Gubi li HSS dragocjeno vrijeme u poslijeizbornom nadmudrivanju sa HDZ-om ili (približavajući se stranci koja je prije tri i po godine odgodila primjenu ZERP-a) gubi sav svoj, teško obnovljeni, politički kredibilitet?

To zdravorazumsko pitanje do krajnjeg apsurda otvaraju aktualne dvojbe o tome smije li Hrvatska od prvog siječnja 2008. proglasiti svoj Zaštićeni ekološko-ribolovni pojas u Jadranu ili ne smije. Uz tu strategijsku dilemu slijede i tobože apokaliptične vizije, prema kojima bi – ne odgodi li ga zauvijek – Hrvatska mogla zauvijek ostati izvan Europske Unije te se u međuvremenu izložiti unaprijed izgubljenom ribarskom ratu s Italijom, Slovenijom i NATO-paktom, kojima se (kako upozoravaju neki ovdašnji mediji što vode »domoljubnu« kampanju protiv ZERP-a) nema tko suprotstaviti, jer je Hrvatska mornarica, kažu, svedena na neupotrebljivi minimum.
Jer, nije li Račanova koalicijska vlada, upravo na presudan poticaj HSS-a, kao tadašnjeg koalicijskog partnera, kroz saborsku proceduru promovirala ZERP, kako bi zaustavila pretjerani izlov ribe i devastaciju gospodarskih i ekoloških potencijala uz istočni Jadran? Nije li logično da ga nova vlast – u kojoj mogu biti isti koalicijski partneri kao u vrijeme ozakonjenja ZERP-a – napokon počne primjenjivati?

Kaptol uz SDP

Pogledajmo načas tko je za, a tko protiv ZERP-a. Za proglašenje ZERP-a su SDP, HSS, HNS i IDS, zatim Ceh ribara pri HGK-u, mreža ekoloških udruga Plavi val, svi vodeći hrvatski stručnjaci za međunarodno pravo mora, pa naposljetku i Komisija Hrvatske biskupske konferencije, Iustitia et pax (svrstavajući se u ovom krunskom slučaju prvi put uz stožerni bok SDP-a, a ne uz HDZ). Nasuprot, protiv su EU, Italija i Slovenija, dok aktualna tehnička vlada i njezin premijer te vrh HDZ-a o tom pitanju tehnički još šute.

Što će se događati ako Hrvatska još jednom odgodi primjenu ZERP-a (što pretpostavlja da će novu vladu sastaviti HDZ u kombinaciji sa HSS-om)? Talijanski će i slovenski ribari nastaviti devastirati riblji fond širom hrvatskog ZERP-a, za ulovljenu ribu neće plaćati Hrvatskoj ni centa, za ekološku zaštitu neće uložiti ni pola centa, a neće morati misliti ni za kakva ograničenja u tom ribolovu (kakva i sada važe kad Talijani love kod Slovenaca ili obratno). Iz godine u godinu će sa hrvatske strane Jadrana u talijanske ribarske kompanije odlaziti po 300 milijuna eura, a EU će odati još jedno verbalno priznanje hrvatskoj vlasti, uz preporuku da ukine subvencije za ribarstvo ako želi u EU te uz obećanje da će sve biti trajno riješeno na obostrano zadovoljstvo jednog lijepog dana, kad Hrvatska uđe u EU.



Što će biti ako Hrvatska od prvog siječnja 2008. počne primjenjivati ZERP? Normalno bi bilo da ta činjenica potakne EU, da Italija i Slovenija s Hrvatskom ubrzano sklope sporazume o ribolovu u hrvatskome ZERP-u te da počnu poštovati obostrano važeća ograničenja, ali i plaćati na dopuštenu količinu izlova ribe, vodeći istodobno zajedničku politiku ekološke zaštite Jadrana kao poluzatvorenog i vrlo ranjiva mora. No umjesto da tu vrstu normalnosti pokazuju već četiri godine (otkako je Sabor proglasio ZERP), iz Bruxellesa, Rima i Ljubljane prijete ucjenama i kočenjem pregovora o priključivanju Hrvatske u EU, iskazujući drugo (da li pravo?) lice širenja EU-a na istok (kao kolonizacije, a ne kao integracije).

Baza i kiselina

Ako od 1. siječnja 2008. iz bilo kojih unutarnjih ili vanjskih razloga ne počne primjenjivati ZERP, i ne pokrene znatna ulaganja u modernizaciju i širenje ribolovne flote, kao i u razvoj Obalne straže radi djelotvorna nadzora nad ZERP-om, te o svakom štetnom događaju u tom dijelu Jadrana neće izvještavati javnost, Hrvatska će ostati vodeći podstanar na Jadranu (u društvu s Crnom Gorom i BiH-kadom pred Neumom). Poslije predaje bankarskog i telekom-sektora strancima, poslije prepuštanja farmaceutske i mljekarske industrije strancima, poslije prepuštanja većine trgovačkog, medijskog i turističkog tržišta strancima, neće biti ni jednog razloga da se isto, u konačnici, ne napravi i s najkvalitetnijim poljoprivrednim zemljištem, kao i sa šumskim fondom i s izvorima pitke vode.
ZERP se, eto, od jednog logičnog, zakašnjelog, pa gotovo zametnutog zakonskog rješenja, uoči formiranja nove vlade preobrazio u lakmus-papir, koji pokazuje tko je baza, a tko kiselina, i tko zastupa čije interese.