Predsjednička inauguracija na mjestu gdje je po legendi užarenom krunom okrunjen veliki hrvatski borac za pravdu dodatno obvezuje trg vratiti gradu i građanima, a to onda svakako uključuje i pravo na prosvjed pred ustanovama predstavničke demokracije.

 

Treći predsjednik Republike od neovisnosti Ivo Josipović ujedno je i treći predsjednik koji će prisegnuti na javnom prostoru zagrebačkoga Trga svetog Marka, koji je već stoljećima političko središte Hrvatske. U tamošnjoj su crkvi sv. Marka prisezali gradski suci, zastupnici i banovi. U zgradi Sabora prisegnuo je i prvi predsjednik prve hrvatske republike Vladimir Nazor, a prvi koji je predsjedničku zakletvu položio na samome javnom prostoru trga bio je prvi predsjednik neovisne Hrvatske Franjo Tuđman s kojim je takva tradicija inauguracija i započela.

franjo_tuman.jpg

Odluku o zabrani donijela je Vlada Ive Sanadera 2004. godine te su od tada svi pokušaji prosvjeda na trgu spriječeni. Od tada je trg poslužio tek kao pozornica govoru bivšeg američkoga predsjednika Georgea W. Busha te za jednokratnu opernu izvedbu. Te iznimke potvrđuju tezu da su navodni sigurnosni razlozi zabrane tek puka izlika. Jasno je da je antidemokratska zabrana mirnoga demonstriranja  na trgu motivirana isključivo sprečavanjem prosvjeda pred nosom Vlade i Sabora. Unatoč tome formalna zabrana nije na primjer spriječila incident kada se 2008. godine neki prosvjednik autom doslovno zaletio u vrata saborske zgrade.

Svojevremena nastojanja građanske inicijative ''Matija Gubec'' da se takva zabrana ukine nisu naišla na odjek, pa odluka za posljedicu ima da se danas na  trgu ne odvija nijedna manifestacija niti se one potiču. Tako taj drugi najstariji zagrebački trg umjesto živosti i optimizma sada zrači represijom.

bush.jpg

Uz crkvu koja je krajem 19. stoljeća jedva spašena od rušenja, arhitekturom samoga trga dominiraju dvostoljetna banska palača i zgrada parlamenta. Sabor je izgrađen kao vladina palača nakon prvoga arhitektonskog javnog natječaja u Zagrebu, a na trgu je novcem koji je Kristofor Stanković dobio na lutriji u Beču izgrađeno i prvo zagrebačko kazalište na mjestu kojega je danas Gradska vijećnica.

Unatoč stoljetnoj tradiciji lokacije moći, činjenica da je Gornji grad političko središte zemlje tek je u novije vrijeme bitnije utjecala na karakter same plohe trga. Znatni dio dvadesetoga stoljeća trg je doslovno bio parkiralište za potrebe tamošnjih institucija. Prvi službeni vladin automobil koji se nazivao ''zemaljskim'', parkiran je pred banskom palačom od 1912. godine. Bio je marke Austro-Daimler i koštao je otprilike kao dvokatnica u Zagrebu, a kupiti ga je dao ban Slavko Cuvaj.

markov_trg01_1e3.jpg

Događaj s najvećim smrtnim ishodom koji se dogodio na Markovom trgu do danas su ostale ''Srpanjske žrtve'' iz 1845. godine. S prozora kuće mađarona Tadije Ferića na uglu Markova trga i Mletačke ulice oglasio se prvi hitac koji je potaknuo pokolj tijekom demonstracija na kojima su se sukobili mađaroni i simpatizeri Narodne stranke, a na potonje je pucala vojska. Ubijeno je petnaest osoba.   

prepreke_radiceva1_190909_boriskovacev_cropixx.jpg

Trg je kroz povijest samo jednom mijenjao ime. Nakon atentata u beogradskoj skupštini imenovan je u čast Stjepana Radića, a povijesno ime vraćeno mu je 1990. godine.

''Za razliku od protočnosti i prolaznosti ulica, trgovi označuju mjesto zadržavanja i trajanja'', kako bi rekao Radovan Ivančević. Hrvatsko kaskanje za demokratskim standardima nažalost ograničava pravo na grad pa danas u slučaju Markova trga svako zadržavanje već godinama isključuje pravo na mirni prosvjed.

Obzirom na svoju ulogu kao pozornica za polaganje prisege predsjednika Republike, trg bi upravo u tome smislu trebao biti potpuno u službi javnosti. Inauguracija na mjestu gdje je po legendi užarenom krunom u veljači 1573. godine okrunjen veliki hrvatski borac za pravdu Matija Gubec na neki način dodatno obvezuje trg vratiti gradu i građanima, a to onda svakako uključuje i pravo na prosvjed pred ustanovama predstavničke demokracije.