S ekonomskog stajališta nije bitno koja je stranka dobila relativnu većinu. Bitne su tri stvari, a tu su HDZ i SDP vrlo blizu. Prvenstveno EU, koja je primarno pitanje za hrvatsko gospodarstvo. Ulazak u EU imat će isključivo pozitivne posljedice. Ulazimo u sređeno, veliko tržište gdje se vrednuju sposobnost, konkurentnost, kvaliteta, ali su i zahtjevi veliki. No svi ti zahtjevi su u interesu Hrvatske i mislim da se dvije vodeće stranke po ovome pitanju ne razlikuju.

Drugi ekonomski aspekt koji bih naznačio kao važan je razvijanje proizvodnje, i to ne bilo kakve, već proizvodnje za izvoz koja otvara radna mjesta. Što se tiče stranih investicija, tu su nijanse u programima SDP-a i HDZ-a možda izraženije. Svakako bih podržao onu stranku koja će jamčiti pozitivno ozračje za poslovne investicije i otvaranje novih radnih mjesta, te onu koja ide u izgradnju infrastrukture, odnosno financijske industrije.

Treća stvar, obje stranke se zalažu za zaposlenost i povrat dugova. Zasmetao mi je pritom porez na kapitalnu dobit, koji treba postojati, ali za njegovu uspostavu treba ipak više vremena. Nedvojbeno, ako Luka Rajić proda Luru mora platiti porez, ali mali dioničar koji kupi paket dionica ne mora.

Zaključno mislim da je ovaj rezultat u krajnjoj liniji dobar za Hrvatsku. Čini mi se da će koalicija HSS-HSLS najviše postići u pregovorima. Za njih je ključno pitanje ZERP. Osobno, jesam za ZERP, ali ne onakav kakav bi nas udaljavao od temeljnih postavki Europske Unije.