Foto: M.K.Foto: M.K.Zašto nema novca za pripremu naše budućnosti? Za ulaganje u one koje najviše volimo?

Prosvjed protiv opstrukcije kurikularne reforme. Ne valja. Nerazumljivo. Prosvjed protiv zaglupljivanja? Bolje. Protiv uskraćivanja obrazovanja. Bolje. Za znanje. Za reformu školstva. Za nadu, za dolazak desetaka, stotina tisuća mladih iz cijelog svijeta da kod nas uče i rade.

Za bogato, prosperitetno društvo iz kojeg se ljudi ne iseljavaju masovno. Za politiku bez laži, kradljivaca, licemjera. OK, dosta je reći - za znanje, pravo na znanje, priliku za učenjem, saznavanjem. To je već dovoljno subverzivno, opasno, nepoželjno.

Zamislimo Hrvatsku u kojoj mlade učimo učenju, u kojoj je znanje cijenjeno, učitelji poštovani, škole inovativne i kreativne. Ne kažem da nema toga, čast svima koji se trude, nesebično. Znam ih mnoge. U kojoj sustav cijeni takve učitelje, podupire ih, daje im slobodu, nimalo ih ne ukalupljuje. Razredi od desetak učenika, nastava puna igre, opremljenost vrhunska, hrana sa švedskog stola, različiti uzrasti uče zajedno, uče se biti zajedno, zajedno donose odluke, učiteljice ih potiču, pripremamo ih za odgovorne građane, koji brinu za druge, za društvo.

Zamislimo Hrvatsku u kojoj mlade učimo učenju, u kojoj je znanje cijenjeno, učitelji poštovani, škole inovativne i kreativneNema novca. Molim? Smislite prihvatljiv odgovor. Zašto nema novca za pripremu naše budućnosti? Za ulaganje u one koje najviše volimo - djecu, mlade? Za prevenciju nasilja, ratova, za promociju poštivanja života, drugih ljudi, životinja, biljaka. Poštivanje života vam zvuči kao pro life stav ? Zašto ne. Za svijet u kojem nema pobačaja, nema potrebe za njim, u kojem djecu učimo seksualnosti od malih nogu, slavimo ljubav i život, poštujemo sebe i druge.

Naravno da nema novca za sve to, neće ni biti. Takav svijet traži razmišljanje, promišljanje, ukida povlaštene zbog moći, samu moć svodi na moć suradnje, a ne na moć dominacije. Terorizam je nepoznati pojam, zašto proizvoditi strah, nauditi drugima?Zašto nema novca za pripremu naše budućnosti? Za ulaganje u one koje najviše volimo - djecu, mlade?

Nema novca za ukidanje ratova, nema novca za ukidanje zarađivanja, neće biti novca koji stvara svijet u kojem novac ne treba. Naravno da neće. Niti novca, niti političke volje, niti izvrsnih ljudi neće biti u bilo kojoj reformi koja ukida nepravdu, dominaciju, povlaštene, nasilje. Zato se ne čudimo nad sastavom Ekspertne skupine, ne zgražajmo se nad vrhom Ministarstva obrazovanja. Ne smiju, ne mogu, neće tamo biti najbolji, ljudi koji žele mir, život, suradnju, ljubav - svima. Neće.

Nema novca za ukidanje ratova, nema novca za ukidanje zarađivanja, neće biti novca koji stvara svijet u kojem novac ne trebaBar ne dok sustav ne promijenimo. Korak po korak. Malo, pa opet malo, pa još malo. Naprijed, ne nazad. Svi. Moramo svi biti uključeni jer je stvar prevažna. Ne radi se o reformi školstva, još jednoj, jok. Radi se o ubijanju nade, nepriznavanju mogućnosti mira, odbacivanju inače sjajne ideje "Ova škola je mjesto nulte tolerancije na nasilje". O uvođenju nasilja se radi, kršenjem procedura, nametanjem ljudi koje ne zanima opće dobro, promoviranjem licemjera, mediokriteta, ideološki zatucanih ljudi, sitnih duša. O nasilju u i nad društvom se radi, o ukidanju prava na bolju budućnost.

Zašto to rade? Jer mogu. Jer šutimo. Ratujemo po Facebooku. Rade to jer ne znaju, jer je vlast slast pa vam oduzme sposobnost objektivnog prosuđivanja, ponajviše zato jer sustav promovira mediokritete koji su već dosegli svoj (niski) plafon. Naravno, o očuvanju povlastica se radi, očuvanju utjecaja, o zatvaranju kao ideji sigurnosti, poimanju reda kao idealu, reda u kojem sve mora biti zadano, kontrolirano, predvidljivo, benigno, isto.

Ljudi, probudimo se, svijet preuzimaju budale i nesposobnjakovići. Imaju oni pravo na dostojanstven život, svakako, no ne i na donošenje važnih odluka. Kriju se iza titula, manira, uvezani su, drže si leđa, pomažu se, nagrađuju - našim novcem - onim novcem koji ne ide u školstvo, niti u zdravstvo. Definitivno ne ide u nenasilnu transformaciju sukoba. Ni ne znaju za to, niti žele znati, niti žele da mi o tome znamo.Emir Hodžić je sam stajao pred točno pet godina u Prijedoru na trgu. Sam. Tada. Danas svi znaju za Dan bijelih traka

A što kada bi u četvrtak 1. lipnja na prosvjed došlo dvjesto tisuća ljudi? Ili tristo? Onako, došlo. U tišini, dostojanstveno. S malim natpisom "Došla/došao sam jer me briga." Ili slično.

Kada bi svi podržali znanje. U tišini, mirno, dostojanstveno. Pokazali da nas je briga. Da nam jeste stalo, da nas se tiče, da nam nije svejedno, da nismo ovce, da nas nisu sve kupili i nikada neće. Jer ljudi nisu na prodaju, ne ljudi, nisu.

Nije važno? Recite to sebi, svojoj djeci i unucima na Novom Zelandu za dvadeset godina. Lijep je Novi Zeland. Svejedno će nam biti mučno, znajući da nisu radi te ljepote otišli, već radi našeg konformizmaZačuđujuće malo treba da se čudo desi. Treba samo doći u centar Zagreba, u četvrtak, u šest popodne. Ništa drugo. Treba sjesti ako bude provokatora. Tako oni ostanu sami, vidljivi. Mora se doći, zbog vlastitog integriteta. Pokazati da jesmo strana u društvenom dogovoru. Najvažnija. Građanke i građani.

Može se izaći i na trg u svome selu, gradiću, gradu. U isto vrijeme. Četvrtak u šest. Nitko nas ne mora pozvati. Ne očekujmo masu da se utopimo u njoj. Emir Hodžić je sam stajao pred točno pet godina u Prijedoru na trgu. Sam. Tada. Danas svi znaju za Dan bijelih traka. Svi. Najviše oni koji tvrde da ne znaju. Emir, moj prijatelj. Uči nas o snazi pojedinca. Još važnije o bijelim trakama kojima smo svi označeni. O da, jesmo. Ne biti na trgu, u Zagrebu ili kod kuće, jeste imati bijelu traku. Ne jednu, tri. Ne oko ruke. Jednu preko očiju, jednu preko ušiju, jednu preko usta.

Nije važno? Recite to sebi, svojoj djeci i unucima na Novom Zelandu za dvadeset godina. Lijep je Novi Zeland. Svejedno će nam biti mučno, znajući da nisu radi te ljepote otišli, već radi našeg konformizma.

Kad tad ćemo se suočiti da smo im mi to napravili, mi. Ne političari. Ne drugi. Mi.

Jer smo ostali doma.


Dragi čitatelji i čitateljice, H-Alterova budućnost je kontinuirano neizvjesna. Ako vam se sviđa ovo što čitate i želite podržati naš daljnji rad, možete nam pomoći svojom donacijom i/ili proširiti riječ među svojim prijateljima. Solidarno za slobodno novinarstvo i veliko hvala svima.

 

<
Vezane vijesti