Početkom svibnja, oko 10 sati ujutro, 22-godišnji Tomislav Jakopović došao je u dvorište Dječjeg doma u Nazorovoj ulici, dok je njegova tri godine starija supruga Jelena Sabina bila u posjetu njihovu dvogodišnjem sinu, privremeno oduzetom zbog zanemarivanja. Izvadio je pištolj i ubio suprugu, a zatim sebe.
Socijalna radnica u zadnji je tren u dom unijela dijete, koje je njegov otac također planirao ubiti. Sredinom kolovoza Mladen Mesarić iz Međimurja, par dana nakon što je izašao iz zatvora zbog obiteljskog nasilja, ubio je pred kućom svoju ženu i svoju jednu i pol-godišnju kći Vanesu, a na kraju je pucao sebi u glavu. Prošli je tjedan u Zadru Nikica Petrić ubio svoju 25-godišnju ženu te na parkiralištu Hitne pomoći presudio i sebi.

U samo pet mjeseci, tri obiteljska nasilnika, po ranije rijetko viđanom obrascu, poubijali su svoje obitelji. Zajedničko im je i to što su svu trojicu njihove supruge odlučile napustiti nakon godina zlostavljanja i da su sve tri danas pokojne žene ranije o nasilju obavještavale policiju i druge nadležne. Drugim riječima, žene su poduzele sve da zaštite sebe i svoju djecu, odlučile su napustiti nasilnike, odselile se od njih, zatražile su pomoć od sustava, no na kraju su - mrtve.

- Ovo su samo najekstremniji primjeri onoga što se događa gotovo svakodnevno: žene prijavljuju, govore da će ih ubiti, a ništa se ozbiljno ne poduzme. Nakon godina rada uspjeli smo podići javnu svijest o neprihvatljivosti obiteljskog nasilja u građanstvu, stvorena je i politička volja, no, na žalost, nismo uspjeli senzibilizirati i službe koje bi nasilje trebale prevenirati i sankcionirati. I što se sada događa? Žene prijavljuju i opet završe mrtve - kaže Neva Tolle, koordinatorica Autonomne ženske kuće Zagreb.

Sustav jednostavno ne funkcionira, složni su naši sugovornici. Kao prvo, tvrde, policija u mnogim slučajevima ne shvaća ozbiljno prijavu, pa se prema njoj odnosi vrlo ležerno. Suci pak izriču vrlo blage kazne, rijetko nasilnicima propisuju pritvor, vraćaju ih natrag u obitelji. Centri za socijalnu skrb pak nerijetko vraćaju žrtvu kući, a da njoj i djeci ne osiguraju smještaj u sigurnoj. A nasilnici uz to bez problema nabavljaju i posjeduju oružje, za koje se obično sazna tek kad njime ubiju ženu.

Najveći je problem to što jedan sustav nema nikakvog uvida u ono što radi drugi sustav. Konkretnije, kazneni sud nema pojma vodi li se protiv počinitelja kakva parnica na prekršajnom sudu, što u tom pitanju radi centar za socijalnu skrb i obratno.

U slučaju ubojstva u Nazorovoj, na primjer, Općinski sud na kojem se vodila brakorazvodna parnica, nije znao da se na Županijskom sudu vodi parnica zbog prijetnji ženi ubojstvom ni da je ona na Prekršajnom sudu zatražila mjeru zabrane pristupa!

Svi su sudovi svoje parnice vodili odvojeno, a dječji dom, koji je trebao brinuti o njihovu djetetu, nije imao informacije ni o jednom od ovih događaja, pa čak ni o činjenici da je zbog drugih delikata za T. J, koji je mogao posjećivati dijete, raspisana tjeralica!
- Koordinacija sustava je nužna za funkcioniranje, a očigledno je da ne postoji. Vlada je donijela poseban dokument, Protokol o postupanju u slučajevima nasilja u obitelji, koji se bavi posebno time, svim mehanizmima suradnje. Međutim, to se gotovo ni ne provodi - kaže pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Gordana Lukač-Koritnik.

Sukladno tome, sustavi glatko prebacuju krivnju jedan na drugoga.
- Policija radi ono što može, a, na žalost, obično samo zbraja posljedice. Glavni je problem u preventivi, u centrima za socijalnu skrb i kasnije pri suđenju u takvim slučajevima. Mi smo u masi slučajeva nemoćni. Policija ne može pretresti stan i tražiti eventualno oružje bez suca, ne može nasilnika strpati u zatvor, ne može mu zabraniti prilazak žrtvi. To čine suci koji se, prema našoj praksi, najčešće libe izreći neku drastičniju kaznu - kaže Zlatko Mehun, glasnogovornik MUP-a.

Svakih 40 min. jedna intervencija
Od početka 2001. do kraja 2005. godine policiji je ukupno prijavljeno čak 68.717 slučajeva obiteljskog nasilja, što znači da je, statistički, policija intervenirala 37 puta na dan ili svakih 40 minuta! Ukupno su oštećene 83.322 osobe, od čega 20.342 djeteta. Najčešće su žrtve žene, a slijede starije osobe.

U gotovo 54.000 slučajeva nasilje je završilo prekršajnom prijavom, a protiv 11.155 počinitelja podignuta je kaznena prijava, najčešće zbog nasilja počinjenog u prisustvu djeteta. Iz godine u godinu broj prijava policiji raste, ali stručnjaci kažu da to ne znači da rastu i razmjeri nasilja u obitelji. Vjeruje se da broj opada, no sve je veća svijest žrtava o njihovim pravima.