Dolazak pred Močvaru. Gro ljudi. Kokice i koštice na pokrajnjem štandu.
Ni sama nisam znala što očekivati. Dvorana Jedinstvo koja se do sada bezbroj puta pokazala kao najlošiji izbor za bilo kakvo muzičko događanje. Dvadeset godina postojanja benda od kojeg sa svašta moglo vidjeti i za manje bitna događanja ili godišnjice.

Zbog totalne gungule i zavrzaleme sa akreditacijama kasnim na prvih desetak minuta koncerta kada su, kasnije saznajem, LETovci obavili snimanje spota za Riječke pičke.



Ali zato dolazim na energičnu Ne trebam te. Dalje su se redali stari hitovi pa malo novi protkani zvucima istočnog melosa, sve odlično ukomponirano bez pauza između pjesama. Bez puno priče pružili su narodu željeno, dobru muziku pa uz razne hitove kao što su Profesor Jakov, Dijete u vremenu, Golub Dinko, Ero i Sokole nastavlja se ples i znojenje.... Nakon poštenih sat i pol završava prvi dio koncerta i to Kurcem u čelo.

A zatim cijela dvorana odjekuje Riječke pičke!!! i uskoro izlazi Mrle (jedan od prozvanih) sa basom i odlučuje zabaviti publiku sa jedinim stvarima koje on istinski zna odsvirati pa čak i sa basom iza glave kao stari dobri Hendrix a to su naravno bile Srničica i Ciklama.



A onda dolazi ostatak riječkih pički i nastavljaju sa Drogom, Vijernim psom, Tazi tazi, Izgubljenima.

Ni to nije bilo dovoljno publici pa se dogodio još jedan bis na kojem su odsvirali Artemidu i moj najveći favorit Sam u vodi.

Nakon dva sata svirke je završilo. LETovci su opet iznenadili. Od najavljenog grandioznog spektakla nije bilo ništa. Standardni kostimi (čipkasti potpuno providni kombinezoni te fluorescentno plastični kombinezoni, brkovi i slično) uz poznate rekvizite ogromnih paprika i rajčica koje kratko skakuću po bini i već dobro naučena koreografija usklađena sa publikom prilikom pjevanja Droge ili recimo perje za vrijeme Izgubljenih nije bilo ništa novo. A grandiozno najavljivana audio-vizualna komponenta se jednostavno nije dogodila tj. dogodila se ali u obliku cvijetića, aviončića, kostura i udova u punoj snazi koji su se proicirali na bijele trake koje su okruživale binu sa tri strane. Uglavnom, nije bilo grandiozno.



Nagledali smo se (a i naslušali) tijekom godina svašta od LETovaca i vjerojatno nas ništa više ne bi moglo iznenaditi kad su oni u pitanju. Očekivala sam da će ovaj koncert biti nešto vau-ultra-mega-super...i bio je. Muzika, muzika i muzika i sve je bilo podređeno tome. Ostalo je u stvari samo popratna pojava koja je danas jedna, a sutra neka druga....

I još samo pohvala: Napokon je dvorana Jedinstvo izgledala kao koncertna dvorana s odličnim ozvučenjem.