Na okupljanjima najmoćnijih nacionalnih lidera starog kontinenta, dvadeset i šest stolaca zauzimaju muškarci, a tek jedan žena- Angela Merkel.

U njezinoj pedesetogodišnjoj povijesti, europsku vladu (Europsku komisiju) nikad nije vodila žena. Od dvanaest saziva Europskog parlamenta, u samo dva su predsjedničku funkciju obavljale žene. Na aktualnim europskim summitima, okupljanju najmoćnijih nacionalnih lidera starog kontinenta, dvadeset i šest stolaca zauzimaju muškarci, a tek jedan žena - njemačka kancelarka Angela Merkel.

Fotografije europskih čelnika s ovih sastanaka "na vrhu" kako se, ne slučajno, zovu, pokazuju koliko je europska obitelj - disfunkcionalna, komentirala je ovih dana Margot Wallstrom, povjerenica EU za komunikacijsku strategiju čiji osobni primjer govori gdje je postavljen europski "stakleni strop", ona je, naime, potpredsjednica Europske komisije, što je najviša funkcija do koje je, od osnutka Unije, jedna političarka dogurala. Ostale su dvije Barrosove "desne" ruke, naravno, muškarci.

Do dana današnjeg u skupinu imena s kojima se svako toliko spekulira kao mogućim nositeljima prestižnih pozicija, bilo prema starom ili prema novom institucionalnom ustroju, za sada se nije uspjelo probiti niti jedno žensko

Naravno, upravo je Wallstrom krajem proteklog tjedna, uoči Međunarodnog dana žena, predstavila najnoviji komisijin projekt - Eurobarometrovo istraživanje koje je pokušalo pokazati kakva je u Europi percepcija ženskog doprinosa politici, kako bi se trebala poticati veća zastupljenost žena u političkim institucijama te u kojoj mjeri Europska unija predstavlja ženske interese.
Švedski izuzetak

Iako je pitanje ravnopravnosti spolova službeno dio resora Čeha Vladimira Špidle - povjerenika za zapošljavnje, socijalna pitanja i jednake mogućnosti - Wallstrom često "uzurpira" ovu temu, ponekad i na podosta nekonvencionalne načine od kojih se njezinim muškim kolegama u Komisiji sigurno diže kosa na glavi. Tako joj je prije godinu dana "puknuo film" pa je u jednom intervjuu izjavila kako "Europska unija funkcionira kao muški klub". Povod je bila tada u Bruxellesu vrlo živahna kombinatorika oko podjele novih visokih funkcija koje je predvidio Lisabonski ugovor - predsjednika Europskog vijeća i visokog predstavnika za vanjske poslove Unije.

U tom se razdoblju, naime, vjerovalo da će novi europski ugovor brzo stupiti na snagu. "Uski krug muških dužnosnika dogovara se iza zatvorenih vrata o tome koga će nominirati za vodeće poslove u EU. Nevjerojatno je da se u tim raspravama spominju isključivo muška imena i da se sve zbiva iza scene", kazala je tada ogorčeno Wallstrom te upozorila kako ove "muške igre moći" šalju vrlo loše poruke europskoj javnosti.

"Građani vide muške političare kako spletkare iza zatvorenih vrata i kako stari muškarci biraju stare muškarce, kao i uvijek", rekla je švedska povjerenica te podsjetila da u Europi ima puno kompetentnih političarki koje bi mogle obnašati visoke funkcije. Primjerice, bivša irska ili sadašnja finska predsjednica, Mary Robinson i Tarja Halonen, te nekadašnja povjerenica EU za humanitarna pitanja Emma Bonino.

No, do dana današnjeg u skupinu imena s kojima se svako toliko spekulira kao mogućim nositeljima prestižnih pozicija, bilo prema starom ili prema novom institucionalnom ustroju, za sada se nije uspjelo probiti niti jedno žensko.
Nije čudno da lekcije Europi drži političarka iz zemlje koja je jedina (gotovo) dostigla proporcionalnu zastupljenost žena u politici. U švedskom parlamentu je 47 posto žena, što je najveći postotak među 27 Unijinih članica, u vladi žene drže 11, skoro polovicu od ukupno 22 fotelje. Europski prosjeci puno su tužniji, a situacije u pojedinim članicama Unije i očajne. U Europskom parlamentu žene čine 31 posto, u europskim vladama prosječno 24 posto. Barrosova Komisija popravila je svoju rodnu sliku - počela je s osam povjerenica, sada ih ima deset od ukupno 27 članova. Neslavne europske rekorde među državama članicama drže Malta i Mađarska - gdje je u parlamentu 8, odnosno 11 posto žena. Tu je negdje i Rumunjska sa 11,4 posto ženskih zastupnica, susjedna nam Slovenija sa 13,3 posto, što je i "irski" postotak, a puno nisu odmakle ni Španjolska ni Češka sa 16 posto parlamentarki.
Ženska dodana vrijednost

Temeljnom načelu rodne ravnopravnosti - da reprezentativna demokracija koja isključuje 52 posto populacije iz političkog odlučivanja nije prava demokracija - posljednjih se godina često priključuje i argument kako žene daju dodatnu vrijednost politici zbog svojeg drukčijeg iskustva, drukčijeg pogleda i drukčijih prioriteta. S tom se konstatacijom složila i golema većina ispitanika u najnovijem Eurobarometrovom istraživanju. Vesna Kesić, novinarka, publicistkinja i aktivistica napominje kako se ipak zna od čega valja početi.
"Temeljno političko pitanje nije donose li žene u politiku novu kvalitetu, nego je li njihova isključenost iz distribucije političke i svake druge moći diskriminacija i je li time prekršeno jedno od temeljnih političkih prava žena. Naravno da jest, kao što je to i jedan od razloga njihove društvene marginalizacije jer, u krajnjoj liniji, politika odlučuje i o distribuciji dobara i o javnom dobru. Dodatno možemo govoriti i o tome da su žene, budući da su uglavnom isključene iz političkog odlučivanja, manje korumpirane, manje blazirane, manje autoritarne, da su kooperativnije, zainteresirane za svakodnevnu dobrobit. Unoseći u politiku drukčije iskustvo i prioritete, žene mijenjaju politiku u smjeru pluralizma i povećane participativnosti", objašnjava Kesić.

Hrvatska je, kada je riječ o sudjelovanju žena u najmoćnijim državnim tijelima, posljednjih godina nazadovala

Jedan od zanimljivijih rezultata Eurobarometrovog istraživanja jest onaj koji pokazuje da Europljani i Europljanke vjeruju kako obvezne kvote nisu dobar način za postizanje bolje predstavljenosti žena - podupire ih svega 10 posto žena i 12 posto muškaraca.
Nepopularne, ali nužne kvote

"Kvote nisu najbolji oblik političke zastupljenosti, ali ih se prihvaća kao legitimnu mjeru pozitivne diskriminacije, kao i kad je riječ o manjinama i drugim marginaliziranim skupinama", smatra i Vesna Kesić te dodaje kako bi kvote trebale biti privremena mjera dok se raspodjela političke moći ne uravnoteži i dok se ne postigne paritet. "Paritet i zastupljenost čine same temelj demokratske politike", ističe Kesić.

Europske političarke, uključujući Margot Wallstrom, pobornice su kvota kao načina da se korigiraju postojeće neravnoteže i nepravde. Ovi praktični alati posebno su važni u zemljama u kojima politička kultura nije prijateljski nastrojena prema ženskim kandidatkinjama, pa je dobro da se i Hrvatska, novim Zakonom o ravnopravnosti spolova, odlučila za njih. Kako one funkcioniraju i koliko su efikasne, pokazat će rezultati skorih lokalnih izbora. Hrvatska je, treba podsjetiti, kada je riječ o sudjelovanju žena u najmoćnijim državnim tijelima, posljednjih godina nazadovala. U Saboru je trenutačno 22 posto zastupnica, a među 18 članova Vlade tek su tri žene. Problem postizanja ravnopravnosti u raspodjeli svake vrste društvene moći, pa tako i one političke, nije, naravno, jednostavno i jednopotezno rješiv. Stručnjaci upozoravaju na niz važnih karika, primjerice, nije dovoljno žene staviti na liste, nego ih valja učiniti "vidljivijima". To je zadatak i političkih stranka, ali i medija. Ali, niti to ne jamči željeni rezultat. Jer, kako su neke projekcije pokazale, i na izborima gdje bi bio jednak broj muških kandidata i ženskih kandidatkinja, u saziv parlamenta ušlo bi svega 39 posto žena.

A za to ne bi bile krive žene birači, nego muškarci, pokazala su neka istraživanja. "Glavni je problem što muški birači glasaju za muške kandidate", tvrdi švedski profesor Drude Dahlerup. A u Eurobarometrovom istraživanju svega je tri posto muških ispitanika "priznalo" kako je za njihovu odluku o tome kome će dati svoj glas, spol odlučujući.

Istraživanje koje je uključilo 15 tisuća malih i srednjih tvrtki u Finskoj, pokazalo je da su kompanije koje vode žene 10 posto efikasnije nego one na čijem su čelu muškarci

Kompanije koje vode žene su efikasnije
Žene bi mogle izvući Europu iz ekonomske krize i recesije - poruke su studija koje pokazuju kako aktivnija participacija žena u tvrtkama pomaže da one budu učinkovitije i da izbjegnu rizična ulaganja. Istraživanje koje je uključilo 15 tisuća malih i srednjih tvrtki u Finskoj, pokazalo je da su kompanije koje vode žene 10 posto efikasnije nego one na čijem su čelu muškarci. Nedavna francuska studija otkrila je pak da tvrtke, u čijim upravama ima više žena, bolje posluju na burzi jer ženski menadžeri izbjegavaju rizične poteze te gledaju dugoročnije. U upravama europskih velikih korporacija svega je deset posto žena, a samo je tri posto žena na funkciji predsjednica uprave. Za iste poslove žene su prosječno u Europi i dalje oko 16 posto manje plaćene od muških kolega.

Unija ne zastupa njihove interese
Odgovori Europljanki na pitanje jesu li ikada osjetile da su diskriminirane zbog spola, pokazuju kako žene u mnogim dijelovima Starog kontinenta tek treba senzibilizirati za diskriminaciju. Naime, najveći postotak žena koje su izjavile da su osjetile diskriminaciju zabilježen je u Švedskoj, Finskoj i Grčkoj, a najmanji na Malti, Portugalu, Mađarskoj i Nizozemskoj. Velik broj "diskriminiranih" u dvije nordijske zemlje očito je posljedica visoko postavljenog "praga", poprilične osviještenosti i razvijene osjetljivosti za razne oblike diskriminacije. Čak 46 posto Europljanki smatra kako EU ne zastupa njihove interese.

Najnezadovoljnije Unijom su žene u novim članicama - Latviji, Bugarskoj i Mađarskoj, a najveće zadovoljstvo izrazile su Luksemburžanke, Nizozemke i Dankinje.

<
Vezane vijesti