Članci tagirani sa: terorizam stranica 1 od 3

Posljednji put za Europu

Foto: Muslimanka u Indiji solidarizira se sa žrtvama u Parizu (Divyakant Solanki, Epa/Hina)
Europu su u zadnjih mjesec dana potresla dva velika teroristička napada. Situaciju su vrlo vješto iskoristile one političke snage koje svaki ovakav napad koriste kako bi širile strah, ksenofobiju, islamofobiju i antiimigracijske politike. No, je li dovoljno samo upozoriti na problem ksenofobnih lešinara? Hoće li to na ikoji način utjecati na smanjivanje terorizma, straha, predrasuda? Što ćemo sa terorizmom? Radikalnim islamom u Europi? Gdje je zapravo izvor problema? Čemu toliko priče o terorizmu? Naime, broj terorističkih napada u Zapadnoj Europi zapravo je opao od kraja 70-ih.

Probrani terorizam

Nakon samoubilačkog napada auto bombom u središtu Bagdada 3. srpnja, Foto: Ali Abbas, EPA
U prvoj polovici 2016. godine zabilježeno je više od šesto terorističkih napada, od kojih se samo jedan veći napad dogodio u Europi (ne računamo li Tursku, kao euroazijsku zemlju). Većina napada dogodila se u azijskim i afričkim zemljama, najveći broj u Iraku, Siriji, Nigeriji, Kamerunu, Pakistanu, Jemenu, Afganistanu. Hrvatski mediji većinu su napada ignorirali, a najviše su pažnje posvetili upravo jednom napadu koji se dogodio u Europi, onom u Bruxellesu.

Rat bez granica

Foto: Georgi Licevski, Epa/Hina<br>
Zapad je toliko navikao da napada arapske zemlje i Francuska se toliko navikla da šalje svoje vojnike i avione u Afriku i na Bliski Istok da pucaju i bombardiraju one koje smatra svojim neprijateljima - da smo tek kad su muslimani počeli napadati zapadne gradove odjednom objavili da smo "u ratu".

Rođena u krvi (i nafti): Islamska Država

Foto: Dvyakant Solanki, Epa/Hina<br>
Ukoliko je ISIL samo projekt stvaranja nacionalne države, onda svako ratovanje protiv te strukture ima potencijal da samo još više očvrsne "identitet" onih koji se osjećaju njegovim pripadnicima: "Zapad" i ISIL se nalaze u, Gramscijevim rečnikom rečeno, "pozicionom sukobu" iz čijeg trajanja i jedni i drugi profitiraju.

Politička ekonomija "antiterorizma"

Foto: Laurent Dubrule, Epa/Hina<br>
Nastavak izvanrednog stanja u Francuskoj i šire nesumnjivo šalje poruku da se rat (nekome) isplati te da je vojno-industrijski te sigurnosni kompleks taj koji ubire benefite. A pravila Pakta o stabilnosti i rastu svojom su neopravdanom rigidnošću tome sasvim sigurno (in)direktno pridonijela.

Slušaj svoje srce?

2mondrian.jpg
Dio, ako ne i većina, problema današnjice proizlazi iz mistificiranja ratia te potiskivanja svih drugih pokušaja dohvaćanja svijeta, pjesničkih, religijskih, intuitivnih. Oni su pervertirali u svoje suprotnosti koje kao odgovor često izazivaju još više ratia, umjesto pronalaženja "prave mjere" i njegovanja suživota s iracionalnim (na)ličjem.

Jedini "zločin protiv čovječnosti"?

Foto: Muslimanka u Indiji solidarizira se sa žrtvama u Parizu (Divyakant Solanki, Epa/Hina)
Teroristički napad u Parizu nije bi ni prvi, ni jedini, ni najveći ove godine, niti je terorizam nešto što nam je palo s neba. Međutim jedino napad u Parizu proglašen je zločinom protiv čovječnosti. Vrtimo se u krugu terorističkog nasilja protiv kojega se borimo državnim terorizmom, loše pripremljenim vojnim intervencijama, dronovima, racijama, rasnim profiliranjem i sustavnim nasiljem prema marginaliziranim "sumnjivim" društvenim skupinama.

Njemačka: Problem terorizma potrebno je odvojiti od problema izbjeglica

Foto: Damir Senčar, Hina
Nakon terorističkih napada u Parizu u Njemačkoj se danas nastavlja javna rasprava o utjecaju terorističkih napada na izbjegličku politiku pri čemu većina političara upozorava na opasnost miješanja ovih dviju tematskih cjelina. "Zasad na postoji niti jedna jedina poveznica između terorizma i izbjeglica", rekao je ministar pravosuđa Heiko Maas (SPD) u razgovoru za javni servis ARD.

Pariz pred užasom vlastitog postojanja

Foto: Malte Christians, Epa/Hina<br>
Europa o kojoj govore njeni razni zagovaratelji i emisari više ne postoji, ako ikada i jest postojala. Što je još gore danas je ona ostala obećanje kojeg ćemo se možda dohvatiti ako pristanemo ne mjere štednje, rezove i reforme, na žrtvu. No sam proces takvih reformi, i tu ne treba imati nikakvih iluzija, stvorit će sasvim novi oblik društva u kojem čak ni utopija sretnijeg društva više neće biti moguća, cilj i vizija će putem postati nešto drugo.