Nidžara Ahmetašević, novinarka i aktivistkinja: "Dosta je ljudi neidentifikovano pokopano po lokalnim grobljima duž rute, kako u BiH, tako i u regiji. IOM nema veliku odgovornost, nego je sva odgovornost na njima jer oni zvanično upravljaju kampovima-logorima i primaju većinu donacija. Sada umjesto neuslovnih kampova koji liče na logore, imamo logore u kojima je zatočeno preko 6.000 ljudi. Ljudi o čijim osnovnim pravima nitko ne brine lake su mete. I nasilje hrvatske policije postaje sve okrutnije. Tišina koja dolazi od većeg dijela civilnog društva u Hrvatskoj plaši jednako koliko i nasilje."

Prije dva dana, u kamp Krnjača pored Beograda, upale su jake snage žandarmerije. Uz asistenciju Komesarijata za izbeglice Srbije (KIRS), i po njihovom popisu, tražili su i premlaćivali pendrecima štićenike kampa, te ih izložili suzavcu u zatvorenom prostoru. Nakon toga, puna dva autobusa ljudi koji su živjeli u kampu odvedena su u nepoznatom pravcu. Svemu su svjedočila i djeca. "Ne tako davno su ovakvi postupci bili osuđivani kao zločini protiv čovječnosti", upozoravaju iz Transbalkanske solidarnosti.

Sinoć oko ponoći dvoje je ljudi pucalo na napuštenu kuću u Velikoj Kladuši u kojoj trenutno živi 12 ljudi, izbjeglica i migranata koji ondje borave u želji da iz Bosne i Hercegovine pronađu put u bolji život. "Sjedili smo i kuhali i samo odjednom čuli pucnjeve. Metci su pogodili blizu, u prozore i vrata, ali srećom nitko nije ozlijeđen. Ljudi su se jako preplašili. Bio je mrak, uspio sam vidjeti samo da je vani dvoje ljudi, ali ne znam tko je pucao na nas, možda policija, možda lokalci", govori nam mladić pod nadimkom Na, jedan od migranata koji boravi u napuštenoj kući.

Stručnjaci Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba: "Kada djecu i mlade odgajamo u kulturi nasilja i kad im poručujemo da je spaljivanje simboličkog prikaza obitelji prikladan način izražavanja stavova, učimo ih da je nasilje dobro, prihvaćeno, zabavno, poželjno i normalno."

Broj civilnih žrtava u bombaškim napadima u Afganistanu naglo se povećao u posljednjem desetljeću, a lani je broj ubijenih u napadima vlasti i NATO-a bio veći od onih koje su ubili talibani. Prema središnjem zapovjedništvu američkih zračnih snaga (AFCENT), u Afganistanu su prošle godine bačene 7.423 bombe, najveći broj unatrag posljednjih deset godina.

I dok tako u Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove Europskog parlamenta Božinoviću mašu fotografijama pretučenih tijela, a on laprda o lijepim ciljevima hrvatskog predsjedanja EU i dobrom postupanju policije, i jedni i drugi zapravo znaju da će se predsjedati kako se oduvijek predsjeda – pendrecima. Rušit će se ministri jedan za drugim, ali domino efekt neće zahvatiti Božinovića.

Kako bi mediji trebali izvještavati i kako zapravo izvještavaju o seksualnom nasilju.

Danas je tjedan dana od tragičnog slučaja trostrukog ubojstva u Splitu. "Sedam dana neprekinutog izvještavanja o događaju i njegovim akterima u svim medijima, pisanim, elektronskim, ukazalo je na sve propuste i nedostatke različitih sustava u društvu u kojem živimo. Ovaj tragičan događaj u kojem je izgubljeno puno više od tri mlada života trebao bi svakoga od nas nagnati na pitanje gdje smo kao pojedinci i društvo pogriješili", ističe šest udruga iz Splita u zajedničkom pismu.

Erik Marquardt, zastupnik Zelenih u EU parlamentu, dao je intervju Večernjem listu. Intervju autoriziran, ali nikad objavljen, zato što je Marquardt kritizirao hrvatsku policiju i nasilje prema migrantima. Sve je više ovakve (auto)cenzure u hrvatskim medijima. Za kraj godine stižu svjedočanstva o novim mučenjima – grupu migranta, od kojih su dva maloljetnika, koji su sami pozvali policiju u pomoć zbog snijega i hladnoće, hrvatski policajci su u šumi blizu granice s BiH polegli na tlo i na njih pustili psa koji ih je izgrizao.

Tjedan dana, koliko je trajao policijski sat, u Santiagu sam provela u blizini glavnog trga Plaza Italije, gdje je miris suzavaca svakodnevno dopirao do mog prozora. Čileanski predsjednik Sebastián Piñera proglasio je izvanredno stanje, a nakon izjave da je "Čile u ratu", dobio je brojne kritike stranih medija i međunarodnih organizacija. Na trgu sam stajala i 25. listopada. Ono što sam vidjela bilo je više od milijun Čileanaca i Čileanki na ulicama, koji traže dostojanstvo i društvenu pravdu. Neoliberalni ekonomski eksperiment danas ovdje, nakon dugogodišnje šutnje naroda, u sveopćoj revoluciji pokazuje svoje prave rezultate.