Opet Superhik
U prastaroj ideologiji bogatih, svaka kuna koju uzmu bogati – društveno je najbolje uložena kuna. Jer oni znaju što će s kunama. Piše Dag Strpić
Svjetski su mediji opet iskazali neupućenost u hrvatske prilike. Ili je možda riječ i o zavjeri s ciljem da se naruši međunarodni ugled Hrvatske i kompromitira njezin zakašnjeli ubrzani ulazak u EU. Podsmijeh upućen Ivi Sanaderu zbog
ukidanja Božića – naprosto nije na mjestu. Božića, kakvog takvog, u Hrvatskoj će i ove godine biti. Vlada, zasad, nije promijenila kalendar. A zna se da su neke, zapadnije od naše, i to svojedobno činile. Vlada je učinila nešto drugo, na što bi se dekadentni Zapad mogao samo ugledati. Vlada je promijenila ekonomsku teoriju.
Poznato je (iz velike depresije 1929.) da je izlaz iz ekonomske krize dijelom vezan i uz povećanje kupovne moći, te uz vraćanje povjerenja na tržište, uvjerenja da se isplati trošiti. Kako u potrošnji kućanstava, tako i u onoj investicijskoj. Ova posljednja je najveći problem, ali potrošnja kućanstava ne bi smjela biti. Davno prije anticikličkoga
Keynesa, dva su kontinentalna europska ekonomska teoretičara došla do statističkog zaključka da su kućanstva – osobito ona s niskim prihodima – primorana skoro odmah potrošiti sve zarađeno. Statistički su
sklona potrošnji.
U krizi je stoga dobro, koliko je god moguće, povisivati prihode takvih kućanstava. Njihov prihod, i svako njegovo dizanje pogotovo, ima efekt multiplikatora ukupnih privrednih performansi. Jer ubrzava cirkulaciju novca kroz privredu. Svaka kuna za siromašna kućanstva vrijedi kao nekoliko kuna za privredu u cjelini. Svaka takva kuna odmah ide u podizanje prodaje životnih potrepština.
A što je takvih siromaških kuna više, to se asortiman tih potrepština širi, na većem broju privrednih sektora prodajne i proizvodne performanse se povećavaju, izlazak iz krize utoliko je bliži.
To je tako ne zato što bi siromašna kućanstva bila rastrošna, nego zato što nemaju što uštedjeti. Štednji su
skloni bogati. Oni koji, paradoksalno, doista jesu rastrošni. No stara je stvar da bogati uvijek vjeruju kako je sirotinja sirota zato jer se razbacuje. A oni su bogati zato što štede. Pa zato i imaju. Pa onda i investiraju. Pa onda omogućuju zapošljavanje te tako i opstanak siromasima. Stoga je, u prastaroj ideologiji bogatih, svaka kuna koju uzmu bogati – društveno najbolje uložena kuna. Jer oni znaju što će s kunama. Generacije odrasle uz stripove o Alanu Fordu i slične, na ovo će se odmah prisjetiti legendarnog
Superhika. Obrnutog
Robina Hooda.
Zastarjeli Robin Hood je, u davnoj krizi engleske privrede opterećene dažbinama za križarske ratove, otimao od bogatih i dijelio sa siromašnima. Uz potpunu ignoranciju svake ekonomske teorije. Suvremeniji američki Superhik, pun možda i teorijskih
promila pa mu se može oprostiti, otimao je siromasima i darivao bogate. Ali koliko god uvijek mamuran, Superhik ipak nije radio u velikoj ekonomskoj krizi. Možda bi kriza čak i njega rastrijeznila.
Ona, međutim, tako ne djeluje na ekonomske savjetnike hrvatske Vlade. Ako takvih ima. Štednja bogatih uzimanjem od siromašnih, kako smo vidjeli, nije nikakva novost. Novost koju obznanjuje hrvatska Vlada jest da je upravo to put izlaza iz krize. Po hrvatskoj ekonomsko teorijskoj inovaciji, iz krize se izlazi smanjivanjem kupovne moći stanovništva.
Dizanjem, ali ne prihoda siromašnih, nego daljnjim
dizanjem od onih koji ionako imaju malo. Već odavna podplaćenom stanovništvu treba zamrznuti plaće, pa na tako zamrznutu kupovnu moć još dodati namete na zdravlje, pušenje... a bit će takvih dosjetki vjerojatno i više. Ne treba oporezivati visoke prihode od svih vrsta imovine – pa samo oni nas drže na životu! Ne treba strateški regulirati poslovanje banaka tako da im se koncesije na hrvatsku platežnu sposobnost uvjetuju domaćim plasmanima visokih profita – pa one su obećale da će biti dobre! Ne treba povećavati državni proračun – mi smo obećali da nećemo (iako sada to svi drugi rade)! Ne treba odgađati infrastrukturne investicije koje će donijeti razvoj (ali kada?)! Čak ni sad ne treba državno poticati naš izvoz, bolje je da de facto potičemo uvoz. Bolje je spašavati inozemni izvoz, to jest uvoz roba u Hrvatsku a inozemno reinvestiranje profita iz Hrvatske.
Što na to kazati? Jedino:
Hik! I:
Super-nazdravlje!
dodaj komentar 8 komentara
Kod nasih naci-desnicara oplodjenih neoliberalnom ekonomskom ideologijom socijala postoji samo kao vec mitolosko pretakanje iz supljeg u prazno,dobro poznatom frazetinom o otimanju "uspjesnima" da bi se hranili "neradnici".
Tako su ih ucili njihovi starozvjetni ideoloski mentori,razni fra Joze,bilo u selu,bilo u nekoj od Hrvatskih katolickih misija zaduzenih za odrzavanje "zdravog desnila" medju Hrvatima u svijetu.
Uzaludno im je to tumaciti,za njih je i Obama "komunjara",a po odusevljenju kakvim su docekali Busha u Zagrebu jasno se prepoznaj njihov svjetonazor.
New Deal,postojanje neceg kao socijalne,ili cak socijalisticke privrede unutar kapitalizma,za one koji zele samo kako tako normalan zivot,a ne biti robovi gospodara tjerani bicem pomahnitale trzisne utakmice;to za zatucane uvijek "pravovjerne" i uvijek dogmatske Hrvate posebno u ovom novom vremenu koje dolazi,postaje jednako propasti Svijeta.
I dok ce Obama provoditi svoj New Deal,dok ce Gordon Brown rezati poreze najsiromasnijima kako bi mogli vise trositi,nasa ce se dogmatska ekipa scucuriti u kutu svoje globalne beznacajnosti,prekinute tu i tamo nekim sportskim uspjehom, i cekati nekog novog mesiju Busha jer im ocigledno takvi najbolje leze i s takvima najbolje uskladjuju svoje prirodne talente i interese(grab money and run).
Obama je presofisticiran za njih,i jedina slika koja mi pada u svezi s njim je da ako nas ikada posjeti(sto je 0.1% moguce,osim ukoliko ponovno ne dodje do nekog rata na Balkanu),to ce biti u nekoj pauzi promjene aviona,u koznoj jakni i martensicama,ili mozda u trenirci,na pisti Plesa s Kukocem i Radjom odhakla jednu partiju na jedan kos.
Toplo preporucam iz americke knjiznice posuditi neku od knjiga o New Dealu od Eli Ginzberga.
1) Opca stednja i rezanje svih *nepotrebnih* troskova su ODLICNE ideje. Nadam se da ce se iste pretociti i u energetski plan, koji je
pun nepotrebnih elektrana i predvidja da stednje nece biti.
2) Za razliku od premijerovih satova, place zaposlenika i mirovine umirovljenika NISU *nepotrebni* troskovi, nego su nuzni troskovi
opstanka drustva. Manje place, a vece cijene, neminovno dovode do smanjenja potrosnje, sto onda vodi manjim profitima poslodavaca, i
daljem smanjenju placa i/ili stope zaposlenosti, a to je zatvoreni krug propadanja.
3) Gdje je stimulus? New Deal podrazumijeva postojanje drzavnog stimulusa. Koliko RH planira milijardi eura ubrizgati u privredu? To
ni Mesic ni Sanader nisu rekli. Za njih je New Deal prvenstveno program stednje, dok je u stvari New Deal prvenstveno program
potrosnje.
4) Svaka cast Mesicu na njegovom pomalo titoistickom upozorenju bankama u stranom vlasnistvu (sto su gotovo sve banke u RH) da ne
smiju repatrirati profite, jer da je to novac hrvatskih gradjana. Na to se, nazalost, trebalo misliti, prije nego se banke prodalo. Tocno
je da ce Obama oporezovati off-sourcing, no da li ima hrvatskih kompanija koje sele svoju produkciju van zemlje?
5) Mesic kaze: "Treba prekinuti ulaganja u objekte koji se amortiziraju tek nakon niza godina, a umjesto toga oslobodjeni novac
valja odmah ulagati u ono sto daje brze efekte." Prije nego ponovi taj biser jos jednom, nadam se da ce mu netko prenijeti da je sustina
New Deal tipa ulaganja UPRAVO SUPROTNA tome sto je rekao.
Toplo preporucam iz americke knjiznice posuditi neku od knjiga o New Dealu od Eli Ginzberga.
Dodaj komentar