Milan Medić, aktivist PCAP International i Zelene mreže Karlovačke županije: Upozoravamo da Vlada bez rješavanja pitanja civilnog nadzora zbivanja na vojnim poligonima neće moći dobiti javnu potporu svojih građana za ulazak u NATO. Ako ponašanje Hrvatske vojske ničim nije propisano, kakvu će proceduru slijediti strane vojske kada dođu u Hrvatsku? Ako hrvatske civilne inspekcije i službe ne nadziru vlastitu vojsku u provođenju mjera zaštite prirode i okoliša, kako će nadzirati neku drugu vojsku?! Kod nas se pitanje nacionalne sigurnosti još uvijek promatra na vrlo rigidan i poststaljinistički način.

Vojni poligon 'Eugen Kvaternik' zauzima površinu od 23. 973 hektara u pet općina. Stanovnici Slunja, Tounja, Plaškog, Rakovice i Josipola vjerojatno ne znaju da čak pet ministarstava bdije nad njihovim okolišem. Za pitanja buke i utjecaja na zdravlje ljudi nadležno je Ministarstvo zdravstva. Za zaštitu šume, poljoprivrednog zemljišta i vode zaduženo je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva. Za zaštitu prirode kao takve, Ministarstvo kulture. ... Dok sva ta Velika braća bdiju nad njihovom dobroditi, stanovnici pet općina ne znaju što im dospijeva u vodu s poligona, ne znaju zašto moraju trpjeti svu tu buku, ne znaju što dospijeva u tlo. Ali ima i nešto što znaju. Znaju da baš njihova županija ima najveću stopu smrtnosti od raka u Hrvatskoj. Znaju da je bavljenje ekološkom poljoprivedom i turizmom uz zvukove vojnih vježbi i detonacija, teško zamislivo.

Zelena mreža Karlovačke županije pokušava skrenuti pozornost javnosti na ovu problematiku, pa je pokrenula kampanju za uvođenje mjera zaštite prirode i okoliša u vojne djelatnosti. Razgovarali smo s Milanom Medićem, aktivistom PCAP International i Zelene mreže.

Kako poligon Eugen Kvaternik utječe na život stanovnika okolnih mjesta? Što MORH radi s okolišem?

Zanimljivo je usporediti razvojnu strategiju Karlovačke županije, i svake pojedinačne općine i grada na području oko samog vojnog vježbališta Eugen Kvaternik s MORH-ovom strategijom korištenja tog vojnog vježbališta u budućnosti. Naime, dok lokalna zajednica planira svoj razvoj uglavnom na uvođenju održivih oblika poljoprivrede, stočarstva, šumarstva, turizma ili korištenja kapaciteta vode, usred te Karlovačke županije, u srcu kraškog područja, u neposrednoj blizini NP Plitvičkih Jezera i lokaliteta poput izvora rijeka Dretulja, Slunjčice, Mrežnice i Tounjčice ili slapova Rastoka... imamo ogroman vojni poligon koji se ničim ne uklapa u razvojne planove lokalne zajednice.

Ne treba posebno naglašavati da je zbog tog komunističkog relikta skrenuta i autocesta Zagreb - Split, iako bi bilo mnogo logičnije da je prošla područjem koje sada zauzima vojni poligon. Tako taj mastodont prošlosti, smješten na posve krivom mjestu, utječe nepovoljno ne samo na živote članova lokalnih zajednica, nego i na sve stanovnike Hrvatske. Stanovnici koji žive oko poligona godinama se žale na smrad i buku s poligona. Kuće i bunari trpe oštećenja, crkva u Josipdolu je napukla od detonacija. MORH je tek od ove godine, na pritisak udruge Zelene mreže Karlovačke županije, prestao s uništavanjem mina i ostalih eksploziva iz cijele Hrvatske na na otvorenom prostoru poligona, što se do tada redovito dešavalo. Nikoga nije bilo briga što je takav oblik uništavanja ubojitih sredstava protuzakonit.
Lokalno stanovništvo nema velike koristi od vojnog vježbališta, jer vrlo mali broj ljudi radi na tom objektu, dok bi korist koju bi lokalna zajednica i cijela Hrvatska imali od vraćanja tog prostora civilnoj upotrebi bila ogromna. Možemo samo zamisliti proširenje NP Plitvička Jezera na dio tog prostora, ili potpunu zaštitu cijelog toka rijeke Mrežnice, čiji se izvor i prva trećina nalaze na poligonu, dok se topovski i tenkovski ciljevi nalaze pored samog izvora Mrežnice. Možemo zamisliti stavljanje šumskog prostora kojim sada gospodari vojska bez ikakvog civilnog nadzora pod upravu Hrvatskih šuma... Koliko bi se ljudi moglo zaposliti u turizmu, šumarstvu, poljoprivredi, dok sada imamo prostor koji je nedostupan lokalnoj zajednici i oprečan svim lokalnim planovima razvoja.

vojnipoligonslunj.jpg

Državni tajnik Ministarstva obrane Mate Raboteg tvrdi da nema govora o tome da na poligonima važe neki drugi propisi, a ne Zakon o zaštiti prirode, te da za vojsku ne vrijede posebni kriteriji. Kako komentirate njegovu izjavu?

Nažalost, ta izjava je vrlo površna i ustvari prikriva stvarni problem. Problem nije u samim zakonima (Zakonu o obrani ili Zakonu o zaštiti prirode), nego u tome što ne postoje nikakvi drugi podzakonski akti, koji bi stavili te zakone u stvarnu primjenu. Tako na primjer ne postoji pravilnik koji bi propisao što vojni mehaničar treba učiniti s motornim uljem kada ga ispusti iz tenka ili nekog vozila. Što vojska treba učiniti nakon gađanja, kako da sanira teren na kojem su bili ciljevi i sl. Zakoni nisu dovoljni, to znaju i mala djeca, jer ako vam zakon kaže da trebate štititi okoliš, ali nemate pravilnik o postupanju s recimo otpadnim uljima... onda to znači da vi sami određujete kako ćete postupati s njima. To nije dobro, a upravo to je stanje u kojem se sada nalazimo. MORH sam određuje kako će i da li će uopće provoditi zakone. To je nedopustivo u normalnoj zemlji, jer jedan važan dio vojnih djelatnosti nije doveden pod nadzor pravne države. Uzmimo na primjer Pravilnik o postupanju s baterijama i akumulatorima. On se ne odnosi na vojsku, ali ako pitate da vam pokažu neki sličan vojni pravilnik koji određuje kako vojska treba postupati s baterijama i akumulatorima, onda nastaje muk sustava. Nitko vam takav akt ne može pokazati, jer on ne postoji. S obzirom da nema vojnog akta za to pitanje, MORH ipak samoinicijativno primjenjuje onaj isti civilni Pravilnik, koji izrijekom kaže da se ne odnosi na vojsku... jer drugi jednostavno ne postoji, pa primjenjuju onaj koji imaju. No, jednako tako su mogli odlučiti, opet proizvoljno i samostalno, da ne primjenjuju ništa. I tako u krug. Pitanje vojnog postupanja u prirodi i okolišu je kod nas potpuno nepropisano, i to je ono što mi tražimo od države da pod hitno učini.

Je li zbog kraškog terena i vodnih resursa koji su ugroženi vojnim djelovanjem poligon u potpunosti neprihvatljiv na tom području, ili smatrate da bi s ispunjenjem određenih zahtjeva mogao tamo egzistirati i ne ugrožavati stanovništvo?

Kao što sam rekao, svi nezavisni stručnjaci su suglasni u ocjeni da je poligon smješten na vrlo lošem mjestu, i da bi ga bilo najbolje izmjestiti. No, on se može koristiti i dalje za vojne potrebe kroz djelatnosti koje ne ugrožavaju kraški eko sustav i vodene zalihe kojima taj kraj obiluje. Ono što bi u svakom slučaju trebalo uvesti, čak i u okolnostima u kojima se on sada koristi, jest stručno provođenje mjera zaštite prirode i okoliša, a ne mazanje očiju i demagogija kao što je sada. Osim toga, kada bi postojala jasna procedura (pravilnici i ostali podzakonski akti) koji propisuju obaveze vojske u prirodi i okolišu, ne samo na slunjskom vojnom vježbalištu, nego u cijeloj državi, te kada bi se te mjere stvarno primjenjivale, a javnost imala uvid u njihovo provođenje - bio bi to znak da se stvari kreću pomalo naprijed. Tada bi MORH pokazao da ima stvarnog interesa za provođenje mjera zaštite prirode i okoliša na svojim posjedima, pa bi se i rasprava o postojanju i ovog poligona odvijala u mnogo demokratskijem tonu.

milan_medic.jpg

NATO poštuje lokalne zakone, ali problem u Hrvatskoj jest što je vojska izuzeta iz nekih propisa, na primjer zakona o otpadu. Što očekujete da bi eventualni ulazak Hrvatske u NATO značio za odnos vojske prema okolišu? Kakav je vaš stav prema ulasku Hrvatske u NATO?

Naša kampanja nije usmjerena na pitanje nacionalne sigurnosti i obrane, pa tako nemamo poseban stav oko ulaska u NATO. Naša kampanja je usmjerena na uvođenje vrlo jasnih mjera zaštite prirode i okoliša kod mirnodopskih vojnih djelatnosti. Vjerujemo da je to nešto što Hrvatska mora uvesti zbog sebe same, a ne zbog NATO-a ili bilo koga drugog. Tražimo razradu podzakonskih akata i uvodjenje stvarnih mjera zaštite prirode i okoliša kod djelatnosti OSRH i MORH, bez obzira bila Hrvatska članica NATO ili ne. Ne želimo da se ovo pitanje koristi u političkoj raspravi oko ulaska u NATO, ili u kontekstu pitanja je li potrebno ući u NATO ili ne. No, upozoravamo na to da Vlada bez rješavanja ovog pitanja neće moći dobiti javnu potporu svojih građana za ulazak u NATO. Ako ponašanje hrvatske vojske ničim nije propisano u svojem vlastitom okolišu, kakvu će proceduru slijediti strane vojske kada dođu u Hrvatsku? Ako hrvatske civilne inspekcije i službe ne nadziru vlastitu vojsku u provođenju mjera zaštite prirode i okoliša, kako će nadzirati neku drugu vojsku?! Ako MORH nema uhodane kanale otvorene i iskrene komunikacije sa svojim vlastitim građanima, udrugama i medijima, kako će to provoditi strane vojske na našem području?!

Bili ste član delegacije iz Hrvatske koja je posjetila je Odjel za održivi razvoj britanskog Ministarstva obrane u Londonu, te Salisbury Plain, najveće vojno vježbalište britanske vojske. Po čemu se Salisbury Plain razlikuje od Eugena Kvaternika?

Prije svega po tome što tamo možete doći u vezu sa zapovjedništvom vježbališta i slobodno posjetiti vojno vježbalište kada god hoćete. Preko vježbalista prolaze prometnice kojima se služi lokalna zajednica, dok kod nas, ako želite putovati od Slunja do Plaškog, morate voziti uokolo preko Rakovice i Saborskog, jer je svaki prolaz preko vojnog vježbališta Eugen Kvaternik zabranjen. Na Salisbury Plainu postoje zastave koje označavaju kada su vježbe u tijeku, pa se tada ne preporučuje da lutate poligonom. Tada se trebate držati triju označenih prometnica kojima možete prometovati. Inače, ako vježbe nisu u tijeku, možete se slobodno kretati poligonom. Poligon u Salisbury Plainu koriste i lokalni stočari i poljoprivrednici za svoju proizvodnju, naravno sve u dogovoru s vojskom. Vojska provodi sve mjere zaštite prirode i okoliša, ali ne samo to. Britanska vojska upošljava cijele timove biologa, ekologa, arheologa i sličnih stručnjaka koji provode posebne programe zaštite bioraznolikosti, zaštite ugroženih biljnih i životinjskih vrsta... što je sve za našu vojsku posve nezamislivo. Mi se moramo boriti s njima da objave koliko stvaraju otpada i kako ga zbrinjavaju, dok britanska vojska provodi programe zaštite sova, jazavaca ili travnatih staništa na svojim posjedima. Za njih je nezamislivo da ne provode mjere zaštite okolnog stanovništva od buke, da ne počiste tlo nakon gađanja ili da ne objave u lokalnim zupama ili mjesnim odborima kada će se provoditi vježbe. Suradnja s udrugama je vrlo uobičajena. Riječ je o posve drugačijem pristupu nacionalnoj sigurnosti, gdje vojska preuzima istinski patriotsku ulogu kao zaštitnik ne samo svojih građana, nego i svoje prirode i okoliša.

Upravo primjer Velike Britanije, ali i drugih razvijenih demokratskih zemalja, jasno pokazuje da pitanje pristupanja ili nepristupanja NATO-u ustvari ne predstavlja pravi problem, jer su te zemlje uvele mjere zaštite svojeg nacionalnog prostora kao dio temeljnih vrijednosti koje obuhvaćaju i demokratske, ali i ekološke standarde. Nažalost, kod nas se pitanje nacionalne sigurnosti još uvijek promatra na vrlo rigidan i poststaljinistički način. Vojska nikome ne odgovara i postoji vrlo slaba komunikacija s javnošću. Svako pitanje o odgovornosti vojske građanima doživljava se kao provokacija nekih sumnjivih elemenata s tko zna kojim skrivenim ciljem. Osobno se nadam da će Vlada pronaći mudrosti da shvati da je uvođenje mjera boljeg odnosa i suradnje vojske s civilnim društvom i civilnim stručnim ustanovama, kao i uvođenje mjera zaštite prirode, okoliša i javnog zdravlja važniji cilj od samog ulaska u NATO. Kada bi te vrijednosti bile prepoznatljive u našoj politici obrane, vjerujem da bi mnogo manje ljudi imalo pitanja oko ulaska u NATO. Sada nažalost, naša vojska još ne surađuje s udrugama i civilnim znanstvenim ustanovama na programima zaštite prirode i okoliša, ne provodi mjere odživog razvoja ili zaštite bioraznolikosti, a Vlada poručuje građanima da ne smatra da je potrebno pitati mišljenje građana o pristupu NATO savezu te da će sama odlučiti umjesto njih?! Kako u takvim okolnostima očekivati javnu potporu ulasku u NATO?!

40.jpg

Zakon o obrani, u člancima 13 i 14, propisuje da MORH samostalno putem Inspektorata obrane provodi nadzor nad mjerama zaštite okoliša. Udruge Zelene mreže zalažu se za civilni nadzor vojnih djelatnosti. Kako bi civilni nadzor trebao izgledati?

Iskustvo EU zemalja svjedoči o trendu izjednačavanja vojske i privrednih subjekata u pogledu obaveza u zaštiti prirode i okoliša. Dakle, sve ono što trebaju slijediti tvornice, treba provoditi i vojska. U tom smislu ne postoji zapreka da iste civilne inspekcijske službe nadziru samostalno, ili barem u suradnji s vojnim inspekcijama, mjere koje na tom polju provodi vojska. Osim toga, nije dobro da vojska nadzire samu sebe, pa je u tom smislu nužno uvođenje nadležnosti civilnih inspekcija.

Ako je ekološka sigurnost sastavni dio opće sigurnosti, zašto to u vojnim krugovima nije priznato?

Moram priznati da o tome mogu samo nagađati, jer do pokretanja naše kampanje nitko u Hrvatskoj nije problematizirao to pitanje. O njemu ne postoji javna rasprava, pa je okrugli stol na tu temu, koji smo zajedno s Hrvatskim helsinškim odborom 21. ožujka upriličili u Novinarskom domu u Zagrebu, bio prvi takav susret predstavnika udruga, medija i ljudi iz znanstvene zajednice s predstavnicima MORH i ostalih nadležnih ministarstava. Taj skup je i nama iz udruga pružio neke vrijedne informacije o pozitivnim mjerama koje je MORH na tom području pokrenuo, a za koje nismo prije znali. Tako je isplivala na vidjelo i činjenica da je najslabija karika u sustavu MORH-a ustvari njihov vlatiti odjel za odnose s javnošću i informiranje, koji nije u javnost i prema udruga iskomunicirao niti ono malo pozitivnih primjera koje je MORH ipak učinio. A niti je otvorio kanal za komunikaciju i suradnju kroz koji bi se mnogo toga moglo učiniti, što je osnovna dužnost tog odjela... barem ga ja tako doživljavam? Štoviše, sustavno je sprječavao normalnu komunikaciju s vodećim ljudima i službama MORH-a. Nadam se da će u tom segmentu sada doći do promjena unutar sustava MORH-a. Tako da postoji dovoljno prostora za proširenje započetog dijaloga. Ipak, usprkos svemu, to pitanje ćete trebati postaviti MORH-u. I sam se često pitam da li je to dosita tako teško za shvatiti? Ujedno, nadam se da je to početak promišljanja ovog pitanja u Hrvatskoj. Uvjeren sam da pitanje obrane i zaštite okoliša ne mogu biti suprotstavljena područja te da će se u ovoj godini uspostaviti partnerstvo Vlade, MORH-a i šire javnosti na rješavanju ovog problema.

Smatrate li da će se početkom primjene Aarhuške konvencije promijeniti nešto i u ovom pitanju i da će Ministarstvo obrane priznati javnosti pravo da zna što se točno događa na poligonima?

Aarhuška konvencija će svakako pomoći u tom pogledu, iako još predstoji njezino provođenje u primjenu putem razrade brojnih zakonskih i podzakonskih akata koji će stvarno osigurati uvid javnosti u informacije koje se tiču okoliša.

Koje su slijedeće planirane akcije Zelene mreže po pitanju vojnog poligona Eugen Kvaternik?

Moram još jednom napomenuti da naša kampanja nije usmjerena samo na vojno vjezbalište Eugen Kvaternik, nego na problem uvođenja mjera zaštite prirode i okoliša te poboljšanje odnosa OSRH i MORH s javnošću na cijelom prostoru Hrvatske. Što se tiče samog poligona Eugen Kvaternik, tražit ćemo dosljedno provođenje svih mjera koje je još 2004. god. propisalo Ministarstvo zaštite okoliša za to vojno vježbalište, ali se one do danas uglavnom ne provode. One malobrojne mjere koje su provedene, kao monitoring tla i vode, provedene su na katastrofalan i nezadovoljavajući način. Stoga ćemo nastaviti traženje da se pristupi stručnom provođenju mjera. Osobito ohrabruje da je od ove godine MORH zaposlio nekoliko novih stručnih osoba koje su počele raditi na pitanjima provođenja mjera zaštite prirode i okoliša, pa se nadamo i uspostavljanju bolje suradnje s MORH na tom području.

 


 

Eto čemu se možemo nadati: plaćenici engleskih privatnih vojski ne mogu trenirati u Engleskoj jer je tamo zakonom zabranjeno da se civili igraju automatskim oružjem, pa se zato ide na poligon u Česku. Danas - sutra Blackwater i slični možda će trenirati svoje dečke negdje u našim krajevima...? (iš)

Ključne riječi: nato, vojni poligon, OSRH, Milan Medić
<
Vezane vijesti