Udruge GONG i Transparency International su pred neki dan objavile podatke o troškovima stranaka za potrebe predizborne kampanje. Iz njih je vidljivo da je u prva dva tjedna kampanje najviše novca za oglašavanje u medijima, oko 14 milijuna kuna, potrošio HDZ, dok ga sa 6,4 milijuna kuna slijedi SDP, treća je koalicija HSS-HSLS-PGS koja je potrošila 2,8 milijuna kuna, a slijede HNS s 2,6 milijuna kuna, HSP s nešto više od dva milijuna, te HSU s po 138 tisuća kuna.

Posljednje ankete koje objavljuju dnevni listovi pokazuju laganu premoć SDP-a neposredno pred izlazak građana na birališta. Večernji list je, na primjer, jučer objavio rezultate ankete koju je naručio od agencije Media Metar. Oni pokazuju da SDP dobiva 35,5 posto glasova, a HDZ 32,5. Za njima slijede: HNS sa 7,2 posto, HSS i HSLS sa 5,9 posto, HSU-u pripada 5,8 posto, pa HSP 3,8 posto…

Pretpostavimo li da će na izbore 25. studenog izaći 2 milijuna birača, te da rezultati Večernjakove ankete odgovaraju njihovu stvarnom raspoloženju, to bi značilo da će ih 710 000 glasati za SDP, 650 000 za HDZ, 144 000 za HNS, 118 000 za HSS, HSLS i PGS, 116 000 za HSU i 76 000 za HSP.



Podijelimo li količinu stranačkog novca uloženu u kampanju sa predviđenim brojem dobivenih glasova, proizlazi da SDP za mobiliziranje jednoga glasača prosječno troši 9 kuna, HDZ 21 kunu, HNS 18 kuna, HSS, HSLS i PGS 23,7 kuna, HSP 26,3 kune, HSU 1,1 kunu.

Ovakva jednostavna matematika može biti ključ za odgonetanja koja nam u sklopu svih izbornih cirkusa nude kulturni fenomenolozi i medijski stručnjaci: čiji su spotovi atraktivniji, slogani privlačniji, plakati atraktivniji?

No, ekonomičnost izborne kampanje možda bi nam mogla pomoći u traženju odgovora i na daleko važnije pitanje, a to je: koja bi od stranaka na najracionalniji način upravljala državom, a koja bi proćerdala sve što joj dopadne šaka?