Ono što predstavljaju "monsantoi" ovoga svijeta, zvali se oni tako ili nekako drugačije, već je odavno u nama. Umjesto podlijeganja senzacionalističkim napisima, hajdemo otvoriti raspravu kako obnoviti proizvodnju sjemena u državi koja gotovo uopće ne proizvodi sjeme primjerice, povrća.

Svako malo u hrvatskim se medijima pojavi neki tekstić koji najavi neku novu najezdu "velikog zlice" - Monsantoa. Tako je početkom ovoga tjedna vijest potekla iz jednog medija, prelila se u druge, pa su je proširili mnogi zabrinuti građani putem društvenih mreža. Na temelju oglasa na jednom od portala za zapošljavanje da Monsanto traži jednog novog zaposlenika u Hrvatskoj iscrtana je slika najezde GMO armije koja stoji na granici spremna da nam otme pravo da znamo što jedemo. Iako mi odavno nemamo pojma što jedemo i uz to sam Monsanto je odavno u Hrvatskoj.

"Monsanto dolazi", vrištali su naslovi, a jednostavno guglanje svakome može otkriti da je ta korporacija registrirala hrvatsku podružnicu još 2001. godine. Tvrtka je osnovana s temeljnim kapitalom od svega 20 tisuća kuna i u prošloj je godini imala zaradu manju od 200 tisuća kuna. Zastrašivanje tim imenom se temelji na strahu od GMO tehnologije. Monsanto, međutim, ne proizvodi samo GMO sjeme. Mnogi od vas koji ćete ovo čitati i imate vrtove špricali ste korov u vrtu s Monsantovim Cikodorom, herbicidom u kojem je aktivna tvar glifosat. Nedavno istraživanje Friends of the Earth Europe mreže okolišnih organizacija otkrilo je da 40 posto stanovnika Hrvatske u svom tijelu nosi povišene količine glifosata. Doslovno, a ne samo preneseno, Monsanto i njemu slični su u nama.

Mi smo mogućnost prehrambene neovisnosti u zadnjih dvadesetak godina uništili i sjeme uvozimo odasvuda. Dio tih naših para odavano se slijeva i u prihode korporacija koje su najveći lobisti za GMO tehnologije. 

Osim glifosata, mi teško da možemo znati što se još već nalazi u našim tijelima. U Hrvatskoj se, naime, gotovo uopće ne proizvodi sjeme voća i povrća. Proizvodnja sjemena svega šest kultura zadovoljava naše potrebe. Iako smo nekad bili značajan izvoznik sjemena, i ta je proizvodnja tijekom tranzicije sravnjena sa zemljom. Dakle, mi smo mogućnost prehrambene neovisnosti u zadnjih dvadesetak godina uništili i sjeme uvozimo odasvuda. Dio tih naših para slijeva se i u prihode korporacija koje kontroliraju veliki dio svjetske prehrane. Primjerice, jedan od najvećih svjetskih proizvođača sjemena voća i povrća je korporacija Seminis čije se sjeme prodaje i na našem tržištu. Vlasnik Seminisa je pogodite tko? Da, Monsanto.

Osim što Monsanto ne prodaje samo GMO sjeme, Monsanto nije ni jedini svjetski proizvođač takvog sjemena. Primjerice, Syngenta i Pioneer koji su itekako prisutni na hrvatskom tržištu također su među vodećim GMO proizvođačima. Na hrvatskom tržištu službeno GMO sjemena zasad nema. Iako se povremeno pojave pokušaji da se uvede i nema sumnje da će se ti pokušaji nastaviti, a vjerojatno i pojačati, zasad još nije odobrena prodaja nijedne GMO sorte sjemena. 

 Jedino onaj tko zna otkuda dolazi sjeme iz kojeg potječe njegova hrana, može se nadati da će sam određivati što će jesti. 

Međutim, ono što predstavljaju monsantoi ovoga svijeta, zvali se oni Monsanto ili nekako drugačije, već je odavno u nama, od primjera s glifosatom do sjemena koje su proizvele iste korporacije koje su najveći lobisti za GMO. Ne umanjujući opasnosti koje donosi GMO, bitno je shvatiti da je problem sa sjemenom širi od toga što se našoj javnosti taji. Ako ne želimo monsantoe u našim tijelima, umjesto podlijeganja senzacionalističkim napisima, hajdemo otvoriti raspravu kako obnoviti proizvodnju sjemena u državi koja uopće ne proizvodi primjerice sjeme povrća i voća. Jedino onaj tko zna otkuda dolazi sjeme iz kojeg potječe njegova hrana, može se nadati da će sam određivati što će jesti. Građani država poput Hrvatske, koja proizvodi dovoljno sjemena za svoje potrebe svega nekoliko kultura, ne znaju što jedu, ne znaju što će jesti u budućnosti, teški su ovisnici o svjetskom tržištu i laka meta za sve ono što Monsanto predstavlja. Čak i kad bi se Monsanto kao takav zabranio u državi za sva vremena, kao što zazivaju neki članovi društvenih mreža, tu će doći neki drugi monsanto. Strah od imena treba zamijeniti strah od sadržaja. A zastrašujući sadržaj i unutarnji neprijatelj naše prehrambene neovisnosti je taj da mi svoga sjemena nemamo. Tresti se na riječ Monsanto, a zanemarivati to da nemamo svoje sjeme, je kao da se strahujete da će vas pregaziti divovski kamion, a ne činite ništa da izliječite tumor koji vam nagriza unutarnje organe. Potenciranje straha od vanjskog neprijatelja uspješno skreće pozornost od toga da je cjelokupna hrvatska poljoprivreda i proizvodnja hrane pred kolapsom, a oni koji njome upravljaju ili ne znaju ili namjerno ne žele išta učiniti po tom pitanju.

Ključne riječi: GMO, sjeme
<
Vezane vijesti