se za vrijeme vladavine ubijenog srbijanskog premijera Zorana činđića ovaj odnos promijenio na 60% legalnog i 40% ilegalnog tržišta, a nizom mjera koje su dovele do promjene ovog odnosa, Zoran činđić «oštetio» je duhansku mafiju koja je gubila više desetaka milijuna američkih dolara godišnje[1]. Ovdje je važno napomenuti da se «legalno tržište» mjeri brojem ispravnih (nefalsificiranih) markica na cigaretama koje, prema međunarodnom pravu, služe za reguliranje proizvodnje cigareta. To podrazumijeva da se cigareta smije proizvesti samo onda kada se zna tko je kupac i kada za cigarete postoje tiskane i od strane Ministarstva financija evidentirane markice.

Zašto je Srbija bila El Dorado duhanske mafije za vrijeme vladavine Slobodana Miloševića? Zato jer su fiktivne tvrtke registrirane u Srbiji služile za uvoz cigareta što podrazumijeva i da su naručivale tiskanje markica za cigarete. Tiskane markice uredno su se transportirale u zemlju proizvodnje cigareta gdje bi se proizvela količina cigareta koja je odgovarala broju markica.

Pojednostavljeno - fiktivna tvrtka fiktivnim markicama pravda proizvodnju. S takvim cigaretama, nakon što su proizvedene i sve izgleda «čisto», može se raditi što se hoće. Zaključak je jednostavan - za šverc cigaretama potrebna je država, jer bez državnih markica nema ni proizvodnje ni prodaje.

No, kakve to veze ima s TDR-om? U razumijevanju ovog problema može pomoći drugi članak u istom broju iste novine (Business.hr) u kojem novinarka Renata Ivanović, pišući o bivšoj djelatnici Tvornice duhana Zagreb, gospođi Slavici Lovrić, navodi kako je u emisiji «Otvoreno» HRT-a, Slavica Lovrić bivšem Predsjedniku uprave TDR-a, gospodinu Pliniju Cuccurinu, rekla: «Vi, gospodo, svih ovih godina organizirate i šverc cigareta! Rovinjske se cigarete otvoreno švercaju po tržnicama».

U članku dalje stoji kako je gospodin Cuccurin na ovo samo promrmljao da to nije tema emisije!

Što možemo zaključiti iz toga – da šverc cigaretama nije tema od interesa javnosti, te nema potrebe o tome raspravljati na javnoj televiziji? Ova skica događaja savršeno oslikava društveno pravilo poznatije kao «ne talasaj». Ne smiju se otvarati «opasne» teme, u kojima bi javnost s punim pravom od moćnika, a pogotovo dužnosnika, mogla očekivati konkretne odgovore. Za «opasna» pitanja nikad nije vrijeme i nikad nisu tema razgovora.

Međutim, Partnerstvu za društveni razvoj ova tema nije nepoznata. Prije dvije godine svoj slučaj udruzi je prijavio Robert Matijević, bivši pomoćnik ravnatelja Carine RH i bivši šef Odjela za suzbijanje krijumčarenja Carine RH.

Šira javnost vjerojatno se sjeća kako je uz popriličnu pompu Robert Matijević optužen za zlouporabu ovlasti, to jest za pomaganje jednoj tvrtki u švercu kavom. Optužnica je rezultirala prvostupanjskom presudom u kojoj je Matijević proglašen krivim. Bio je to «veliki uspjeh» MUP-a RH, državnog odvjetništva i USKOK-a.

Kada je 2004. godine Robert Matijević prijavio svoj slučaj udruzi, trebalo je vremena i truda da se klupko odmrsi i sve stavi na pravo mjesto.

Danas znamo da je Županijski sud u Zagrebu, u predmetu Matijević poništio prvostupanjsku presudu Općinskog suda u Zagrebu, te je vratio na ponovno postupanje. Bit će i više no zanimljivo pratiti daljnji razvoj događaja.

Jedna od najzanimljivijih informacija vezanih uz ovu priču jest ta da je 2002. Robert Matijević zajedno s posebno oformljenim timom za suzbijanje krijumčarenja u Carini RH, izvršio nadzor poslovanja TDR-a i tom prilikom otkrio oko milijun i sedamsto tisuća markica za tržište Crne Gore. Dakle – naručitelj je poznat i sve je, kako kaže Toni Soprano «legit» (čitaj ledžit).

Nezgodan detalj jest to da su markice pronađene u prostorima proizvodne hale, a ne u sefu gdje su se trebale čuvati i sve su imale isti serijski broj! Međunarodne norme, kao što smo rekli, određuju da proizvodnja cigareta kreće tek kad je kupac poznat a markice tiskane i evidentirane od Ministarstva financija. Jedinstveni serijski broj markica na neki je način isto što i jedinstveni serijski broj novčanica. Imati isti serijski broj na više markica nezakonito je jer markice služe označavanju i registraciji svake proizvedene kutije cigareta. Ili su se možda u TDR-u pripremali za ulazak u Guinessovu knjigu rekorda pa su im markice trebale da označe jednu gigantsku kutiju cigareta koja bi se protezala od Rovinja do Budve i bila vidljiva na satelitskim snimkama?

Još nezgodniji detalj je to što markice pronađene u TDR-u nisu nikad registrirane kao uvoz na graničnom prijelazu Crne Gore i Republike Hrvatske što se moralo napraviti kako bi se naknadno mogao opravdati izvoz cigareta iz Republike Hrvatske – detalj koji spada u red najtežih kaznenih djela protiv platnog prometa RH.

Sve je ovo, naravno, upućeno nadležnim tijelima kaznenog progona u RH na postupanje. Rezultat je kaznena prijava protiv Roberta Matijevića za pomaganje u švercu kavom.

U daljnjem istraživanju naišli smo na jedan od pokazatelja koji nas ne prestaje zbunjivati: Dakle, prema službenoj statistici MUP-a RH, u 2003. godini došlo je do povećanja broja prijavljenih osoba za kaznena djela koja se dovode u vezu s organiziranim kriminalom za nekih 80% u odnosu na prethodnu godinu.

Ako potražimo detalje tog zanimljivog uvećanja, upada u oči sljedeći podatak:

Izbjegavanje carinskog nadzora(čl. 298. KZ-a):

1999 -342

2000 -516

2001 - 528

2002 -485

2003 - 4087

2004 - 514

* izvor: podaci MUP RH

U ukupnom povećanju prijavljenih počinitelja za djela koja se dovode u vezu s organiziranim kriminalitetom u Republici Hrvatskoj, uvjerljivo najveće povećanje dogodilo se u oblasti izbjegavanja carinskog nadzora.

Tablica nam ne može odgovoriti je li Robert Matijević pridonio ovoj statistici kao počinitelj, ili kao netko tko je sa svojim timom napravio ozbiljne zahvate u suzbijanju krijumčarenja. Zanimljivo je da nikad prije niti poslije nije bilo bitnijeg odstupanja od oko 500 ovakvih djela godišnje, a uvećanje od 1000% prijavljenih počinitelja ostaje misterij.

O švercu duhana se govori, piše, kreiraju se velike afere, no ozbiljnih odgovora nadležnih osoba i institucija na sumnje u umreženost kriminalnih organizacija, politike, obavještajnih službi, medija, mafije, duhanskih koncerna i država nema. Kazneni postupci su rijetki, cigarete se ponekad zaplijene, pitanja se neprestano otvaraju.

Možda su sve nadležne i odgovorne osobe iznimno osviještene kad se radi o zdravlju pa ne piju kavu i ne puše. Spava im se cijeli dan.... već godinama.

Munir Podumljak