Trećina građana Hrvatske živi u siromaštvu
Uoči Praznika rada podaci koji ne pozivaju na slavlje: s prosječnom plaćom može se pokriti dvije trećine minimalnih mjesečnih troškova četveročlane obitelji, trećina stanovništva Hrvatske živi u apsolutnom siromaštvu s mjesečnim primanjima do 1.800 kuna...
Oko milijun i pol građana ili trećina stanovništva Hrvatske živi u apsolutnom siromaštvu s mjesečnim primanjima do 1.800 kuna, podatak je koji su nedavno podastrli sindikati. Prema njihovim analizama, 941.300 zaposlenih ili 67 posto radnika prima plaću manju od prosječne, dok čak dvije trećine umirovljenika ima mirovinu manju od 1.600 kuna. Nezaposlenost u zemlji nikako da se spusti ispod magične brojke od 300 tisuća. Prema posljednjim podacima burze za zapošljavanje, bez posla je nešto više od 311 tisuća osoba, a njih 75,8 tisuća prima naknadu za vrijeme nezaposlenosti čiji je najviši iznos tisuću kuna. Socijalnu naknadu, pak, prima oko 118 tisuća osoba u zemlji. S prosječnom plaćom može se pokriti nepune dvije trećine minimalnih mjesečnih troškova četveročlane obitelji.
Traženje osmosatnog radnog vremena i dostojne plaće, uredno plaćenih prekovremenih sati, pa čak i dobivanja punog godišnjeg odmora još uvijek je za mnoge nedostižni san. Oko 15.000 radnika s takvim i sličnim problemima živi u Osječko-baranjskoj županiji. Pribrojimo li tome brojku od oko 32.000 radno sposobnih ljudi koji se uredno prijavljuju u osječki Područni ured Zavoda za zapošljavanje i vode se kao neuposleni, dodamo li tome malu djecu, osnovnoškolce, srednjoškolce i studente i, dakako, umirovljenike, sutra će Praznik rada slaviti preostala sretno uposlena manjina. Tako će pripremljene porcije graha možda biti i dovoljne da nahrane sva radnička usta koja mogu imati slavljenički apetit.
KAKO GOD OKRENETE - MALO JE
Pokraj osječkoga Zavoda za Mirovinsko osiguranje, velebne zgrade oko koje se ljudi užurbano kreću s fasciklima prepunim dokumenata, susreli smo Osječanku koja je zorno oslikala svoje raspoloženje uoči ovogodišnjeg Praznika rada. U mirovinu je otišla nakon 42 godine staža i svaki joj mjesec uredno na vrijeme, osim u vrijeme Uskrsa, stigne čitavih 1.890 kuna.
- Ove ću godine propustiti besplatni grah. Prečesto ga imam na jelovniku - rekla je hladnim glasom ta bivša administratorica u jednoj osječkoj tvrtki. Ljubazno nas je zamolila za ostanak u anonimnosti budući da je “potegnula vezu” za zapošljavanje kćerke, a “znate kako bi se to moglo protumačiti...”, dodala je.
Evo i drugog primjera. Gospođa Ankica Dobrović je Osječanka koja je u mirovinu otišla nakon 32 godine rada u ugostiteljstvu, točnije ribljem restoranu i društvenoj prehrani nekad prepoznatljivoga “Turista”.
- Mirovina mi je ispod svake kritike. Bila bi mi oko 1.300 kuna da sam uzela onu koja mi zakonski pripada, ali kako mi je muž preminuo uzela sam zakonski određenu obiteljsku mirovinu koja je ipak malo veća. Tako sada primam oko 2.000 kuna mjesečno. Kako god okrenete, malo je za dostojan život. Unatoč tome, 1. svibnja pamtim na lijep način, ali ne znam kako će ga pamtiti današnji radnici. U obitelji imam nekoliko primjera koji nisu za pohvalu. Privatnik zaposli, ali na sve načine želi proći što jeftinije - zaključuje Ankica Dobrović.
“IDEM NA BAR TRI PORCIJE GRAHA”
Nije ništa bolje prošao ni bivši hrvatski vojnik i ratni vojni invalid Zvonko Tušek. Bio je na svim bojišnicama i kroza smijeh, koji proizlazi iz jada i nemoći, pokazao je rješenje o 114,75 kuna mjesečnog dodatka poznatijeg kao “invalidnina”.
- Skoro sam umro od smijeha kad sam primio ovo rješenje. Ne znam gdje nisam bio i koliko ureda i dokumenata i doktora morao obići da bih ishodio cijelih 114 kuna mjesečno. Pa to je više nego smiješno - govorio je Tušek s osmijehom na licu i nastavio: “To je navodno dodatak samo za invalidnost prema bolesti PTSP, a za dijabetes, za ranjavanje minom, bio sam inženjerac, za tri puta što sam ležao na neurologiji i nekoliko puta na ortopediji, nisam dobio ništa. Koljeno mi je pretrpjelo elektroškova da im ne znam broj, ali za sve to ništa! Uz tih 114 kuna dobivam i 1.967 kuna moje mirovine. Pravo da vam kažem, živim s tim dvadesetak dana, a preostalih deset dana u mjesecu se “šlepam”. Kod rodbine na ručak, kod prijatelja... Imam mnogo vremena i dosta razgovaram s ljudima. Mislim da 80 posto građana ove države nije zadovoljno svojim životom. Što se tiče prvomajskog graha, otići ću na tri porcije, najmanje. Bar toga dana neću razmišljati o jelu - zaključuje ratni vojni invalid Zvonko Tušek iz Osijeka.
Praznine popunjavaju kartice i minusi na tekućem
Hrvatski građani dvostruko su zaduženiji od svih novih članica Europske unije, a prosječna obitelj troši šest posto raspoloživog dohotka na otplatu kredita. U drugim tranzicijskim zemljama, za usporedbu, ne troši se ni dva posto, dok u razvijenijim državama Europske unije otplata kredita pojede 10 do 11 posto raspoloživog dohotka.
Prema posljednjem istraživanju agencije GfK o prihodima i rashodima kućanstava, prosječno kućanstvo Hrvatske u 2005. godini raspolagalo je mjesečno s oko 6.000 kuna (815 eura). No, prema subjektivnoj procjeni ispitanih, potrebni prihodi za zadovoljenje osnovnih troškova kreću se na razini od oko 8.690 kuna (1.174 eura)! Samo pet posto kućanstava iskazuje da ima prihode veće od potrebnih, a samo 14 posto ima prihode točno koliko im treba. Međutim, čak četiri petine kućanstava, odnosno 80 posto, ima problema s pokrivanjem svojih troškova, a da problem bude veći ispada da su njihova potrebna primanja u prosjeku čak 69 posto veća od ostvarenih. Praznina, između raspoloživog i potrebnog, uglavnom se popunjava "peglanjem kartica" i dozvoljenim minusom na tekućim računima.
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.