Premda je Vlada u srpnju odlučila da državna tijela više ne smiju surađivati s privatnim PR kompanijama, ugovor o kriznom komuniciranju između Ministarstva gospodarstva i Ankice Mamić i dalje je na snazi. Dapače, na snazi su i ugovori njezine PR-tvrtke s naramkom drugih državnih institucija i kompanija.

Država, naime, ne raskida ugovore koji su po Vladinoj odluci bili "zatečeni".

Kad je koncem srpnja premijer Zoran Milanović obznanio odluku da državna tijela - uključujući ministarstva, agencije i javne kompanije - više ne smiju surađivati s privatnim PR kompanijama, predstavnici potonje struke pokrenuli su višednevnu kampanju koja je imala cilj aktualnu Vladu prikazati kao regresivnu državnu mašineriju koja vrši nemilosrdnu represiju prema uzusima slobodne ekonomije. Milanović je svoju odluku branio tezom kako svaki od navedenih javnih sektora ima vlastite PR odjele, te da njihove kolege iz privatnog sektora državi predstavljaju nepotrebne troškove.

Privatni PR sektor, kolektivno okupljen oko nekoliko cehovskih udruženja, na to je odgovorio s više priopćenja, pisanih u formi najbližoj nekrologu. U njima su pobrojani slobodnotržišni postulati koje izvršna vlast tobože bešćutno gazi: podsjećalo se na "slobodu tržišnog natjecanja", kao i na "poduzetničke slobode", koje ova "skandalozna" odluka izravno "diskriminira", kao što, uostalom, "diskriminira jednu cijelu profesiju, potiče sivo tržište" te, uz sve navedeno, "otežava cjelokupnu komunikaciju Vlade" i uzrokuje otkaze "stotinama ljudi", zbog čega je Hrvatska udruga za odnose s javnošću najavila podizanje ustavne tužbe i sudske zabrane ove odluke.

ankica-mamic.jpg ankica-mamic.jpg

Jedna od najglasnijih individua u kritiziranju Milanovićeve odredbe tih je dana bila Ankica Mamić, vlasnica PR agencije IM&C te dugogodišnja bliska suradnica ministra gospodarstva Radimira Čačića. Ona je, štoviše, neposredno nakon što je odluka obznanjena, Poslovnom dnevniku izjavila kako je šokirana, te da se radi o "vrlo lošoj poruci privatnom sektoru", neizravno u izjavi za Index.hr najavljujući tužbu protiv Vlade ("Morat ću se konzultirati s odvjetnikom").

Nekoliko mjeseci nakon ovih događaja, pokazalo se kako je odluka sprovedena u djelo: ministarstva, državne agencije i javne kompanije doista više ne surađuju s vanjskim PR agencijama, ne računamo li slučaj Ministarstva zdravstva, koje je nedavno raspisalo natječaj za komunikacijsku podršku reformi zdravstvenog sustava. Suradnje, dakle, u ovom kontekstu više-manje nema,  izuzev još jednog slučaja.


H-Alter posjeduje ugovor o "kriznom komuniciranju" između Ministarstva gospodarstva i privatne agencije u vlasništvu - Ankice Mamić. Ministarstvo i agencija IM&C i dalje surađuju, unatoč izričitoj zabrani Milanovićevoj, a suradnja je moguća jedino zbog vrhunskog tajminga potpisivanja ugovora. Naime, ugovor između Čačićevog ministarstva i ove agencije potpisan je mjesec i pol dana prije nego što će Vladina odluka stupiti na snagu, te se, kako su nas obavijestili iz ovog Ministarstva, "odluka Vlade RH od 19. srpnja 2012. godine NE odnosi na ranije sklopljene ugovore, već oni vrijede do isteka". Riječ je, inače, o ugovoru u vrijednosti od 66 990 kuna, potpisanom 1. lipnja 2012. godine, s 31. prosinca kao datumom njegovog okončanja. Njime se PR kompanija Ankice Mamić obvezala pružati usluge kriznog komuniciranja Ministarstvu, odnosno Radimiru Čačiću, pod čime se nabraja nekoliko konkretnih poslova: izrada priručnika za postupanje u kriznim situacijama, priprema komunikacijske strategije za svaku kriznu situaciju te savjetovanje i priprema govora i javnih nastupa. Tvrtka IM&C još je, sukladno ugovoru, dužna ispostaviti mjesečno izvješće o pruženim uslugama za protekli mjesec.

mamic-2.jpg mamic-2.jpg

 

mamic-1.jpg mamic-1.jpg

Ironijom sudbine, na taj je način - u okolnostima na koje hrvatski propagandni sektor očigledno nije navikao - formalno-pravno zapečaćena višegodišnja tijesna suradnja između Ankice Mamić i ministra gospodarstva Radimira Čačića. Naime, tijekom minulih godina i mjeseci, kad su PR agencije obilno i unosno surađivale s Ministarstvima, Ankica je Mamić radila za Čačića besplatno, odnosno na volonterskoj bazi. Doduše, njezina Agencija imala je paralelno s time izrazito lukrativne odnose s više kompanija u većinskom državnom vlasništvu, te takve odnose, opet unatoč zabrani Milanovićevoj, i dalje ima. Na to su naime tijekom ovog mjeseca u više navrata ukazali iz Udruge malih dioničara Badel badelovcima, koji djeluje pri državnoj kompaniji Badel 1862. "Bez obzira na to što je u marketingu poduzeća zaposleno čak 11 osoba, a tvrtka ima i vlastitog glasnogovornika Željka Jelića, agenciji IM&C isplaćuju se milijunske svote za njene usluge. Ankica Mamić s Badelom ima potpisana čak dva ugovora, za usluge odnosa s javnošću i za pospješivanje prodaje. Radi se o slučaju koji neodoljivo podsjeća na Fimi-mediju bivše vlasti", kazao je prije desetak dana predsjednik Udruge malih dioničara Anto Perković, optužujući kompaniju Ankice Mamić, uz sve navedeno, i za propagandnu rabotu promoviranja prodaje ove kompanije zainteresiranim stranim investitorima koje simpatizira Prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić, nauštrb malih dioničara. Iz Badelovog ureda za odnose s javnošću poručili su pak kako nema ništa sporno u daljnjoj suradnji s ovom privatnom agencijom, koristeći pritom poznati argument: ugovor je potpisan početkom godine, te se kao takav ne može retrogradno poništiti.

No, Badel 1862. nije jedina kompanija u državnom vlasništvu koja trenutačno surađuje s agencijom Ankice Mamić.

Na internetskoj stranici ove firme također se hvale tekućom suradnjom s još naramkom državnih institucija, kao što su Hrvatska banka za obnovu i razvoj (HABOR), Hrvatski ured za osiguranje, te rastureni TŽV Gredelj, s kojim IM&C surađuje od 2009. godine, izrađujući i provodeći "godišnju PR strategiju". Opravdano je, stoga, zaključiti kako su svi nabrojeni poslovi u navodno višemilijunskoj vrijednosti za Čačićevu suradnicu zapravo kriju iza odgovora koji smo na ovu temu dobili od Vladinog ureda za odnose s javnošću: "Postoje zatečeni ugovori u pojedinim tvrtkama u državnom ili većinskom državnom vlasništvu".

Poslovi u navodno višemilijunskoj vrijednosti za Čačićevu suradnicu zapravo kriju iza odgovora koji smo na ovu temu dobili od Vladinog ureda za odnose s javnošću: "Postoje zatečeni ugovori u pojedinim tvrtkama u državnom ili većinskom državnom vlasništvu"

"Gospođa Mamić je moja dugogodišnja agentica i nije PR agentica, nego za mene osobno radi PR", tako je njihovu višegodišnju suradnju pred koji mjesec okarakterizirao Radimir Čačić, dok se u određenim novinarskim krugovima, odmah po dolasku Čačića na vlast, ta poslovna suradnja, zbog gore navedenih podataka, predstavljala kao možebitno problematična. Uz to, najveći klijent PR kompanije IM&C je korporacija Agrokor u vlasništvu Ivice Todorića, pa se povuklo pitanje o potencijalnom sukobu interesa. Dakako, pita li se njezinog poslovnog partnera i resornog ministra Radimira Čačića, sukoba interesa ni teoretski ne može biti. Jer, kako je kazao koncem 2011, "interes Agrokora je interes Hrvatske".

U svakom slučaju, isti tjedan kad je ugovor potpisan, Ankica Mamić imala je prvi ispit u vještini "kriznog komuniciranja". Manjim dijelom u ime poslodavca, a najvećim u ime same sebe. Mirela Holy, koja je taj tjedan podnijela ostavku na mjesto ministrice za zaštitu okoliša, medijima je otkrila kako je informaciju o objavi maila na HTV-u koji ju je koštao ministarske karijere dobila upravo od Ankice Mamić, posredstvom zajedničke prijateljice i predsjednice Hrvatske udruge za odnose s javnošću Aleksandre Kolarić, što je navela i u kaznenoj prijavi MUP-u i DORH-u.

"Ja tu gospođu uopće osobno ne poznajem, pa me začudilo da je informacija da HTV ima moj sporni mail prvo dospjela do nje", kazala je tada Holy, dok je Ankica Mamić na to odgovorila kako je informaciju o tome dobila na kavi od jednog novinara kojeg ne bi željela imenovati.

No, nije samo Ankica Mamić spominjana u ovom kontekstu, već i njen tadašnji poslodavac. Naime, Radimir je Čačić do trenutka njezine ostavke bio u takoreći permanentnom sukobu s Mirelom Holy, koja je javno kritizirala većinu HEP-ovih najavljenih projekata koje je ovaj ministar mjesecima unazad predstavljao kao investicije od vitalne važnosti za stagnirajuće hrvatsko gospodarstvo. Bivša ministrica ih je smatrala ekonomski, te prvenstveno ekološki, upitnima.

U Zelenoj akciji tad su primijetili kako je zanimljiva koincidencija da email koji je poslan prije tri mjeseca postaje tema upravo u to vrijeme, kad su o odluci Mirele Holy ovisili veliki projekti - gradnja hidroelektrane Ombla i trećeg bloka termoelektrane Plomin, izgradnju golf igrališta na Srđu - i kad se uvodi novi sustav gospodarenja otpadom.

Štoviše, Čačića su novinari pitali da komentira činjenicu da je njegova suradnica znala da se sprema "napad" na Mirelu Holy. "Ne znam o čemu govorite ni u najgrubljim crtama (...) Sasvim je sigurno da ja s bilo čim što se događalo s gospođom Holy nemam ništa, niti bih mogao imati", kazao je tada Čačić.


Igre skrivača oko ugovora

Što se tiče predmetnog ugovora između Ministarstva gospodarstva i agencije IM&C, on, po našim saznanjima, u niti jednom svome dijelu nije sporan, te je, štoviše, toliko financijski "minoran" da se za potrebe njegovog potpisivanja nije trebao raspisati ni javni natječaj. No, možda je upravo zbog toga zanimljiva poslovična sebičnost Ministarstva gospodarstva kad je o dostavljanju toga dokumenta riječ. Naime, redakcija H-Altera dobrano se namučila da bi dobila ovaj ugovor, unatoč opetovanom pozivanju na Zakon o pravu na pristup informacijama. Tek nakon tri zahtjeva, jedne žalbe i gotovo dva mjeseca prepiski između redakcije i rečenog Ministarstva, na ovu je adresu pristigao famozni ugovor, potpisan između Radimira Čačića i Ivice Mamića, direktora IM&C-a.

Ministarstvo odgovarilo je kako "ne posjeduje traženu informaciju odnosno Ugovor o kriznom komuniciranju između Ministarstva gospodarstva i gđe Ankice Mamić"(!)

Prvi službeni zahtjev za slanjem ugovora redakcija je Ministarstvu poslala 19.07., izričito tražeći da se Ugovor isporuči "u digitalnoj formi ili u obliku fotokopije", ili da se omogući fotokopiranje predmetnog dokumenta o trošku tražitelja. Nakon dva tjedna Ministarstvo je odbilo ovaj zahtjev, pozvavši tražitelja dokumenta da dođe u njihove prostorije i vidi dokument, bez mogućnosti njegovog fotokopiranja. Redakcija potom šalje prigovor na istu adresu. No, Ministarstvo gospodarstva odbacuje zahtjev i prigovor kao pravno neosnovane, navodeći da se traženi dokument može samo pročitati ili prepisati. Redakcija potom šalje ponovljeni zahtjev za dokumentom u digitalnoj formi ili fotokopiji, navodeći kako imamo pravo na njegovo dostavljanje, temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama.

Krajem kolovoza, međutim, Ministarstvo odgovara kako "ovo tijelo javne vlasti ne posjeduje traženu informaciju odnosno Ugovor o kriznom komuniciranju između Ministarstva gospodarstva i gđe Ankice Mamić"(!), pozvavši predstavnika redakcije da dođe u resorno Ministarstvo i dobije uvid u "ugovor o kriznom komuniciranju koje Ministarstvo posjeduje". Potonji odgovor odiše svojevrsnim marketinškim cinizmom, budući da otkriva kako Ministarstvo, suprotno onome što je u odgovoru napisano, itekako posjeduje sporni ugovor s kompanijom Ankice Mamić. Naime, H-Alter je tražio "Ugovor o kriznom komuniciranju između Ministarstva gospodarstva i gđe Ankice Mamić". Isti je ugovor, međutim, s Ministarstvom potpisao dikrektor agencije Ivica Mamić, a ne vlasnica, Ankica Mamić.

No, zahtjev H-Altera je bio itekako legalan, budući da Zakon o pravu na pristup informacijama propisuje da je za pisani zahtjev za dokumentima dostatno navesti "podatke koji su važni za prepoznavanje tražene informacije". Ministarstvo je, dakle, znalo koji ugovor od njih traže, što je potvrđeno činjenicom da su nakon još jednog zahtjeva 14. rujna Ugovor konačno i poslali. Zašto su se toliko opirali da ga dostave, što su prema spomenutom Zakonu dužni učiniti, i zbog čega su se u tom procesu dužnosnici Ministarstva koristili ciničnim trikovima, zasad nam nije poznato.

<
Vezane vijesti