Foto: k.o.<br>Foto: k.o.
Yves Bertoncini: Solidarni europski odgovor bio bi olakšati Mađarskoj.
 

Yves Bertoncini, direktor Instituta "Jacques Delors", jedan je od vodećih stručnjaka za europska politička i institucionalna pitanja. Tako je predstavljen u najavi debate "Je li Europa i dalje odgovor s obzirom na intenzitet globalnih i geopolitičkih izazova? Francusko-hrvatske refleksije." Rasprava je bila održana sinoć u Medijateci Francuskog instituta u Hrvatskoj, a u organizaciji Instituta za razvoj i međunarodne odnose, Francuskog instituta u Hrvatskoj i Instituta "Jacques Delors".

S Bertoncinijem smo razgovarali o aktualnim pitanjima koja su predmet promišljanja u Europskoj uniji.

Je li ugrožena sloboda kretanja s obzirom na najnovije događaje u vezi izbjeglica? Spominje se ukidanje Schengena. Što to sve znači za EU?

Da, mislim da je sloboda kretanja u opasnosti. Treba naravno razlikovati slobodu kretanja od Schengena; recimo, Velika Britanija nije u Schengenu ali sloboda kretanja odnosi se i na tu zemlju, kao i na druge koje nisu dio zone. Sloboda kretanja može biti ugrožena, jer zemlje poput UjedFrancuzi su u shvaćanjima Europske unije više naginjali politici, diplomaciji i obrani. Nisu vjerovali u zajedničko tržište bez zajedničkih socijalnih i fiskalnih normi. Zbog toga su frustrirani i razočarani, što se transformira u euroskepticizaminjenog Kraljevstva smatraju da trenutno ima previše kretanja, da previše europskih državljana već dolazi u tu zemlju. Javno mnijenje je da ima određenih prevara i pravila koja se ne poštuju.

S druge strane, ozbiljne studije otkrivaju da problemi nisu toliki i takvi kakvima se prikazuju. Sloboda kretanja bit će ugrožena dok bude dominirala ideja da je ona jednaka socijalnom turizmu i da predstavlja trošak, a ne dobitak. Postoje jasna pravila u vezi socijalne pomoći i pristupa tom novcu. Ponekad, naravno, dolazi do zlouporabe, ali da bi netko koristio socijalnu pomoć, mora prethodno platiti i doprinijeti. Pravila ne otvaraju prostor da u London dođe cijela obitelj koja ne radi i živi od socijalne pomoći. No, u Velikoj Britaniji debata je zagađena i okreće se samo oko toga, što utječe i na ostatak Europe. Problem zlouporaba socijalne pomoći definitivno je prenapuhan, a to prenapuhavanje može imati i funkciju guranja pod tepih drugih problema koji opterećuju Veliku Britaniju.

S obzirom na različite stavove i ponašanje europskih zemalja, može li se očekivati nešto nalik zajedničkoj politici kada je riječ o ovoj krizi?

Već ima elemenata zajedničke politike kada govorimo o pravu na azil, potrebno ih je samo primijeniti. Što se tiče ove krize, ima različitih refleksa. Recimo, Njemačka vidi izbjeglice kao žrtve i kao nekoga tko može doprinijeti toj zemlji, dok ih zemlje poput Mađarske vide kao prijetnju. U slučaju Mađarske postoji također problem količine, bilo je previše tražitelja azila u odnosu na kapacitete te zemlje. Solidarni europski odgovor bio bi olakšati Mađarskoj. Ako to bude učinjeno, što ćemo znati 14. rujna, dobit ćemo taj zajednički odgovor. Ako se to ne dogodi, odnosno, ako zemlje poput Mađarske i Poljske ne pokažu ni minimum solidarnosti, onda će to definitivno predstavljati problem za EU, slobodu kretanja i schenOpasnost leži u činjenici da velike političke stranke ulaze u prostor Marine le Pen i uzimaju neke njezine idejegensku zonu.

S jedne strane ideja da svaka zemlja mora doprinijeti, s druge činjenica da nije svaka zemlja jednako atraktivna. Čemu služe kvote ako svaka osoba koja ulazi u EU već ima svoj izbor zemlje u koju želi ići?

Cilj kvota nije da se raspodjele svi tražitelji azila nego samo oni koji dolaze u zemlje koje više nemaju kapaciteta. U svibnju su takve zemlje bile Grčka i Italija, danas je to slučaj i s Mađarskom. Dakle te zemlje će primiti ljude, ali ne sve koji dolaze. Tražitelji azila će se nastaviti kretati, ali uvijek će ih biti više koji žele u Njemačku nego u Hrvatsku ili Mađarsku, zato što je Njemačka veća, atraktivnija, bogatija i zato što je poslala ohrabrujuće signale u smjeru ljudi koji dolaze.

Što predstavlja izbjeglička kriza za popularnost Marine Le Pen koja prema nedavnim anketama pobjeđuje u prvom te gubi u drugom krugu francuskih predsjedničkih izbora koji će biti održani 2017. godine?

Njezina popularnost u Francuskoj proizlazi iz dvije stvari. Prvo, riječ je o buntu protiv sistema i vladajućih stranaka: Francuzi su umorni i ljuti, jer situacija nije bolja kada je riječ o nezaposlenosti, vanjskome dugu i drugim faktorima. Drugo, riječ je o rasističkom izboru, usmjerenom protiv stranaca. Kod kriza ovakvog tipa poput ove izbjegličke, sigurno postoji dio javnog mijenja koji je receptivan za rasističke poruke Marine Le Pen. Ako zemlje poput Mađarske i Poljske ne pokažu ni minimum solidarnosti, onda će to definitivno predstavljati problem za EU, slobodu kretanja i schengensku zonuIpak, nakon atentata na novinare Charlie Hebdoa, u Francuskoj je organiziran veliki skup solidarnosti u kojem je naglašeno da "primanje“ spada u građanske vrijednosti Francuske, baš kao i bratstvo i jednakost. Specifičnost Francuske je da je bila pogođena terorizmom, zbog toga postoji opasnost da se oni koji sada dolaze u Francusku izjednačavaju s teroristima iako su teroristi bili francuski građani. Ako Francuzi upadnu u tu zamku stvaranja poveznica između migranta s jedne strane i terorizma, nesigurnosti i siromaštva s druge, to bi moglo ojačati popularnost Marine Le Pen. Što se nje tiče, smatram da neće dobiti izbore, ali opasnost leži u činjenici da velike političke stranke ulaze u njezin prostor i uzimaju neke njezine ideje.

Prema jednom istraživanju, dva od tri državljana Francuske ne bi danas glasala za Ugovor iz Maastrichta, koji predviđa čvršću Uniju. Zašto su Francuzi euroskeptični i jesu li oni glasači Marine Le Pen?

Političari Nacionalnog fronta su više eurofobi nego euroskeptici, oni žele izaći iz eurozone, Schengena, Europske unije... Točno je da je euroskepticizam jak u Francuskoj, ali on podrazumijeva sumnje i kritike. Postoje unutarnji razlozi za to, Francuska ima puno problema. Francuzi, tražeći krivce, upiru prstom u vladajuće, a vladajući odgovornost prebacuju sa sebe na Europsku uniju i globalizaciju. Postoje problemi i u samoj EU. Francuska se loše osjeća na zajedničkom europskom tržištu, Jacques Delors je realizirao zajedničko tržište ali to nije bio francuski projekt. Sloboda kretanja bit će ugrožena dok bude dominirala ideja da je ona jednaka socijalnom turizmu i da predstavlja trošak, a ne dobitakFrancuzi su u shvaćanjima Europske unije više naginjali politici, diplomaciji i obrani. Nisu vjerovali u zajedničko tržište bez zajedničkih socijalnih i fiskalnih normi. Zbog toga su frustrirani i razočarani, što se transformira u euroskepticizam.

Drugog listopada u Parizu je konferencija o situaciji u Ukrajini. Kako procijenjujete dosadašnju ulogu EU u toj krizi i što bi još trebalo biti učinjeno?

EU je bila ujedinjena u odnosu na Rusiju, postojala je zajednička čvrsta pozicija koja je uključivala sankcije. Jasno, u okvirima onoga što se moglo, jer EU nije željela poslati vojsku na to područje. Ova je konferencija nastavak one u Minsku, svi se nadaju političkom dogovoru i odlasku ruske vojske iz Ukrajine. Nakon toga Ukrajini bi ostao izazov suočavanja s unutarnjim pitanjima, poput korupcije i nezaposlenosti, a Europskoj uniji izazov uspostave normalnih odnosa s Rusijom. Postavlja se i pitanje budućnosti Ukrajine, hoće li ona biti dio Europske unije ili će ostati između Rusije i Europske unije.

Koji je potencijal europske ideje danas, počiva li EU samo na ekonomskim principima?

Izazov današnjice je upravo to da Europska unije počiva manje na ekonomskim, a više na principima zajedništva i solidarnosti. Postoje i sada dobri primjeri, Erasmus, sloboda kretanja, Schengen, kao i stvari na razini popularnih fenomena, poput sporta. U ovoj ekonomskoj krizi previše se inzistiralo na onome što nas razdvaja. Potrebno je više naglašavati ono što nas spaja, u tom smislu, treba zauzeti širu perspektivu i promotriti Europu očima svijeta. Svijet nas vidi ujedinjenima, za jednog Brazilca Europljanin je Europljanin, nema puno razlika između Francuza i Njemca izuzev jezika. Mi smo države-nacije različitih jezika i povijesnih podloga, ali moramo osvijestiti da imamo i zajednički referentni europski model, kao i interes za ujedinjenjem kako bismo mogli pružiti zajednički odgovor na globalne izazove.

Ključne riječi: izbjeglice, ksenofobija, neofašizam
<
Vezane vijesti