Dušan Šaponja i Dušan Čavić novinari su svakodnevice, pred njihovu kameru mogu stati i staju svi, što kanal Marka Žvaka čini jednim od rijetkih, ako ne i jedinim medijem u regiji koji znatiželjno, otvoreno i solidarno pristupa društvu u kojem živimo i svemu što jedno društvo čini. "Kad smo se upoznali bili smo klinci, bio je rat i bilo je odlično što smo bili izolovani u nekom amaterskom pozorištu, sklonjeni od ludila", priča Čavić. "Neka mantra u početku nam je bila, da snimamo ono što bismo mi voleli da gledamo, a time se rukovodimo i danas", kaže Šaponja.

Debitansko dugometražno igrano ostvarenje Marka Đorđevića jedno je od iznimno rijetkih koja su u stanju gledatelja u hipu izvući iz nepojmljivog užasa ljudskog izopačenja. Moj jutarnji smeh je film o Dejanu, tridesetogodišnjem muškarcu iz 21. stoljeća koji još nije imao seksualni odnos s djevojkom. U vremenu pornografije i maničnog seksualiziranja baš svega, u kojemu mašinerije ambicioznih (ne)moćnika svakodnevno smišljaju kako da (se) svi samo što više i brže "troše", Dejan je neka vrsta laičkog jurodivog, suvremenog Idiota, "teška dobričina" koja nema ni taštine ni sebičnosti, a kamo li "muškog ponosa". Najkraće, i najljepše rečeno: nesnađeni.

Na Beogradskom sajmu knjiga će i ove, kao i prethodne godine, Medija centar Odbrana, izdavački centar Ministarstva obrane, predstaviti knjigе Nebojše Pavkovića, ali i organizirati tribinu posvećenu NATO intervenciji na kojoj će govoriti i osuđeni ratni zločinci Vladimir Lazarević i Vinko Pandurević. Fond za humanitarno pravo ističe da se MO promocijom, kao i financiranjem knjiga i javnim tribinama na kojima govore osuđeni za najteže zločine, otvoreno ruga žrtvama zločina i demonstrira jasna privrženost politici koja je dovela do brojnih zločina na prostoru bivše Jugoslavije.

Tri izvanredna filma u samo jednom danu, put oko svijeta i put kroz vrijeme u jednom dahu.

Iako sam odrastala u Dalmaciji, Olivera Dragojevića najviše sam i najčešće slušala u Beogradu. Nije u tome bilo nikakve provokacije ni bunta, kao što ga nema ni u ovom tekstu koji pišem. Želja mi je samo da zabilježim trag jedne ljubavi. Oliverova muzika naprosto se mogla čuti i voljeti svugdje – od željezničkog kolodvora do Knez Mihajlove, od Zvezdare do Zemuna. Beograd ga je volio i Beograd ga ima pravo voljeti.

Kao što se moglo i očekivati od autorice Arafa, Pandorine kutije i Putovanja prema suncu, i najnovije ostvarenje Yeşim Ustaoğlu Clair-obscur iznimno je djelo, jedno od najboljih, ako ne i najbolje prikazano na 45. festu, netom završenoj beogradskoj međunarodnoj filmskoj manifestaciji koja je i ove godine brojnim zainteresiranima omogućila da biraju u možda i previše šarolikom programu od gotovo stotinu naslova i desetak kategorija.

"Treba nam zemlja nova, da java postanu sni", pjevao je u nedjelju Kralj Čačka na malom dobrotvornom koncertu za izbjeglice u Beogradu. Više od tisuću izbjeglica, uglavnom Afganistanaca, zimu provodi na hladnoći u barakama, između kolodvora koji ih više nigdje ne može odvesti, i Beograda na vodi, zbog kojeg bi se vrlo skoro mogle rušiti i barake i "afganistanski" park. Iz Mađarske se čuju najave kako se više preko granice neće puštati ni dosadašnjih deset osoba dnevno, a s hrvatske granice se ne libe slati pse, tući i zatvarati sve koji pokušaju prijeći granicu.

FAF – manifestacija koja ustrajava na zajedništvu i jasnom društvenom angažmanu.

U subotu se na ulicama Beograda okupilo više desetaka tisuća ljudi zahtijevajući smjene i kažnjavanje odgovornih za rušenje u Savamali i ugrožavanje sigurnosti i slobode kretanja.

Inicijativa Ne da(vi)mo Beograd izvedbom pjesme Ay Carmela i video uratkom poziva na podizanje glasa protiv laži, zataškavanja, spinova i ugnjetača.