Voljela sam nakon faksa, posla ili pive reći "idem doma" i uspedalirati do Nazorove 53, otvoriti široka vrata i biti kući. Tamo sam provela jedna od ljepših jutara i još ljepših zalazaka sunca i svi koji ste imali priliku biti tamo znate o čemu pričam. Ali izmicao mi je politički smisao našeg skvotiranja. Kao kolektiv nismo se uspjeli dogovoriti oko deklariranja prostora kao anarhističkog i antifašističkog, što je meni bilo izrazito važno, a neki su to sabotirali iz razloga što "takav stav stvara neprijatelje". Iako mi je žao da nismo uspjeli jer je BEK nakon godinu i nešto sitno propao, ipak je ideja ona koja opstaje iznad prostora, a svaki novi put može biti bolji pokušaj.

Oslobađaju se velike površine privatnih prostora za javnu upotrebu, uspostavlja vitalna veza između ulice i unutrašnjosti gradskog bloka i postavlja novi, dalekosežan sustav urbanog planiranja. Postupak kojim arhitektura postaje radikalan instrument grada, uspoređen je sa njegovim suvremenikom - Brechtovim teatrom, koji prekida narativ drame kako bi ogolio mehanizme teatra i probudio nas iz iluzije. Tako i Gemeindebauten, umetnut u gusto ubrano tkivo Beča, destabilizira, da bi ga dodatno učvrstio.

U Libanonu i dalje traju masovni protuvladini prosvjedi. Ceste diljem zemlje su blokirane, banke i škole i dalje su zatvorene. Tijekom posljednjih nekoliko godina na H-Alteru smo imali više reportaža iz Libanona, kao i intervjua s libanonskim povjesničarima i umjetnicima. Kako bi bolje razumjeli trenutnu situaciju i prosvjede koji nisu nastali u vakuumu, donosimo vam pregled tekstova koje smo objavljivali.

Izostavljanje lika Anđe iz prostora u kojem je ona očigledno zamišljena kao dio instalacije, podsjetilo me na oskudnost pojavljivanja ženskog lika u prostoru grada Sinja, osim Čudotvorne Gospe Sinjske koja je iz religioznih, tradicijskih, a onda i turističkih razloga priznata kao jedini prepoznatljivi ženski lik u prostoru grada Sinja. Kako to da grad junak, grad vitez nije stao uz svoje žene radnice ili im barem pružio da ih prostor grada pamti nekako drugačije, onako kako su i zaslužile? Možda ih sve čeka samo simptom Luce, gimnazijalke i Anđe - fluidnih i anonimnih identiteta otetih iz vremena i prostora grada.

Zagreb bi se tako konačno odužio velikoj umjetnici, koja je svojim životom i radom ostavila dubok i neizbrisiv trag u povijesti našeg grada.

Gradski trgovi i ulice postali su preuski. Javnog prostora ima, samo je zakrčen.

Kod oblikovanja gradova, danski arhitekt i teoretičar Jan Gehl postavlja dva pitanja: Unaprjeđuje li način na koji gradimo gradove ljudsku interakciju, inkluziju i stvaranje prostora intime u gradu? Kada govorimo o javnim prostorima, po čemu točno mjerimo sreću? Prilika za stvaranje još jednog paralelnog centra možda nije najočitija, ali je itekako poželjna baš u Tratinskoj – ulici koja, po zagrebačkim kriterijima, ima nekakav metropolitanski katakter koji tek čeka da se otkrije. U toj ulici, već promjenom organizacije, oslobađanjem nogostupa u korist pješaka i uvođenjem drvoreda, postiglo bi se puno.

Konačni prijedlog najnovijih izmjena GUP-a Grada Zagreba kojeg bi Gradska skupština trebala usvojiti na idućoj sjednici, krši čitav niz zakona i propisanih procedura. Pritisak da se na brzinu donese konačni prijedlog plana na kojeg se nakon završetka javne rasprave čekalo gotovo dvije godine zvoni na uzbunu. Između svih izmjena ubačenih nakon završetka rasprave posebno se ističu one koje se odnose na prostor Hipodroma i Velesajma. Za buduću gradnju nema propisanih ama baš nikakvih ograničenja i novi će GUP dati pravni okvir za sve ono što se s arapskim investitorom planira na prostoru Velesajma i Hipodroma.

Upravo traje javna rasprava o prijedlogu urbanističkog plana uređenja za jedan od zadnjih preostalih nedovršenih donjogradskih blokova, onaj omeđen ulicama Bornina – Erdödyjeva – Branimirova – Domagojeva, u kojem se nalazi i nekadašnja zgrada tvornice Nada Dimić, odnosno Penkala. Specifičnost ovog bloka je da se u njegovom središnjem dijelu nalazi ogromno neizgrađeno zemljište površine od gotovo 10.000 m2 prepuno potencijala, a koje je nedavno kupila građevinska tvrtka VMD Model. Ako se predloženi plan usvoji, bit će to još jedan vrijedan prostor besramno i nepovratno devastiran prekomjernom izgradnjom.

Sebastian Bogi, student arhitekture i autor projekta javne šetnice uz potok Črnomerec: "Aktualni GUP ima nevjerojatno zastarjeli odnos prema vodenim tokovima. Natkrivanje je praksa 19. stoljeća. Zurich još od ranih 90ih sustavno obnavlja svoju mrežu potoka, od kojih su neki toliko uski da prolaze kroz gradske ulice kao prorezi u kolniku. Čak postoji poseban izraz za otkrivanje davno natkrivenih potoka: daylighting. Moj koncept temelji se na prometnom povezivanju sjevera i juga Zagreba, ali umjesto ceste i tramvajske linije bez potoka, uključuje šetnicu i biciklističku stazu zajedno s potokom."