Nekadašnji ministar vanjskih poslova, danas politički konzultant i predsjednik Hrvatskog društva lobista, posjetio je ovog utorka u gornjogradskoj vijećnici Milana Bandića i u kratkom razgovoru ga zamolio da lobisti dobiju jeftini gradski prostor.

Ovo se valjda zove lobiranje u praksi, bio je refleksni komentar skupštinskih novinara na očenašekovu iznenadnu pojavu.

Narednih dana od Granića smo pokušali iskamčiti motive udruženih lobista da od grada žicaju kvadrate po povlaštenoj cijeni, vodeći se logikom da upravu elitnog društva čine neki od najbogatijih Hrvata.

Davor Štern je prodao naftna polja Bijele noći po cijeni koju nijedan čitatelj neće zaraditi do desetog koljena, odvjetnik Marijan Kostrenčić sudionik je niza privatizacija i vlasnik pozamašne količine najlukrativnijih dionica na zagrebačkoj burzi, a među lobistima su i inače rijetki koji imovinu ne broje u milijunima.

Da ne bismo bili optuženi za antipoduzetničku klimu ili, ne daj bože, komunističku uravnilovku, vrijedi se ograditi konstatacijom kako je lijepo da se imućni ljudi udružuju, utjecajni lobiraju, ali i da novinari– propitkuju.

Granić je, naime, u nekoliko iscrpnih razgovora uporno ponavljao da će poštovati proceduru, da od Bandića nije molio stavljanje na listu prioriteta i da, naposljetku, kao neprofitna udruga lobisti imaju pravo od grada tražiti prostor za rad. I da sve navedeno stoji, javna se percepcija ne slaže samo na temelju procedure.

Protiv Mate Granića i Darinka Bage nikada nije podignuta optužnica zbog misterioznog sastanka na Mirogoju otprije 4 godine, proceduralno su nedužni, no mimo procedure svatko zna da poštena čeljad ne organizira poslovne sastanke na groblju.

Prema proceduri, bogati lobisti imaju pravo na gradski prostor, ali nemaju u svjetlu činjenice da na isti čeka oko 4000 udruga, socijalno ugroženih i invalidskih, koje sebi ne mogu priuštiti komercijalnu cijenu najma niti čašicu razgovora s Bandićem u pauzi skupštinske sjednice, kako bi ga osobno upoznali s problemom.

Umjesto mantranja o proceduri, Granić je s kolegama bez po muke mogao iskeširati novac za sto kvadrata ureda s pogledom na glavni gradski trg i riješiti se blamaže koja ga je snašla niti mjesec dana nakon osnivanja udruge.

Loš start za elitno društvo koje ima velike planove.