Kako javlja EUobserver, glasilo specijalizirano za europske teme, administracija u Bruxellesu objavila je nedavno materijal o medijskom pluralizmu u članicama Unije, u povodu snažnog pritiska iz Europskog parlamenta i nevladinog sektora da se Europska komisija konačno pozabavi pitanjem golemih medijskih konglomeracija, ponekad povezanih s političkim centrima moći, u čijim su rukama veliki medijski udjeli na nacionalnom tržištu medija.

U Italiji, primjerice, situacija je takva da su europski parlamentarci još 2004. godine upozoravali na nedopustivu povezanost medija i politike, gdje je tadašnji premijer i medijski tajkun Silvio Berlusconi proširio svoj nadzor nad gotovo svim televizijskim postajama u toj zemlji. Iako je situacija u Italiji jedinstvena, europarlamentarci su svjesni činjenice da je medijska koncentracija i povezanost s politikom europski trend, požurujući komisiju na donošenje mjera i direktiva koje će zaštititi medijski pluralizam.

Međutim, u Bruxellesu je ta inicijativa naišla na snažan otpor, budući da Europska komisija oklijeva miješati se u to osjeljivo područje, pa će to učiniti tek nakon još jedne studije koja bi trebala utvrditi činjenice pri ocjenjivanju medijskog pluralizma u članicama Unije, posebice s obzirom na svu raznolikost situacija u pojedinim zemljama i velikih razlika u zakonodavnom uređivanju područja medij. Stoga će komisija odgovarajući dokument donijeti tek 2008. godine, u kojem će utvrditi činjenice vezane uz pluralizam medija, a iz Europske komisije pritom poručuju da je riječ o otvorenom procesu i da komisija nema namjeru donositi bilo kakve suvišne mjere. Takvo stajalište Bruxellesa, naravno, naišlo je na odobravanje europskih izdavača, koji su bili prilično zadovoljni, posebice nakon prvobitnog nagovještaja da bi Europska komisija mogla poduzeti mjere koje bi ih ograničavale u njihovom poslovanju i prekograničnom širenju.

Iz ENPA-e, Europske udruge novinskih izdavača, kako prenosi EUobserver, poručuju da nema nikakve potrebe za jedinstvenom europskom legislativom, jer svaka pojedina zemlja ima vlastita pravila za reguliranje tog pitanja na medijskom tržištu. Jedinstveni europski propisi samo mogu zakomplicirati situaciju i zanemariti nacionalne posebnosti u svakoj pojedinoj zemlji. A ako bi europski propisi vodili računa o nacionalnim propisima, budući nadnacionalna europska regulativa mogla bi biti samo načelna i općenita.
Iz Međunarodne novinarske federacije (IFJ) tvrde suprotno, tražeći hitnu akciju protiv rastuće medijske monopolizacije, upozoravajući odgovorne u Europskoj uniji da prekogranično širenje medijske koncentracije predstavlja specifičan europski fenomen novijeg datuma. I pritom imaju prilično čvrste dokaze za svoje tvrdnje. Pojedine kompanije sa sjedištem u zapadnim zemljama već danas posjeduju velike udjele na medijskom tržištu srednjoeuropskih i istočnoeuropskih zemalja, od Slovenije, preko Hrvatske i Srbije, do Bugarske i Rumunjske i drugih bivših komunističkih zemalja, pa pitanje njihova vlasništva, posve je jasno, više ne može biti tretirano kao isključivo nacionalno pitanje.

Multinacionalne kompanije djeluju na nacionalnoj razini i povećavaju svoje medijske udjele, koncentrirajući golemu moć u svojim rukama, obično pod manjkavom ili nikakvom javnom kontrolom. Svjestan da je jedino rješenje da se nešto poduzme upravo na nadnacionalnoj i europskoj razini, kako bi se ujednačila postojeća medijska zbrka u europskim zemljama i donijela bar osnovne regule koje bi unijele red u pravila vlasništva nad medijima. Stoga IFJ već dulje od desetljeća pokušava prisiliti Europsku komisiju da nešto poduzme, ali očito je da će na to ipak morati pričekati još neko vrijeme. Ako buduća studija bude vodila u tom smjeru, u IFJ-u smatraju da je to dobra stvar, kao i očekivani sveobuhvatni pristup u reguliranju tog problema, no u toj utjecajnoj novinarskoj organizaciji dvoje u odlučnost Bruxellesa da se uhvati u koštac s teškim problemom političkog utjecaja na javne medijske servise. Imaju i razloga - dovoljno je vidjeti što su učinili u vrijeme Berlusconijeve posljednje vladavine. Uglavnom ništa.