Već nekolicinu godina festival Ethno ambient se održava na relaciji Solin-Zagreb pod motom Glazbena proslava kulturne raznolikosti – okupljanje ljudi zaljubljenih u zvukove s raznih krajeva svijeta. Ove godine u dva dana organizatori su nam priredili dva benda s ovih prostora (Hrvatska, Slovenija) te dva benda sa vrućeg afričkog kontinenta.

Prvog dana tu su bili nezaobilazni Kries koji su, ovaj put bez DJ Batisa, priredili ponešto izmijenjene aranžmane u rock/funk maniri. Zanimljivo osvježenje. Karizmatičan Mojmir očito ima recept kako baciti publiku u delirij jer je i ovaj put publika plesala, pjevala i veselila se putovanju mističnim predjelima dinarskog područja dok su ih je na put vodili zvuci lijerice, dipli, afričkih djemb-i...

^Kries

Zatim slijedi Seckou Keita kvartet koji iznenađuje kombinacijom instrumenata ali baš to daje dodatnu draž njihovoj muzici. Uz neočekivane violinu i kontrabas ovdje su se još našli calabash udaraljke te magična kora - žičani instrument koji je karakterističan za Mali i Senegal (područja od kuda potječe Seckou) a sastoji se od dvadeset i jedne žice, rezonantna kutija se radi od mahagonija a prekrivana je kravljom kožom, svira se palcem i kažiprstom obje ruke a zvukom podsjeća na harfu. Seckou ne samo da je virtuoz na kori već je pokazao i svoje umjeće na djembama te uspješno znao rasplesati i prodrmati ljude iz sanjiva raspoloženja kojim je začarao publiku ukazivajući na drugu, nježniju stranu afričkog kontinenta. Najveće veselje i kod publike i kod naših gostiju na bini izazvala je njihova izvedba zadnje pjesme na kojoj im se na vokalima pridružio Mojmir zajedno sa čitavom dvoranom a Krešo Oreški na kongama. Oduševljenje na obje strane!
Ovo je bila prava prezentacija kako muzika može reći više od samih riječi koje su često suvišne i krivo tumačene. Toliko šarma, jednostavnosti, ispunjenosti, sreće a opet smirenosti nemoguće je opisati ako to ne rade ovi vrsni glazbenici.

^{Seckou Keita}

Drugog dana festivala su nam se predstavile grupe Brina iz Slovenije te Nuru Kane & Bayefall Gnawa iz Afrike. Dovoljna preporuka za poslušat Brinu i njihovu istoimenu pjevačicu je spoznaja da su se uvrstili na prošlogodišnji WOMEX (World Music Expo) u Sevilli a uz to su i nastupali kod Charlie Gilett-a (BBC World Service) koji je proglasio njihov prošlogodišnji album za album mjeseca. Prekrasan glas i jazz obrade slovenskih tradicijskih pjesama bile su sasvim dovoljne za smješak i uvod u novu festivalsku večer.
Iz slovenske čarolije izvukli su nas Nuru Kane & Bayefall Gnawa bend koji je po prvi put u Hrvatskoj a nominacijom u kategoriji Newcomer (Novi izvođač godine) za BBC World Music Awards pobudili su moj interes. Koncert su započeli prolaskom kroz publiku sa raznim udaraljkama u rukama što je podiglo publiku koja se brzo okupila oko njih očekujući brze afričke ritmove no slijedi iznenađenje. Ono što su nam priredili je bilo poput bluesa u Americi stvorenog za iscjeljivanje tuge pa mi je, jasno, odmah pao na pamet termin desert blues i grupa koje je nekoliko puta nastupala na ovim prostorima a vezuje se za taj termin - Tinariwen. Neodoljivo podsjećaju na njih. No to ne čudi s obzirom da je sva ta muzika proizašla iz patnje i boli nekog naroda, tako samo ime Gnawa vezano je za pripadnike istoimene etničke grupe, potomaka robova dovedenih prije nekoliko stoljeća iz zapadne Afrike preko Sahare u Maghreb.

^{Nuru Kane & Bayefall Gnawa bend}

Nuru Kane svojim umijećem sviranja guimbrija (trožičani akustični bas) iza glave te svojim promuklim i hrapavim glasom podsjećao je na pravog afričkog Hendrixa koji zna pokazati i svoju meditativnu stranu pogotovo u zadnjoj stvari zajedno sa Brinom gdje su nas zajedno vodili kroz bespuća pustinje slovenskim pripjevom sijaj, sijaj sunce rumeno. Pun pogodak, miješanje kultura i različitosti i spajanje u jedno i neodvojivo što je bit ovakvog jednog festivala!
Jedino i najveće razočarenje je bila slaba posjeta festivala. Publika je apsolutno zakazala. Prvog dana festivala su ljudi očiti bili privučeni nastupom odličnog Kriesa no sljedeći dan dvorana je bila više prazna nego popunjena. Zanima me da li bi isti broj publike bio da se isti koncert održavao u zadnje vrijeme vrlo popularnoj dvorani Lisinski???