'Do prije tri godine proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora bila je ravna nuli. Danas imamo dvije vjetroelektrane, planira se gradnja desetak novih, a uskoro bismo mogli dobiti i prvu geotermalnu elektranu. Iako se radi o malim količinama energije, ipak se vidi da je čitavi sektor živnuo', kaže Branka Jelavić s Energetskog instituta Hrvoje Požar.

Cilj da u roku od tri godine oko šest posto struje u Hrvatskoj dolazi od obnovljivih izvora, čini se preoptimističan ako se zna da je sadašnji udio takvih izvora u ukupnoj proizvodnji manji od jedan posto. Najveća prepreka razvoju tržišta dosad je bio nedostatak zakonskih i podzakonskih akata, ali državna mašinerija ubrzano radi. Dokument koji bi trebao ohrabriti sve zainteresirane investitore, a kojeg dosad nije bilo – Tarifni sustav za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije, stupa na snagu 1. srpnja.

Kao važnu kockicu u sve boljem iskorištavanju obnovljivih izvora, Branka Jelavić, koja u Institutu vodi Odjel za obnovljive izvore energije i energetsku efikasnost, vidi novi tarifni sustav koji određuje cijene kilovat sati električne energije dobivene iz obnovljivih izvora. Naime, najveći problem obnovljivih izvora jest to što je njihovo iskorištavanje još uvijek skuplje od iskorištavanja fosilnih i nuklearnih goriva, pogotovo za proizvodnju struje. Zbog toga su neophodne povlaštene cijene po kojima će se otkupljivati električna energija iz obnovljivih izvora kako bi se investitorima isplatilo ulaganje.

Tako je prosječna cijena 'obične' struje 0,56 lipa po kilovat satu. Nove tarife sada dakle određuju cijenu 'obnovljive struje' – za onu iz vjetroelektrane cijena je 0,64 lipe, a za 'geotermalke' 1,26 kuna po kilovat satu. Za prosječne građane to znači da će od srpnja struja biti skuplja za otprilike tri kune.

Osim poticajnih cijena, projekte obnovljivih izvora energije država podupire još i izravnim subvencijama Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva koje idu proizvođačima opreme potrebne za primjenu obnovljivih izvora, a različite programe financiranja pružaju i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Hrvatska banka za obnovu i razvitak, te lokalna zajednica.

Bum vjetroelektrana

Kako u Europi, tako i Hrvatskoj novac se najviše 'baca' u vjetar. 'U Europskoj uniji vjetroelektrane su doživjele pravi bum. Prošle godine, pokazuju službeni podaci, u europskim zemljama je najviše izgrađeno elektrana na plin, a zatim na vjetar. Čak se prema nekim predviđanjima za četiri-pet godina očekuje zasićenje s vjetroelektranama na kopnu, te će se sve više graditi na moru', dodaje Jelavić.

Trenutačno vjetroelektrane u EU pokrivaju 3,3 posto potreba za električnom energijom, a prema planovima, do 2020. trebale bi pokrivati 12 posto. Isto tako zanimljiv je podatak da čak 200 tisuća ljudi u EU radi u 'vjetroindustriji'. Među članicama EU prednjači Danska koja 19 posto struje dobiva iz vjetra, slijedi Španjolska s osam te Njemačka s pet posto. Velika ulaganja najavljuju se u Grčkoj, gdje bi tvrtka Rokas na tri otoka u Egejskom moru trebala izgraditi čak 44 vjetroparka vrijednih čak 3,1 milijarde dolara, što je najveće ulaganje u energiju vjetra na svijetu.

U Hrvatskoj trenutačno rade dvije vjetroelektrane: na brdu Trtar kod Šibenika u vlasništvu hrvatsko-njemačke tvrtke Enersys snage 11,2 megavata, te kod grada Paga snage 5,95 megavata u vlasništvu također hrvatsko-njemačke tvrtke Adria Wind Power. Vjetar bi se trebao uskoro krotiti i iznad mjesta Ponikve na Pelješcu gdje Enersys ulaže 35 milijuna eura u vjetroelektranu koja će godišnje proizvoditi 100 gigavatsati, što odgovara potrebama 30.000 prosječnih hrvatskih kućanstava.

Vjetroelektrane bi trebalo postaviti na Svilaji kod Vrlike, pored Benkovca, Obrovca, na predjelu između Jasenica i Kruševa, te na području Rudina u općini Slano u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Trenutačno su u pripremi projekti za gradnju čak četrdesetak vjetroelektrana koje bi trebale proizvesti 600 megavata struje, što odgovara snazi nuklearke u Krškom.

Vrući izvor električne energije

Nakon što je, izgleda, napokon krenula s iskorištavanjem energije vjetra, Hrvatska bi mogla sljedećih godina dobiti i svoju prvu geotermalnu elektranu. Na geotermalnom izvoru u Velikoj Cigleni kod Bjelovara, gdje je temperatura vode 170 stupnjeva Celzijevih, stručne studije su pokazale da bi bila isplativa gradnja elektrane. Za projekt su zainteresirani HEP i INA, ali za razliku od vjetroelektrana, čitava priča je malo složenija. 'Osim energetskog postrojenja, na izvor bi se trebao nasloniti čitav gospodarski lanac. Voda se treba iskorištavati kaskadno kako pada njezina temperatura', objašnjava Jelavić. Tako bi nakon elektrane slijedila sušara voća i povrća, zatim uzgoj povrća i cvijeća u plastenicima pa ribogojilište i na kraju toplice. Sličan projekt planira se i na lokaciji Lukovec – Kutnjak u općini Legrad u Koprivničko-križevačkoj županija. Osim Ine i HEP-a, interes za korištenje geotermalne energije pokazali su Agrokor i Podravka.

Što pod pritiskom europske regulative, što pred zahtjevima vremena (globalno zagrijavanje, nestanak fosilnih goriva), Hrvatska će se morati sve više oslanjati na obnovljive izvore energije. Prvi koraci su učinjeni iako još uvijek neznatni u usporedbi s ukupnom potrebom za energijom, ali voditeljicu Odjela za obnovljive izvore energije Instituta Hrvoje Požar muči još jedan problem.

'Nažalost, naša su istraživanja pokazala da javnost u Hrvatskoj vrlo malo zna ne samo o obnovljivim izvorima energije, već općenito o energiji. Tako je često mišljenje da je energija sunca i vjetra besplatna! Nedavno smo radili istraživanje u jednoj srednjoj tehničkoj školi, znači među mladim ljudima koji će u budućnosti možda raditi i u energetskom sektoru. Skoro 70 posto imalo je vrlo loše rezultate. Nisu znali odgovore na neka temeljna energetska pitanja. Ali nakon što smo održali kratki tečaj, situacija se okrenula na bolje', kaže Jelavić.

Jedno od pitanja na koje srednjoškolci nisu znali odgovor bilo je: koji je najjeftiniji izvor energije? A znate li vi?