Pretraga: autor "Saša Šimpraga" stranica 1 od 15

Foto: Wikimedia

Novi postav je izazov

Spomen-područje Jasenovac nedavno je predstavilo 3D rekonstrukciju nekadašnjeg konc-logora, što je namijenjeno u obrazovne svrhe i prva je takva rekonstrukcija za neko mjesto sjećanja u Hrvatskoj. "3D rekonstrukciju prati obrazovni program koji školske grupe prolaze prilikom posjeta Spomen području Jasenovac. U 2018. godini posjetilo nas je 15 školskih grupa iz Hrvatske, što je vrlo skromna brojka. Činjenica je da osim Memorijalnog muzeja Spomen područja Jasenovac u Hrvatskoj praktički ne postoji neki drugi nacionalni muzej koji bi se bavio tematikom Drugog svjetskog rata", govori nam ravnatelj JUSPJ-a Ivo Pejaković.

Marijana Jakelić (Foto: Privatna arhiva)

Od republike do cirkusa

Umjetnica Marijana Jakelić, autorica Maje u Vejstlandu: "Dobitnica sam antifa nagrade ANFAS za nova nadahnuća, a ne dolazim baš iz obitelji s antifa pedigreom. Djed je u Drugom svjetskom ratu ranjen na afričkom frontu u fašističkoj uniformi, a otac je radi pokušaja bijega iz Titove Jugoslavije odradio Lepoglavu kao politički zatvorenik. Ovo je vrlo uobičajena zadarska priča. Svom sam gradu, zbunjenom od nemilosrdnih povijesnih igara bez granica, posvetila par ciklusa nadrealnih kolaža, kratkih filmića i GIFova kojima nastojim izreći ovu sumanutu atmosferu. No sve će to prekriti ružmarin, tj. origano na pizzi, sladoled i turisti".

ilegala_logo.jpg

Neprijatelju ispred nosa

Ilegala u Zagrebu dramski je program u javnom prostoru Zagreba kojim se nastoji podsjetiti na revolucionarnu prošlost grada tijekom okupacije u Drugom svjetskom ratu. "To je šetnja koju vodi naša turistička vodička Vanja Budimir, u ulozi Vere Jurić, stvarne osobe koja je bila ilegalka u Zagrebu 1941. Tu je važna tema o solidarnosti i zajedništvu, ali i o osnovnoj taktici ilegalaca – neprijatelju uvijek biti ispred nosa. To je prvenstveno priča o hrabrim ljudima i bilo mi je važno da se svako ime izgovori. Ne smijemo zaboraviti da je u NOB-u sudjelovalo više od sto tisuća žena koje su bile borkinje, bolničarke, liječnice", priča autorica projekta Nataša Puškar.

S. Sterle, Foto: Mirko Pivčević

Promjenjiva priroda ljudskog sjećanja

Ovogodišnja memorijalna umjetnička intervencija Virtualnog muzeja Dotrščina predstavlja rad naslovljen "Hodati s njima" autorice Sandre Sterle: "Njih više nama, ali oni će hodati. A one su biljke. One se ne kreću, ne hodaju. Ljudi će ih nositi. Tako će se biljke ipak kretati. Želim se usredotočiti na biljke jer po meni prkose jednostavnim ljudskim kategorizacijama i na taj način nam pomažu u ispitivanju promjenjive prirode ljudskog sjećanja."

Ivana Orešić (Foto: Darko Mihalić)

Kultura narodu u parku Malarija

Pričamo s organizatoricom Bokun festivala (13. i 14. rujna u Trogiru) Ivanom Orešić: Posljednjih 18 godina živim na relaciji Zagreb - Trogir i sa sigurnošću mogu reći da Trogir kreativcu na dlanu nudi mnogo i samo o vama ovisi koliko ćete toga znati uzeti i usmjeriti. Čini mi se i kao da se grad zadnjih nekoliko godina probudio i nudi sve više novih stvari. Imena poput Dalija i Tijardovića su, mislim, dobra pozivnica za ovogodišnji Bokun festivala. Dvije večeri u parku Malarija ekscentrično i neobuzdano slavit ćemo kulturu koju, kako i treba, besplatno nudimo svima.

Foto: Savica za park (Facebook)

Gdje je strategija?

Recentna objava nakon sastanka gradonačelnika Milana Bandića i glavnog kaptolskog vrača Josipa Bozanića kojom je potvrđeno da će se crkveni kompleks na zagrebačkoj Savici graditi uz nasip, nije novost, ali je višestruko štetna. Slučaj Savica, u svim svojim točkama i momentima, jasno pokazuje izostanak svake strategije koja bi opsluživala stvarne potrebe i dugoročni razvoj Zagreba, te potvrđuje improvizaciju, klijentelizam, protivnost javnom intresu i nazadnost kao modus operandi Bandićevog upravljanja gradom. Bandićevcima prioritet nikad nije bio Zagreb, već sve ono što mu mogu uzeti.

Hlad u Crnatkovoj, (Foto: Saša Šimpraga)

Hlad u gradu

Koliko su stabla važna uvidjet ćemo onda kad krenu masovna sušenja uslijed prevelikih vrućina. Najstarije živuće zagrebačko stablo vjerojatno je petstotinjak godina stari hrast lužnjak koji raste na Livadi kišobrana u Maksimirskom perivoju. Izvan parkova, rijetka su stabla zadržala krošnje u punom rasponu, budući da se često radikalno orezuju. Suprotni primjer je platana na Trgu Francuske Republike. Njena nedirnuta krošnja ljeti servisira terasu kafića, a kroz čitavu godinu u nebopis parka upisuje raskoš. Svega jedno stablo može potpuno transformirati mjesto. Zamislimo ogromnu platanu i njenu krošnju na mjestu sata na Trgu bana Jelačića.

Spomen park Dotrščina (Foto: Katarina Zlatec/Virtualni muzej Dotrščina)

Opomenik ustaškog terora

Svoj prvi spomenik žrtvama fašizma Zagreb je dobio 1954. godine na Zelenoj potkovi. Otprilike desetljeće kasnije uređeno je i spomen-područje Dotrščina, kao autentično mjesto najvećeg masovnog zločina u povijesti Zagreba. Zagrebu ne treba novi veliki spomenik žrtvama ustaškog režima zato jer takve spomenike grad već ima, ali se oni sustavno ignoriraju. Ono što treba je protokolarna reaktivacija postojećih i eventualno novo spomen-obilježje koje će opominjati na ustaški teror koji se danas u Hrvatskoj relativizira kroz institucionalni revizionizam - Opomenik ustaškog terora.

Tratinska (Foto: Saša Šimpraga)

Paralelni centar Zagreba

Kod oblikovanja gradova, danski arhitekt i teoretičar Jan Gehl postavlja dva pitanja: Unaprjeđuje li način na koji gradimo gradove ljudsku interakciju, inkluziju i stvaranje prostora intime u gradu? Kada govorimo o javnim prostorima, po čemu točno mjerimo sreću? Prilika za stvaranje još jednog paralelnog centra možda nije najočitija, ali je itekako poželjna baš u Tratinskoj – ulici koja, po zagrebačkim kriterijima, ima nekakav metropolitanski katakter koji tek čeka da se otkrije. U toj ulici, već promjenom organizacije, oslobađanjem nogostupa u korist pješaka i uvođenjem drvoreda, postiglo bi se puno.

SIniša Labrović, performans Pecanje, Festival Mladi levi, Ljubljana, 2018. (Foto: Nada Žgank)

Luda kuća performansa

Siniša Labrović: "Nije iznenadilo, ali je vrijedno zamjedbe da je najžešći u inzistiranju da se udaljim s njihovoga privatnoga vlasništva bio čuvar Neues Deutschlanda, nekad glavnoga novinskoga organa Jedinstvene socijalističke partije DDR-a. Kao što se kod nas komunistička ološ brzo prešaltala na nacionalizam i sklopila pakt s ustašama, tako su ovdje sjajno usvojili princip svete nedodirljivosti privatnoga vlasništva. Ne sliči Berlin samo Sinju jer velegradovi se lako poklapaju. Tu sam našao i kruh koji je okusa i miriše kao onaj u djetinjstvu ispod peke. Tako sam se ovdje, umjesto u budućnosti, našao u svojim Labrovićima od nekad".