Wikimedia CommonsWikimedia CommonsIzmjene Obiteljskog zakona u saborskoj su proceduri i ne zna se kada će stupiti na snagu. Nije poznato niti hoće li Sabor usvojiti prijedloge Autonomne ženske kuće kojima bi se bračne i izvanbračne zajednice izjednačile u pitanjima posvojenja djeteta, imovinsko pravnih pitanja, poreznog statusa, mirovinskog osiguranja ili nasljeđivanja.

Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova: "Postojeća praksa suprotna je Zakonu o ravnopravnosti spolova koji zabranjuje diskriminaciju temeljem obiteljskog stanja. Može se reći da su izvanbračne zajednice u određenom segmentu prava diskriminirane"

Brak, izvanbračnu zajednicu, civilnu zajednicu, (ne)registrirano životno partnerstvo ili neku drugu vrstu zajednice većina odabire u određenom trenutku života, bilo da je riječ o zajednici s osobom istog ili suprotnog spola. U Hrvatskoj se i dalje tradicionalna većina opredjeljuje za izgovaranje sudbonosnog DA, odnosno za brak. Da, onakav brak koji je inicijativa U ime obitelji uvrstila u Ustav RH. Iako i Hrvatska slijedi europske trendove što se tiče opadanja broja sklopljenih brakova i unatoč tome što se sve više djece rađa izvan braka, drugi oblici zajednice u Hrvatskoj se i dalje nalaze u podređenom položaju u odnosu na kategoriju braka. Usprkos postojanju pozitivnog pomaka u reguliranju prava zajednica koje nisu brak u tradicionalnom smislu, i dalje se postavlja pitanje konstantne diskriminacije tih zajednica.

Kao jedan od primjera možemo uzeti izvanbračnu zajednicu, koja je kao pravni institut uređena davne 1978. godine Zakonom o braku i porodičnim odnosima. Njen status je također uređen člankom 14. Ustava RH koji garantira svima zakonsku jednakost, kao i člankom 61. Ustava RH koji imenuje izvanbračnu i bračnu zajednicu kao kategoriju obitelji i navodi da se odnosi unutar tih zajednica uređuju zakonom. Iz toga slijedi zaključak kako bi zakoni koji uređuju pojedina prava tih dviju ustavnopravnih kategorija trebali biti usklađeni, odnosno da bi izvanbračni partneri trebali biti stavljeni u jednak položaj kao i bračni. Osim toga i Zakon o ravnopravnosti spolova kao organski zakon čl. 6. st. 2. zabranjuje diskriminaciju temeljem bračnog i obiteljskog statusa, a počiva na ustavnim odredbama o jednakosti.

Većina prava i obveza, kako bračnih pa tako i izvanbračnih zajednica, uređeni su Obiteljskim zakonom koji definira izvanbračnu zajednicu kao životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, ili kraće ako je u njoj rođeno dijete. Osim potrebnog trajanja od tri godine propisanog zakonom, za priznanje izvanbračne zajednice potrebno je da niti jedan od partnera nije u braku, da među njima postoji trajnija zajednica, i to ne samo u smislu zajedničkog stanovanja, već i u uspostavljanju emocionalne povezanosti te ekonomske zajednice u kojoj si izvanbračni partneri međusobno pomažu i brinu jedno o drugome, neovisno o eventualnoj namjeri zaključenja braka. Bitno je naglasiti da se ovo odnosi samo na osobe suprotnog spola te da je također Zakonom regulirano pravo izvanbračnih partnera na međusobno uzdržavanje, kao i pravo na uređenje imovinskih odnosa. Unatoč različitim pravnim regulacijama, kako u razgovoru za H-Alter ističe pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić, u Hrvatskoj trenutno ne postoji jednak pravni tretman bračnih i izvanbračnih zajednica u svim segmentima društvenog života.


Višnja Ljubičić (prs.hr)

visnjaljubicic_prs.hr.jpg visnjaljubicic_prs.hr.jpg

"Takva situacija je osobito vidljiva u području financijskog prava, konkretno, poreznih zakona - Zakona o porezu na promet nekretnina i Zakona o porezu na dohodak, koji uopće ne priznaju postojanje instituta izvanbračne zajednice, pa tako niti porezne olakšice (pri kupnji prve nekretnine, pri priznanju prava na osobni odbitak od poreza na ime uzdržavanja izvanbračnog druga/rice, prilikom međusobnog darovanja nekretnine) ili oslobođenje od poreza na nasljeđivanje iza umrlog izvanbračnog druga. Postojeća praksa je suprotna Zakonu o ravnopravnosti spolova koji zabranjuje diskriminaciju temeljem obiteljskog stanja, te mišljenju stručnjaka i stručnjakinja obiteljskog prava koji smatraju izvanbračnu zajednicu jednim od oblika obiteljskog života. Napokon, i sam Ustav je propisao da se brak i izvanbračna zajednica imaju urediti zakonom, te time definirao izvanbračnu zajednicu ustavnom kategorijom, dok niz drugih zakona i podzakonskih akata priznaje jednaka prava bračnim i izvanbračnim drugovima i drugaricama. Stoga se može reći da su izvanbračne zajednice u određenom segmentu prava diskriminirane kao takve", smatra pravobraniteljica Ljubičić.

Neva Tölle: "Diskriminiramo ljude na temelju činjenice da su odlučili nevezati se pred matičarom ili Crkvom. To je nedopustivo"

Iako je pravobraniteljica u više navrata, točnije tijekom 2010. i 2012. godine, upozoravala na diskriminatorne zakonske propise koji se prvenstveno odnose na Zakon o porezu na promet nekretnina i Zakon o porezu na dohodak, pomaka po pitanju rješavanju tih spornih propisa i dalje nema. Slijedom toga, kada je Vlada odlučila krenuti u izmjene Obiteljskog zakona, pravobraniteljica se uključila u javnu raspravu i tijekom 2013. i 2014. godine stavljala primjedbe na pojedine dijelove predloženog zakonskog teksta, prvenstveno na one koje se odnose na pitanja izvanbračne zajednice. Osim što se izjasnila po pitanju gore navedenih zakona koji se prvenstveno odnose na financijski aspekt zajednice, upozorila je i na problematiku nemogućnosti posvajanja djece u izvanbračnim zajednicama. S ciljem poboljšanja statusa, odnosno konačnog izjednačenja izvanbračne i bračne zajednice u svim pravnim aspektima, pravobraniteljica Ljubičić sudjelovala je na tematskoj sjednici Odbora za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora "Reguliranje prava osoba koje žive u izvanbračnim zajednicama u novom obiteljskom zakonu" koju je Odbor u ožujku organizirao u suradnji s Autonomnom ženskom kućom Zagreb (AŽKZ). Na sjednici su predstavljeni amandmani koje su AŽKZ i Ženska mreža Hrvatske izradile i uputile na predložene izmjene Obiteljskog zakona. Tim amandmanima bi se uredila pitanja posvojenja djeteta, rješavanja imovinsko pravnih pitanja, pitanja poreznog statusa, mirovinskog osiguranja, nasljeđivanja, kao i sustava socijalne skrbi. Također, odvjetnica AŽKZ-a Sanja Bezbradica Jelavić upozorila je da se sadašnjim odredbama krše ljudska prava osoba u izvanbračnoj zajednici te da te odredbe nisu u skladu s hrvatskim Ustavom i brojnim međunarodnim konvencijama i deklaracijama.

Tada je Karolina Šestak iz Ministarstva socijalne politike i mladih istaknula da će radna skupina razmotriti sve prijedloge i sugestije na izmjene Zakona, ali je istovremeno naglasila kako posvajanje djece i odabir u kakvoj će osobe zajednici živjeti nisu u sferi ljudskih prava.

Trenutačno se ne zna jesu li amandmani na Prijedlog obiteljskog zakona usvojeni, ali Zakon čeka drugo saborsko čitanje. "Ne zna se kada bi zakon trebao ići na drugo čitanje, to su sve špekulacije i nagađanja. Kada smo imale akciju povodom 8. marta, govorilo se da bi to moglo biti u travnju ili svibnju; travanj je gotovo pri kraju i nije se ništa doodilo", izjavila je Neva Tölle iz AŽKZ-a. Također smatra da i ovu priču treba promatrati kao manjinsku jer su statistike o tome koliko ljudi zapravo živi u izvanbračnim zajednicama nejasne.

tolle_amilic-3.jpg tolle_amilic-3.jpg

"Imamo nekakve brojke koji nisu dovoljno jake, odnosno nisu skupljene na relevantnom uzorku, ali to je zasigurno jedan od oblika zajedničkog života među hetero populacijom koji je sve više prisutan. Dakle, te ljude diskriminiramo na temelju činjenice da su odlučili nevezati se pred matičarom ili Crkvom. To je nedopustivo, to treba biti slobodan izbor kako će svatko od nas živjeti i u kakvoj vrsti zajednice", naglašava Tölle.

Unatoč nizu negativnih primjera vezanih za prava izvanbračne zajednice, ipak nalazimo primjere pozitivne prakse kao što su: Zakon o nasljeđivanju, Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članovima njihove obitelji, Zakon o mirovinskom osiguranju, Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama, Zakon o medicinskoj oplodnji, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji te Pravilnik o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja. Iako navedeni primjeri zakona pokazuju da ipak postoje pravna područja u kojima su bračne i izvanbračne zajednice izjednačene, hrvatsko je društvo i dalje daleko od ravnopravnog sve dok u pojedinim zakonima nemamo ugrađene odredbe o jednakopravnosti. U slučaju da svi prijedlozi na izmjene Obiteljskog zakona budu uvaženi i uvršteni u Zakon, to će značiti korak prema ravnopravnosti, dok ćemo u suprotnom imati vlast koja puno priča o demokratskim vrijednostima i načelima koje sama ne provodi. Ljudi koji ne žele biti u braku i koji sami biraju vrstu zajednice u kojoj žele živjeti moraju imati potpuno ista prava kao i oni u braku jer je to ustavno, ali prvenstveno ljudski.

<
Vezane vijesti