Foto: A.K.Foto: A.K."Ako tražimo uzroke i probleme u eurozoni, to je akumulacija privatnog duga u dobu iluzornog prosperiteta. Rast javnog duga je posljedica eskalacije privatnog duga što je vidljivo u svim zemljama periferije. To predstavlja ključni trenutak u razumijevanju dinamike krize eurozone jer taj privatni dug je u najvećoj mjeri bio vezan za bankarski sektor zemalja centra, Njemačke i Francuske", rekao je Mislav Žitko na današnjoj konferenciji za medije na kojoj su predstavnici organizacija civilnog društva izrazili solidarnost s narodom Grčke.

"Ugroženost tih europskih vrijednosti ne dolazi od marginalnih skupina, ekstremista ili vanjskog neprijatelja, nego upravo od ključnih europskih institucija koje nepopustljivo nameću Grčkoj politiku rezanja i rasprodaju ključnih nacionalnih resursa u zamjenu za olakšanje otplate duga kreditorima", poručili su predstavnici i predstavnice Centra za mirovne studije, Platforme za međunarodnu građansku solidarnost Hrvatske (CROSOL), Matice hrvatskih sindikata, Grupe 22 i Centra za radničke studije te se time pridružili snažnim kritikama civilnog društva širom EU na račun institucija EU koje su grčku dužničku krizu pretvorile u krizu europske demokracije.

Poanta demokratskih sustava je da građani odlučuju o pitanjima koja za njih imaju dalekosežne posljedice i u ovom slučaju građani Grčke će odlučiti o pregovorima koji će za njih imati dalekosežne posljedice. Ovo može poslužiti kao okvir za druge zemlje kako bi stvari trebale izgledati kada bi demokracija doista funkcionirala."Jedan od ključnih problema u pregovorima, koje je grčka Vlada vodila s Trojkom, je činjenica da Trojka (Europska komisija, Europska središnja banka i Međunarodni monetarni fond) nije to shvatila kao pregovore, već kao nametanje politike rezanja koja se u posljednjih šest godina dokazala kao promašena i krajnje štetna", rekla je Sandra Benčić iz CMS-a te je naglasila kako je takva politika rezultirala padom BDP-a od 25 posto, osiromašenjem građana te zastrašujućom visokom nezaposlenosti mladih od 60 posto. Takav pristup krizi okarakterizirala je kao Einsteinovu definiciju ludila – uporno ponavljanje iste aktivnosti u nadi da će polučiti drugačiji rezultat.

Benčić je napomenula kako imamo situaciju da umirovljenici, koji su radili čitav život, sada uzdržavaju tri generacije obitelji zbog visoke nezaposlenosti, te mirovine predstavljaju jedini izvor prihoda i dovode ljude na rub siromaštva i gladi. To je nešto što Trojka nije razumjela i odbijala je prihvatiti grčke prijedloge poput smanjivanja vojnog proračuna za 400 milijuna eura, uvođenje jednokratnog dvanaest postotnog korporativnog porezna na profite iznad pola milijuna eura, uvođenje poreza od 30 posto na bruto prihode od igara na sreću (koji Hrvatska ima) te generiranje prihoda kroz izdavanja dozvola za telekomunikacijsku industriju kroz uvođenje 3G i 4G.

Time se odbacuje argument da Grčka nije davala nikakve alternative prijedlozima Trojke, smatra Benčić. Također, to nije samo mišljenje organizacija civilnog društva, već i brojnih ekonomista među kojima je i nobelovac Joseph Stiglitz, koji tvrde da su odbačene sve mjere koje bi omogućile da se dug vraća kroz osiguranje ekonomskog rasta i ulaganje u ljude.

Apsurdno, MMF je i sam to priznao u svoj izvještaju iz 2013. godine u kojem je javno priznao da su u prvom paketu pomoći pogriješili i Ako tražimo uzroke i probleme u eurozoni, to je akumulacija privatnog duga u dobu iluzornog prosperiteta.podcijenili učinak koje će mjere štednje imati na ukupnu grčku ekonomiju. Unatoč tome, nastavljaju nametati iste mjere očekujući da će dati neki novi rezultat. Također, u tom izvještaju MMF navodi da bi u budućnosti trebalo osigurati podršku za provedbu mjera da se distribuiraju jednako na sve sfere društva, a ne samo na najranjivije.

"Što bolje može osigurati predanost društva provedbi određenih politika, nego da se izjasne o tome na referendumu i da pristanu na provedbu takvog programa? Također se pitamo kako će Grčka implementirati Europsku povelju o temeljnim ljudskim pravima kada je upravo politika rezanja dijametralno suprotna uvjetima koji su potrebni da bi se ta ista prava ostvarila. Kako će provesti ostale povelje? Imaju li pravni standardi, vrijednosti i ideali EU- demokracija, solidarnost, društvena prava, ljudska prava- mjesta u pregovorima kada se radi o novcu i financijskim institucijama?", pita Benčić te postavlja pitanja u kakvu Europu možemo vjerovati i vrijede li pravila samo za neke ljude, a druge ne.

Vilim Ribić iz Matice hrvatskih sindikata naglasio je kako je radnička grupa Europskog gospodarskog i socijalnog odbora jučer raspravljala o Grčkoj te je zaključila kako ovo predstavlja najdublju krizu EU do sada. Također su iznijeli zaključak kako je potrebno pronaći rješenje koje je u duhu europskih vrijednosti poput solidarnosti, uzajamnog poštenja te poštivanja demokratski usvojenih odluka. Radnici Europskog gospodarskog i socijalnog odbora naglasili su kako teret ne smije još jednom pasti na leđa radnika i umirovljenika, već se mora naći rješenje koje će rezultirati rastom zaposlenosti i ekonomije.

Moramo shvatiti da je ovo klasni sukob. Ovdje nisu na strani radnici naspram kapitala, već radnici, malo i srednje poduzetništvo naspram financijskog i krupnog korporacijskog kapitala.Ribić je istaknuo kako se na Odboru puno raspravljalo o referendumu i neshvatljivosti da europski birokrati s Junckerom na čelu tretiraju referendum kao prebacivanje odgovornosti. "Junckera nisu izabrali građani, nego političke elite te on nema spoznaju da je referendum najveće očitovanje demokratske volje", istaknuo je Ribić te dodao kako jedan od većih problema predstavlja medijsko praćenje grčke krize te navodi kako do Hrvatske javnosti ne dolaze prave informacije.

"Kada je riječ o našim medijima, pojedini mediji imaju uređivačku politiku koja je sukladna politici financijskog, krupnog kapitala pojedinih doktrina koje dominiraju hrvatskim medijskim prostorom", kazao je Ribić te istaknuo kako se takve jednostrane informacije plasiraju široj javnosti koja onda na temelju toga gradi stav o Grčkoj te živi u uvjerenju da je problem u prijašnjim grčkim vladama, a ne u doktrini koju nameće Trojka. Naglasio je kako i sam MMF ima problem sa sobom jer u izvještajima navodi jednu stvar, tj. da mjere rezanja nisu efektivne, a radi drugo – provodi te iste mjere. To objašnjava time da je MMF dominantno političko tijelo koje slijedi politiku zemalja članica te da je grčko pitanja političko, a ne ekonomsko pitanja.

Ribić se dotaknuo mjera rezanja i naglasio kako su Grci "napravili domaću zadaću" koju im je zadala Trojka te da zbog toga i jesu u problemima jer nisu poticali potrošnju, zbog čega je i rastao javni dug i padao BDP, a plaće su se smanjivale umjesto povećavale te je time cijela Europa produbila krizu.

"Moramo shvatiti da je ovo klasni sukob. Ovdje nisu na strani radnici naspram kapitala, već radnici, malo i srednje poduzetništvo naspram financijskog i krupnog korporacijskog kapitala", rekao je Ribić te istaknuo kako je u cijeloj priči najodvratnije etiketiranje da je Grčka situacija uzrokovana mentalitetnim i moralnim problemom Grčkog naroda. "Ovo nije pitanje ni mentaliteta, ni morala, već je pitanje nečijeg interesa kojem su krize i Grčke, Španjolske, Portugala odgovarale", naglasio je Ribić te je povukao paralelu s 1933. u kojem su "problem" bili Židovi, Romi i Slaveni.

Mislav Žitko iz Centra za radničke studije nadovezao se na medijsku konstrukciju situacije u Grčkoj te istaknuo kako je ona napravljena jednodimenzionalno, parcijalno i u konačnici pogrešno.

"Cijela diskusija o krizi uokvirena je u kontekstu rasprave o javnom dugu. Pri tome se zaboravlja da je kriza u zemljama periferije (Irska, Portugal, Španjolska, Grčka) počela akumulacijom dugova privatnog sektora u periodu od uvođenja eura do 2008. godine. Ako tražimo uzroke i probleme u eurozoni, to je akumulacija privatnog duga u dobu iluzornog prosperiteta. Nadalje, rast javnog duga je posljedica eskalacije privatnog duga što je vidljivo u svim zemljama periferije", rekao je Žitko te dodao kako to predstavlja ključni moment u razumijevanju dinamike krize eurozone jer, kako kaže, taj privatni dug je u najvećoj mjeri bio vezan za bankarski sektor zemalja centra, Njemačke, Francuske itd.Odbačene su sve mjere koje bi omogućile da se dug vraća kroz osiguranje ekonomskog rasta i ulaganje u ljude.

"Bankrot bilo koje od zemalja na periferiji imao bi neposredne posljedice po stabilnost bankarskog sustava u zemljama centra. Budući da pitanje spašavanja insolventnih banaka nije bilo riješeno, europske su se institucije, ponajprije Europske središnje banke, od 2010. upustile u implementaciju različitih programa i nekonvencionalnih mjera koje su za cilj imale spašavanje strateških važnijih banaka u Europi", nastavio je Žitko te naglasio kako je to jedan institucionalni nedostatak u konstrukciji eurozone te uvod u sve ovo što se događa u posljednje vrijeme s Trojkom. Žitko je naglasio kako se zapravo traži da Grčka, ali i ostali građani preuzmu teret rizičnog poslovanja privatnog bankarskog sektora u periodu prosperiteta.

Grčka kriza nije svodljiva samo na Grčku, to je pitanje konstrukcije eurozone i pitanje temeljnih političkih odnosa između zemalja članica eurozone, a i EU. "Syrizina vlada pokušava se sukobiti s oligarhijom koja je funkcionirala u grčkom društvu i privredi. Konkretno riječ je o povlaštenim sektorima brodogradnje i građevine, ali medija i političkih stanaka koje su se izmjenjivale na vlasti i tvorili zatvoreni krug ekonomsko- političkih utjecaja. To je nešto što je nova grčka vlast pokušala razbiti i tome se suprotstaviti. A takve politike povlaštenih vodile su se uz prešutno odobravanje europskih institucija. Syriza je spremna suočiti se s lošim politikama i spremna je na restrukturiranja, ali to je u ovom kontekstu nešto što ide kontra interesa ključnih europskih institucija u strahu da bi se s promjenom vlasti u Španjolskoj i drugim zemljama stvorio blok koji dovodi u pitanje katastrofalne mjere rezanja", pojašnjava Žitko.

Ugroženost europskih vrijednosti ne dolazi od marginalnih skupina, ekstremista, nego upravo od ključnih europskih institucija koje nepopustljivo nameću Grčkoj politiku rezanja i rasprodaju ključnih nacionalnih resursa u zamjenu za olakšanje otplate duga kreditorima.S ovakvim pregovorima od strane Trojke, smatra Žitko, sve više se udaljavamo od europskih načela te idemo jednom tipu ekonomskog i političkog saveza koji se temelji na politikama rezanja koje imaju negativne učinke za većinu zaposlenih i umirovljenike u zemljama Europe. Istaknuo je kako se pozivanje građana Grčke na referendum može samo shvatiti kao ponovno zadobivanje i aproprijaciju europskog socijalnog modela, a ne prebacivanje odgovornosti na drugog. 

"Poanta demokratskih sustava je da građani odlučuju o pitanjima koja za njih imaju dalekosežne posljedice i u ovom slučaju građani Grčke će odlučiti o pregovorima koji će za njih imati dalekosežne posljedice. Ovo može poslužiti kao okvir za druge zemlje kako bi stvari trebale izgledati kada bi demokracija doista funkcionirala", zaključio je Žitko.

Marina Škrabalo iz CROSOL-a osvrnula se na različite europske inicijative potpore Grčkoj te je istaknula kako ih treba staviti u kontekst otpora mjerama štednje. "Različite inicijative diljem Europe tražile su zaokret i napuštanje starih politika rezanja i promjenu paradigme. Istaknula bih kako istinske, pro europske inicijative ne odustaju od ideala, zapisanih u EU dokumentima, te inzistiraju na solidarnosti, mobilnosti, razvoju, društvenoj pravdi, a u slučaju Grčke smatraju da se radi o izdaji tih ideala“, istaknula je Škrabalo te pozvala sve građane i građanke da se pridruže Uličnom referendumu, akciji podrške Grčkoj, koji će se održati 5. srpnja u 12 sati, na Trgu Europe u Zagrebu.

Predstavnici organizacija civilnog društva još jednom su naglasili kako građani i građanke Grčke imaju pravo odlučivati o vlastitoj sudbini i kako imaju pravo propitivati metode i rad međunarodnih europskih institucija te pozvali europske institucije da još jednom razmisle jesu li ovakvi pregovori i politika u skladu s europskim idealima i načelima.

Ključne riječi: MMF, grčka, kriza, javni dug
<
Vezane vijesti