Foto: Gradsko zabavište Maksimir Sve što fali, treba doći tu

Nakon katastrofalne poplave u Zagrebu 1964. godine bilo je potrebno hitno udomiti sve građane koji više nisu imali gdje stanovati. Za privremena montažna naselja birane su odgovarajuće lokacije, urbane praznine, mjesta koja svaki grad treba, pa i za nepredviđene okolnosti kao što je poplava ili nedavni, jedan od najsnažnijih potresa u Zagrebu. Dio baraka za unesrećene u poplavi brzo je izgrađen i na mjestu dotadašnjeg gradskog zabavišta uz park Maksimir. Danas, više od pola stoljeća kasnije, dio tih baraka još uvijek stoji i mjestimično služi za stanovanje. Bivše zabavište se više nikad nije vratilo na isto mjesto, a čitava lokacija živi svoju privremenost.
Foto: Pixabay

Ukinite reklame, dajte kulturu

Čak i sad, kad je čitav svijet u karanteni, u mnogim zemljama jedva da se nešto i proizvodi, radi i zarađuje, zabranjeno je družiti se, ali reklame ne prestaju. Ima li tomu lijeka, cjepiva čak? Zar se sami "vlasnici" tih reklama ne bi mogli odreći zakupljenog televizijskog vremena, dati ga, da tako kažem, u humanitarne svrhe, prepustiti javnim institucijama, urednicima kulture, koji će ga ispuniti spotovima klasične glazbe, jazza, rocka, snimkama koncerata, (kratkih) filmova, video izložbama, portretima i razgovorima s umjetnicima, znanstvenicima i drugim suvislim ljudima?
Kvart priče (Foto: ytb-prtsc)

Fantazija bliskosti i nepoznata realnost

Tijekom i nakon krize, dok budemo procesuirali što se događalo ovih mjeseci, slaganje novih priča i usmena predaja bit će nam ključni za stvaranje nove normalnosti. Gledajući serijal Kvart priča, shvaćam da kvartovi predstavljaju nužnu fantaziju bliskosti sa zajednicom, ali da se iza njih krije i realnost ljudi kojih nisam svjestan dok živim u svom mjehuru. U prostorno rubnim kvartovima izraženiji crni humor i autoironija ukazuju na težinu kakva nije prisutna u dobrostojećim dijelovima grada. Možda je najbolji aspekt Kvart priče što uspijeva ne samo ponuditi priču autsajderima, nego i uključiti ljude koji žive u Zagrebu.
Foto: Privatna arhiva

Pjesnik je nulti pacijent

Povodom Svjetskog dana poezije, H-Alter razgovara s Tomislavom Augustinčićem, dobitnikom ovogodišnjeg Gorana za mlade pjesnike: "Poezija se sve više festivalizira i formulira kao natjecanje. Rijetko tko bez nagrade dobije priliku objaviti prvu knjigu. Poeziji treba financijska potpora za kulturni rad. Poeziji treba više osoba za koje će se moći reći, kao Ivan Goran Kovačić partizanima, da su svojim djelovanjem oživotvorili poeziju. Poezija bi trebala biti takva da konkretnim djelovanjem pjesnika i čitatelja, a ne samo tekstovima, prokažemo koliko su postojeće hijerarhije moći i potlačivanja neopravdane, nepravedne i neodržive."
Foto: Ivana Šepetavec

Plastika u direktnoj reciklaži

Dok otpadna plastika zatrpava zagrebačke kontejnere, ali i plaže širom svijeta i pravog odgovora jednostavno nema, u zagrebačkom Učeničkom domu Ivana Mažuranića nisu čekali rješenje odozgora nego su se dali u akciju. Učenici i odgajatelji su izradili strojeve za usitnjavanje i topljenje plastike. "Krajnja ideja je izbaciti taj materijal iz upotrebe. No, dok ne dođemo do toga, želimo od plastike raditi nešto korisno. Pokazalo se da to i nije tako teško", kaže Ivana Šepetavec, voditeljica projekta Precious Plastic Mažuranac.

Jadran poručuje: Upecajte suosjećanje

Ribe se danas nalaze u teškoj situaciji, otkrijte kako im možemo pomoći na jednostavan način.