Ekonomist Zvonimir Baletić o perspektivama Hrvatske u EU: Najgore bi bilo prepustiti se tuđoj brizi. Dostupnost kapitala bit će veća, pristup tržištu slobodniji, ali će konkurencija unutar Evrope bit će još oštrija. Ne smijemo dopustiti da nas prekriju veliki globalni sustavi bez osjećaja za ljudsku mjeru.

Akademik Zvonimir Baletić poznati je ekonomski stručnjak koji već godinama upozorava na štetne posljedice hrvatskih ekonomskih politika. Prošle je godine, u zborniku "Kriza i ekonomska politika", zajedno s grupom vodećih ekonomista objavio svoje radove koji analiziraju i predviđaju novi društveni model ekonomske politike kojom bi Hrvatska trebala krenuti. Ovaj umirovljeni profesor Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, znanstveni savjetnik Ekonomskog instituta  i predsjednik Znanstvenog vijeća za ekonomska istraživanja i hrvatsko gospodarstvo, koji je u svojoj bogatoj karijeri obnašao različite funkcije, uređivao časopise i izdavao brojne  znanstvene radove, za H-Alter objašnjava što je pošlo krivo i koje su mogućnosti i ograničenja budućih razvojnih politika.

Već godinama kritizirate različite gospodarske strategije i ekonomske programe hrvatskih vlada pri čemu su vaše primjedbe bile više strukturne prirode, a nisu se odnosile tek na pojedinačne mjere. O čemu se radi?

Isplatilo se uvoziti tuđu robu, a nije se isplatilo raditi za izvoz, niti se mogla održavati konkurentnost na domaćem tržištu

Doista, dugo kritiziram, iako ne sam, hrvatsku ekonomsku politiku kao neprimjerenu realnim prioritetima i potrebama. Najviše sam bio u opoziciji prema načinu na koji je provedena privatizacija, ističući da se u zadanim uvjetima ona ne može legitimno i efikasno provesti. Kasnije se nisam slagao s prihvaćanjem programa ekonomske stabilizacije iz 1993., kao ni s tečajnom politikom koja je dovela do trajne precijenjenosti domaće valute. Posebno su me brinule posljedice spomenutih politika na dugoročni razvoj zemlje.

Zbog čega hrvatske političke elite nisu vodile računa o razvojnom aspektu ekonomskih politika koje su propagirale?

Već prije rata su se nazirale tendencije usporavanja i stagnacije ekonomskog rasta. Umjesto da smo po završetku rata proveli intenzivnu obnovu porušenog i rastrojenog  gospodarstva, i vratili proizvodnju na predratnu razinu, upustili smo se u ubrzanu institucionalnu reformu i uspostavu  novog ekonomsko političkog poretka sa željom da promijenimo vlasničku strukturu i da se otvorimo i integriramo u razvijeni kapitalistički sustav, pritom ne vodeći računa o slabostima i specifičnostima domaćeg gospodarstva. Ideološki razlozi, kao i razlozi učvršćivanja stečenih vlasničkih prava, stavljeni su iznad razvojnih interesa  zemlje te,  posebno, razvoja proizvodnog potencijala.

Ne slažete se s politikom koju je prakticirala i koju sad provodi Hrvatska narodna banka?

Monetarnu reformu proveli smo u znaku jačanja domaće valute preko realnih granica, a to se pokazalo kao trajna smetnja rastu proizvodnje i osvajanju domaćeg i stranog tržišta. Ne može se trajno prodavati svoje proizvode skuplje od svih drugih konkurenata. Isplatilo se uvoziti tuđu robu, a nije se isplatilo raditi za izvoz, niti se mogla održavati konkurentnost na domaćem tržištu. Na tome se stvarao negativni saldo bilance plaćanja i pritisak na zaduživanje. A ako to traje godinama, onda se ne može očekivati da neće biti teških posljedica za ekonomski rast. Posebno zato jer se najveći dio stranih dugova trošio na državne opće izdatke i osobnu potrošnju, a malo na razvoj proizvodnih potencijala i modernizaciju industrije.

Spominjali ste brodogradnju kao primjer.

Brodogradnja može poslužiti kao primjer žrtve tečajne politike i restriktivne monetarne politike

Brodogradnja može poslužiti kao primjer žrtve tečajne politike i restriktivne monetarne politike. Da tečaj nije bio precijenjen, devizni prihod brodogradilišta bio bi znatno povoljniji, kao što bi niže kamate snizile troškove pa brodogradilišta ne bi pravila tolike gubitke. Ostvarivala bi profit, više bi ulagala u tehnološku modernizaciju i vrlo vjerojatno osiguravala tržište i razvojne izglede.

Monetarna politika je sve to onemogućila i gurnula ih u zavisnost o naknadnoj državnoj pomoći što se kosilo s pravilima EU. To je ilustrativan primjer posljedica na razvoj sektora koji bi inače imao sve uvjete za prosperitet.

Postoji li način da se monetarna politika stavi pod nadzor i je li to potrebno?

Ne samo da postoji način, nego i jaki razlozi. Monetarna politika je dio državne politike i mora se rukovoditi nacionalnim interesima i ciljevima. Stabilnost valute je u načelu dobra stvar, ali ne ako se održava na štetu rasta, zaposlenosti i socijalne solidarnosti. Ako se ta stabilnost još održava na apreciranoj vrijednosti domaće valute sa spomenutim razvojnim posljedicama, očito je da pravi štetu razvoju nacionalnog gospodarstva. Autonomija monetarne politike ne može biti izgovor za njezine slabosti. Ako oko toga ima nesporazuma, to može razriješiti Sabor novim Zakonom o narodnoj banci.

baletic-1.jpg baletic-1.jpg

 

Može li se to riješiti kroz drugačiji model monetarne vlasti?

Stabilnost valute je u načelu dobra stvar, ali ne ako se održava na štetu rasta, zaposlenosti i socijalne solidarnosti

Ne samo da može, nego i mora. Autonomija mora imati granice koje predstavljaju prioritetni nacionalni interesi. I Sabor bi se mogao više pozabaviti monetarnom politikom jer je ona i u njegovoj nadležnosti. Trebalo bi napustiti bezrezervnu obranu stabilnog tečaja, prilagoditi ga tržišnim uvjetima konkurencije, ekonomskog rasta i zaposlenosti. Također bi trebalo ukinuti deviznu klauzulu, povećati ponudu novca i sniziti kamatnu stopu, te se  efikasnije baviti protiv nelikvidnosti.

No, guverner Rohatinski je nedavno pustio u optjecaj šest milijardi kuna. Zašto?

Efekt bi bio puno veći da je to učinio barem prije dvije godine, ili čak ranije. Bio bi spasio mnoga poduzeća od stečaja u vrijeme kad je potražnja za novcem bila na vrhuncu. Sada će efekt biti umanjen jer banke imaju više raspoloživog novca, a investicijska potražnja splasnula. Efekt na proizvodnju ovisit će o namjeni, a kako sada još nije vrijeme investicija nego zaduživanja od starih dugova, investicijski multiplikator će biti nizak, a ukupni efekt na ekonomsko oživljavanje mali. Ako se ide, kao što je najavljeno, na velike državne dugoročne  projekte, efekt će biti još manji.

Što donosi moguća promjena vlasti u području ekonomije, odnosno što možete reći o gospodarskim programima opozicije?

Promjena vlasti, barem prema najavama, u ekonomskom smislu ne bi značila dublje i bitne promjene. Ali, to ne znači da promjena neće biti i da svijest o njihovoj nužnosti neće postati značajan razvojni faktor. Tradicionalna stranačka politika je uvelike zakazala pa treba tražiti nove oblike djelovanja i mišljenja pri čemu veću ulogu mora preuzeti država kao predstavnik opće svijesti i djelovanja u općem interesu, te razne profesionalne, kulturne, socijalne i građanske institucije. U tom smislu treba više usmjeravati i stranačku političku kulturu. Aktualna ekonomska kriza dobar je povod i osnova za pristup razvojnim problemima i institucionalnoj organizaciji društva. U tom smislu trebalo bi institucionalizirati jednu kompetentnu multidisciplinarnu ekipu razvojnih analitičara u strukturi državne uprave koja bi davala stručna mišljenja o razvojnim problemima zemlje.

Koje posljedice bi aktivnija monetarna politika imala za građane na mikrorazini?

Promjena vlasti, barem prema najavama, u ekonomskom smislu ne bi značila dublje i bitne promjene

Od dosadašnje politike profitirala je manja grupa domaćih poduzetnika (pretežito uvoznika), strani uvoznici i strane banke. Korist je imala i država koja je lako dolazila do proračunskih prihoda. Stradali su mali poduzetnici, radnici koji su ostali bez posla i seljaci koji su izgubili tržište. Obično se tvrdi da su svi oni profitirali od jeftinog uvoza i mogućnosti zaduživanja. No, to je bila slaba korist uz negativne posljedice koje je politika imala za proizvodnju, zaposlenost i otplatu dugova. Osim toga, siromašni sloj stanovništva bio je više nego proporcionalno opterećen visokim porezima na potrošnju. Većina stanovništva teško podnosi posljedice te politike, a najgore će proći buduće generacije koje će naslijediti visoke dugove. Izostanak rasta i neizvjesnost koja ide s njim, najteži su udar na blagostanje naroda i socijalnu pravdu.

Što će se dogoditi s ulaskom u EU?

Što se tiče ulaska u EU, to je još daleko pred nama i teško je pouzdano išta predviđati. To bi mogao biti poticaj posebno za strani kapital, ali se ni on neće orijentirati na rast i zaposlenost. Budući da evropske zemlje nisu toliko pogođene krizom i već ulaze u fazu oživljavanja u investicije s modernim tehnologijama, može se očekivati da će se naša vanjska konkurentnost dodatno smanjiti. Investicije u Hrvatskoj uglavnom će se oslanjati na uvoz kapitalne opreme pa ni one neće mnogo doprinijeti rastu domaće proizvodnje, a ovisnost o uvozu neće se smanjiti. Izgledi brzog oporavaka i tehnološke modernizacije hrvatskog gospodarstva postaju sve slabiji. Ovisit će prije svega od naših napora i kreativnosti. Međunarodni ekonomski odnosi postaju sve kompliciraniji i sve više pod utjecajem preferencijalnih i zaštitnih aranžmana.

Dakle, Hrvatska koja se nalazi na marginama razvoja neće  profitirati ulaskom u EU?

Budući da evropske zemlje nisu toliko pogođene krizom i već ulaze u fazu oživljavanja u investicije s modernim tehnologijama, može se očekivati da će se naša vanjska konkurentnost dodatno smanjiti

Ne možemo se nadati brzom uspjehu. Najgore bi bilo prepustiti se tuđoj brizi. Dostupnost kapitala bit će veća, pristup tržištu slobodniji, ali će konkurencija unutar Evrope biti još oštrija. Još raspolažemo značajnim potencijalima, ali bi bilo kobno ako bismo ih prepustili stranom kapitalu i stranoj inicijativi. Tajna brzog rasta je u integraciji postojećih potencijala u procese koji oblikuju moderne sisteme. Zato treba spašavati ono što imamo i valorizirati unutar tih sistema, a ne pokušavati nikakve radikalne transformacije. Ono na što možemo posebno računati su naše specifičnosti u prirodnim resursima, ekologiji i raznovrsnosti tradicija. Ne smijemo dopustiti da nas prekriju veliki globalni sustavi bez osjećaja za ljudsku mjeru.

Što uvođenje eura znači za našu ekonomiju?

Gubitak monetarnog suvereniteta i uvođenje eura svakako je važna promjena za nacionalnu državu zbog gubitka prostora za razvojnu politiku koja odgovara nacionalnim prilikama i potrebama. Ali, do uvođenja eura u Hrvatsku neće tako brzo doći. Vjerojatno ne prije 2020. godine. Neće ni Evropa požurivati Hrvatsku da prerano uđe. Kriza je uzdrmala monetarni sustav Evrope i stanje se neće tako brzo stabilizirati, posebno u zemljama koje su teško pogođene krizom. Od uvođenja eura Hrvatska bi mogla imati ograničenu korist jednostavnijeg poslovanja i niže kamatne stope, ali bi imala i ograničene mogućnosti prilagođavanja monetarnih odnosa potrebama bržeg rasta. Današnja visoka euroiziranost hrvatskog monetarnog sustava nije nikakva prednost. Zato bismo morali biti vrlo oprezni kod uvođenja eura tj. morali bismo vrlo precizno ocijeniti ulazne uvjete koji, ako nisu realni, mogu predstavljati snažno ograničenje ekonomskog rasta i primjerenosti monetarne politike razvojnim potrebama. Treba iskoristiti vrijeme do uvođenja eura za podrobno upoznavanje s problemima zajedničke monetarne politike u uvjetima razvojno i socijalno izdiferencirane zajednice.

<
Vezane vijesti