Premda zdravstveno osiguranje pokriva troškove liječenja od anoreksije, većina oboljelih uopće nema pristup osnovnim terapijskim tretmanima u liječenju te bolesti. Anoreksični bolesnici hospitaliziraju se uglavnom u Zagrebu, jer županijske bolnice nemaju uvjeta za liječenje poremećaja prehrane, a nakon bolničkog liječenja pacijenti su prisiljeni jednom tjedno putovati na psihoterapiju u Zagreb, ili iz vlastitog džepa plaćati sate kod privatnih psihijatara čija je stručnost u liječenju od anoreksije često upitna.

Liječnici jedne županijske bolnice koji su se susreli s pacijentima oboljelim od anoreksije priznali su da ne znaju što da rade s takvim pacijentima jer nemaju stručnjake specijalizirane za poremećaje prehrane. Tako se u praksi događa, što nam je potvrdila i majka jedne anoreksične djevojke, da se oboljeli mjesecima, pa i godinama neuspješno pokušavaju izliječiti obilazeći privatne psihijatrijske ordinacije.

Tek su rijetki psihijatri u nas educirani za liječenje od anoreksije, a i oni koji jesu time se bave periferno, uz sve ostalo. Ima, naravno, i onih koji na takvim pacijentima zarađuju bez pokrića.
- Kad se radi o liječenju od anoreksije, ovo u Hrvatskoj je srednji vijek - kaže Hrvoje Rendulić, tajnik zagrebačke Udruge Nada za pomoć oboljelima od poremećaja u prehrani. Ono što anoreksični pacijenti dobivaju u našem sustavu zdravstva nije liječenje od anoreksije već spašavanje života. Potpuni tretman takvog bolesnika trebao bi, kaže Rendulić, trajati šest do osam godina i uključiti multidisciplinarni pristup niza specijalista.

- Kod nas je liječenje prekratko i nekompletno. Osobu s poremećajem prehrane najprije šalju gastroenterologu, pa endokrinologu, da saniraju tjelesne posljedice bolesti, a onda psihijatru na psihoterapiju. Zbog takvog pristupa, još ni jedna djevojka u Hrvatskoj nije izliječena od anoreksije, tvrdi predstavnik Udruge Nada kroz koju je u posljednjih pet godina prošlo 1.200 osoba s poremećajima prehrane, uglavnom djevojaka. U toj udruzi tvrde da bi formiranje referentnog centra za liječenje od anoreksije, u kojem bi radili stručnjaci specijalizirani samo za tu bolest, bitno popravilo stvar. Zdravstvene vlasti, međutim, nisu iskazale interes za tu inicijativu. U susjednoj Italiji, koja ima specijaliziranu kliniku, izliječi se tridesetak posto anoreksičnih djevojaka. Hrvatska zasad nema službenih statistika o razmjerima i uspješnosti liječenja od te bolesti.
- Žalosno je da se djevojke kod nas nemaju kome obratiti. Ako se Korčulanka suoči s anoreksijom, može slobodno skočiti u more - ironičan je Rendulić.

- HZZO ne može pokrivati troškove liječenja od anoreksije kod privatnih psihijatara, jer bi to bilo podložno zloporabi. Svaka oboljela djevojka, međutim, dobit će informaciju o najbližem specijalistu koji ima ugovor s HZZO-om, i ako ga, na primjer, nema u Našicama, platit ćemo joj putne troškove do Osijeka - tumači dr. Marija Hrastinski iz HZZO-a.

---

U bolnicu s 45 kilograma

Premda je liječenje od anoreksije, kao i svake druge bolesti, to uspješnije što se ranije počne liječiti, kod nas se pacijenti hospitaliziraju tek ako im je težina 30 posto ispod minimalne težine potrebne za održanje zdravlja, što znači da na prijam u bolnicu može računati osoba visoka 1,75 metara, a teška 45 kilograma. Prijam u bolnicu osiguran je i u slučaju intenzivnog povraćanja, poremećaja srčanog ritma, teške depresije ili suicidalnog ponašanja te manjka kalija i izrazito niskog tlaka. Stručnjaci preporučuju najmanje 10 - 12 tjedana za pun nutricijski oporavak, no bolničko liječenje, osim u iznimno teškim slučajevima, ili kod mlađe djece, ne traje dulje od mjesec dana.

---

Nema specifičnog lijeka za anoreksiju

- Poremećaji hranjenja rezultat su međusobnog djelovanja niza čimbenika, a mogu uključivati brojne biološke, socijalne i psihološke uzroke i kulturu u kojoj postoji obilje hrane i opsjednutost mišlju o mršavosti. Nema specifičnog lijeka protiv anoreksije, a u liječenju se primjenjuju gotovo sve skupine psihofarmaka - antidepresivi, anksiolitici, antipsihotici, stabilizatori raspoloženja, no njihovo je djelovanje nespecifično - kaže dr. Jasmina Grubišin iz Klinike za psihijatriju KBC-a Zagreb.
Prema podacima farmaceutske tvrtke "Pliva", pojavnost anoreksije i bulimije u porastu je od šezdesetih godina prošlog stoljeća. Od anoreksije boluje 0,5 do 1 posto adolescentica i 10 do 20 puta je češća kod ženskog spola. Ovaj poremećaj zahvaća mlade djevojke u dobi od 12 do 25 godina s najvećom učestalosti u dobi od 14 do 17 godina. Najraširenija je u razvijenim zemljama, osobito među pripadnicama profesija koje zahtijevaju vitkost (manekenke, balerine). Smrtnost se pojavljuje u do devet posto slučajeva isključujući samoubojstvo koje je krajnji ishod kod 4,5 posto bulimičara i anoreksičara.