Prežživjeli smo, eto, jednu od u svakom pogledu najloššijih predizbornih kampanja, koju ni na jednoj od uključenih strana nije krasila ni kreativnost, ni duhovitost, ni radost, ni enuzijazam, već gola borba za mjesto; ne, ne pod Suncem, već u nekoj od fotelja. Relativno slab odaziv birača (gotovo 37 posto je odustalo od korišštenja svog biračkog prava) pokazuje da su čak i našši u svakom pogledu zapuššteni birači to prepoznali.

Ali sve bismo mi to lako zaboravili: i bačene milijune i beskonačno zatupljivanje banalnim porukama, kad bi sada budući mandatar odlučio sastaviti vladu po uzoru na Nicolasa Sarkozya, tj. kad bi uzeo u vladu najsposobnije ljude, neovisno o njihovoj stranačkoj
pripadnosti. Iako su ššanse da se to dogodi zanemarivo male, ipak barem jošš dan-dva možžemo žživjeti u toj nadi. Nakon toga ćemo opet gledati neke stare metle kako u istim slijepim ulicama dižžu praššinu.