Šubićeva može i treba postati (i) pješačka zona i to kao poveznica tri bitne točke: Kvaternikova trga, tržnice i novog bloka Badel te (jednom) pješačke Martićeve ulice. Ulica je važnija od zgrade, zapisao je američki teoretičar arhitekture Paul Goldberger. Zgrada, uostalom, postaje dijelom grada tek posredstvom ulice. Što će sve udomiti Blok Badel jednom kad nastane i zaživi ne ostavlja dvojbe oko određenog ekskluziviteta. Iako se ovdje neće raditi o klasičnom trgovačkom centru, zadaća ulice nije ništa manje važna. Ulica utoliko ima i ne samo gradotvorni, već i ogroman demokratski značaj.

Kada u Berkovićevom filmu kamion preko oranica iz centra doveze obitelj na tada pustu Savicu, otac kaže: "Ovo će jednog dana biti centar grada". I nije se prevario. U šezdeset godina nekadašnje ledine i močvare postale su dio velegrada, ali ne anonimna, bezlična spavaonica, nego mali grad unutar grada, s jedinstvenim identitetom i dušom. Zajedno s našim susjedima obranili smo park već dva puta, prvi put od gradnje crkve, a drugi put od besmislenog preuređenja. Nekako smo postali naselje angažiranih, odgovornih građana koji vode brigu o prostoru u kojem žive.

Kao dio gradskog Green New Deala, gradske vlasti u Los Angelesu nastoje zasaditi najmanje 90 tisuća novih stabala tijekom sljedeće dvije godine. Stanovnike se potiče da im pomognu u postizanju tog cilja tako što će se prijaviti za do sedam besplatnih sadnica za svoja dvorišta ili prostore u zajednici. Grupe školskih radnika i vlasnike malih poduzeća također se potiče da se prijave za besplatno drveće koje će se posaditi na školskim kampusima, prostorima poduzeća i zajedničkim javnim prostorima.

Voljela sam nakon faksa, posla ili pive reći "idem doma" i uspedalirati do Nazorove 53, otvoriti široka vrata i biti kući. Tamo sam provela jedna od ljepših jutara i još ljepših zalazaka sunca i svi koji ste imali priliku biti tamo znate o čemu pričam. Ali izmicao mi je politički smisao našeg skvotiranja. Kao kolektiv nismo se uspjeli dogovoriti oko deklariranja prostora kao anarhističkog i antifašističkog, što je meni bilo izrazito važno, a neki su to sabotirali iz razloga što "takav stav stvara neprijatelje". Iako mi je žao da nismo uspjeli jer je BEK nakon godinu i nešto sitno propao, ipak je ideja ona koja opstaje iznad prostora, a svaki novi put može biti bolji pokušaj.

Oslobađaju se velike površine privatnih prostora za javnu upotrebu, uspostavlja vitalna veza između ulice i unutrašnjosti gradskog bloka i postavlja novi, dalekosežan sustav urbanog planiranja. Postupak kojim arhitektura postaje radikalan instrument grada, uspoređen je sa njegovim suvremenikom - Brechtovim teatrom, koji prekida narativ drame kako bi ogolio mehanizme teatra i probudio nas iz iluzije. Tako i Gemeindebauten, umetnut u gusto ubrano tkivo Beča, destabilizira, da bi ga dodatno učvrstio.

U Libanonu i dalje traju masovni protuvladini prosvjedi. Ceste diljem zemlje su blokirane, banke i škole i dalje su zatvorene. Tijekom posljednjih nekoliko godina na H-Alteru smo imali više reportaža iz Libanona, kao i intervjua s libanonskim povjesničarima i umjetnicima. Kako bi bolje razumjeli trenutnu situaciju i prosvjede koji nisu nastali u vakuumu, donosimo vam pregled tekstova koje smo objavljivali.

Izostavljanje lika Anđe iz prostora u kojem je ona očigledno zamišljena kao dio instalacije, podsjetilo me na oskudnost pojavljivanja ženskog lika u prostoru grada Sinja, osim Čudotvorne Gospe Sinjske koja je iz religioznih, tradicijskih, a onda i turističkih razloga priznata kao jedini prepoznatljivi ženski lik u prostoru grada Sinja. Kako to da grad junak, grad vitez nije stao uz svoje žene radnice ili im barem pružio da ih prostor grada pamti nekako drugačije, onako kako su i zaslužile? Možda ih sve čeka samo simptom Luce, gimnazijalke i Anđe - fluidnih i anonimnih identiteta otetih iz vremena i prostora grada.

Zagreb bi se tako konačno odužio velikoj umjetnici, koja je svojim životom i radom ostavila dubok i neizbrisiv trag u povijesti našeg grada.

Gradski trgovi i ulice postali su preuski. Javnog prostora ima, samo je zakrčen.

Kod oblikovanja gradova, danski arhitekt i teoretičar Jan Gehl postavlja dva pitanja: Unaprjeđuje li način na koji gradimo gradove ljudsku interakciju, inkluziju i stvaranje prostora intime u gradu? Kada govorimo o javnim prostorima, po čemu točno mjerimo sreću? Prilika za stvaranje još jednog paralelnog centra možda nije najočitija, ali je itekako poželjna baš u Tratinskoj – ulici koja, po zagrebačkim kriterijima, ima nekakav metropolitanski katakter koji tek čeka da se otkrije. U toj ulici, već promjenom organizacije, oslobađanjem nogostupa u korist pješaka i uvođenjem drvoreda, postiglo bi se puno.