Svođenje svjedočenja bivšeg premijera na „govor tijela" predstavlja izgubljenu priliku nezrelog društva i javnosti da se osnaže procesi kojima bi se Hrvatska od korumpiranog postupno transformirala u društvo u kojem su odgovornost i zasluge na višoj cijeni

Fascinacija i mjestimično oduševljenje medija i nekih javnih osoba svjedočenjem bivšeg premijera Ive Sanadera pred Povjerenstvom za privatizaciju Ine pomalo su odvratni.

Išlo se toliko daleko da je odgovor "Suzdržao bih se od komentara" uvršten među vrhunske retoričke figure. Ni korištenje narodne poslovice nije oblik visokog stila izražavanja, a uočavanje i davanje posebnog značenja činjenici da svjedok drži olovku i ne maše rukama stvarno je blesavo.

Umjesto na sadržaj svjedočenja, prve su se reakcije uglavnom koncentrirale na navodni govor tijela, držanje i površne, amaterske spekulacije o politikantskim implikacijama iskaza.

Time je još jednom potvrđeno ono što se odavno zna - kriminalni poslovi i korupcija manje su u medijima izlazili na vidjelo zbog istinoljubivosti, osjećaja pravednosti i poštenja. Privlačniji su bili zbog zakuhavanja obračuna među frakcijama, strankama i - vjerojatno - taštinama. Kao da su korupcijske afere značajne samo ako imaju političke posljedice.

U prvi mah, u sjenu je pao sadržaj trosatnog Sanaderovog svjedočenja, iz njega je izdvojeno tek nekoliko rečenica koje rijetko da su komentirane, a glavna je pažnja posvećena tome je li premijerka Kosor „sve znala" i kome je Sanader „upućivao poruke".

 Sanaderovo svjedočenje zaista je značajno, ali dobrim dijelom po svojim nenamjeravanim posljedicama

Tek u drugom navratu komentatori, koji u svojim medijima inače nisu frontmeni, ipak izvlače na vidjelo sadržaj, točke koje su zaista osvijetljene Sanaderovim svjedočenjem i pitanja koja su ostala neodgovorena. Izbjegavanje davanja odgovora vještina je samo za nedorasle. Sanaderovo svjedočenje zaista je značajno, ali dobrim dijelom po svojim nenamjeravanim posljedicama.

Utuk i ravnoteža

Iz najodgovornijeg izvora, riječima bivšeg premijera, dodatno je osvijetljen način na koji se u Vladi RH donose ili su se (samo) donosile odluke. A upravo način donošenja odluka bitno karakterizira svaku demokraciju i svako društvo.

Pri tome su važne sljedeće točke: (a) je li procedura donošenja odluka bila transparentna; (b) omogućava li procedura da se provjere sva važna pitanja koja se odlukom dotiču te (c) participiraju li u odlučivanju svi odgovorni za njezinu provedbu i svi na koje se odluka odnosi.

Politološka literatura sintetizira ta pitanja u frazi "checks and balances" (provjera i ravnoteža ovlasti), originalno pripisanoj Montesquieu, a koju frazu politologinja Mirjana Kasapović, kad analizira režim predsjednika Franje Tuđmana prevodi sa „utuk i ravnoteža".

Više od političke odgovornosti

U toku svjedočenja raspravljalo se o donošenju nekolicine odluka u sklopu promjene vlasničke strukture u Ini i upravljanja Inom. Rješavanje problema Inina poreznog duga u visini dvije milijarde kuna samo je dio, možda ne najvažniji, cijele priče o promjeni vlasničke strukture.

Sanaderovo svjedočenje o tom pitanju, zajedno sa svjedočenjima ministra financija Šukera i bivšeg predsjednika Uprave Ine Tomislava Dragičevića, možda najbolje opisuju princip odlučivanja.
Kako sada stvari stoje, o poreznom dugu u visini od dvije milijarde kuna nije održan nijedan sastanak, nijednog tijela, nijedne institucije.

Sanader je međutim potvrdio da se nije inzistiralo na naplati duga jer bi to Inu - navodno - odvelo u stečaj. To je "neinzistiranje" usporedio sa sanacijama koje su u isto vrijeme provodile druge vlade u svojim važnim kompanijama. Također je objasnio da je za "neinzistiranje" motiv bila zaštita radnika.

Ukratko, hrvatska je Vlada iz državnog proračuna, mimo ikakve formalne procedure Ini odobrila kredit od dvije milijarde kuna bez ikakve zajamčene protučinidbe, bez ugovorenog roka vraćanja kredita, bez stipulirane visine kamate na taj kredit, bez jamstava i bez specificiranih ugovornih obaveza primatelja kredita kojima bi se osiguralo da kredit bude vraćen.

Ako je motiv zaista bila zaštita zaposlenih, čime bi oni bili ugroženi da je Inin dug riješen na formalan način? Istovremeno, vjerovnik, dakle Hrvatska vlada odnosno ostali građani Hrvatske za svoju bi darežljivu financijsku uslugu dobili protuvrijednost.
Da je taj neformalni kredit, koji dobivaju samo neki, pretvoren u udjel, da je njime Ina dokapitalizirana, Vlada Republike Hrvatske ponovo bi u Ini imala natpolovično vlasništvo.

Zdravorazumski sudeći, odobravanje Ini kredita u visini od dvije milijarde kuna izvan bilo kakve formalne procedure i bez osnove u propisima izaziva više od političke odgovornosti.

Također je prilično logično pretpostaviti da ni ostale odluke, osobito one manje važne, nisu proceduralno bitno odskakale od načina na koji je Vlada kreditirala Inu. Razumno je pretpostaviti da su odgovori na gornja (a), (b) i (c) pitanja - Ne, ne i ne!
Rasprava o tome „je li premijerka Jadranka Kosor znala" i „jesu li svi sve znali" ima smisla jedino u svjetlu ovih činjenica.

Većinu toga što je Sanader posvjedočio znali su zaista svi, ne samo članovi vlade nego i hrvatska javnost

Što Sanader ne zna i nije znao

Većinu toga što je Sanader posvjedočio znali su zaista svi, ne samo članovi vlade nego i hrvatska javnost. Na primjer, povod za promjenu ugovora između glavnih dioničara zaista je bila činjenica da su nakon petogodišnjeg roka istekle neke zaštitne klauzule iz prethodnog ugovora.
Međutim, sam je Sanader otklonio da je imao bilo koje saznanje o mogućim razgovorima potpredsjednika Vlade Polančeca sa Molom u vezi s Podravkom.
Zanijekao je i da je znao za sve aspekte (anekse) sadržaja ugovora o plinskom biznisu. Neki su, kaže, potpisani nakon njegovog odlaska iz Vlade, ali ako su svi sve znali...

Uostalom, Sanader navodno ne zna ni što su drugi svjedočili na Povjerenstvu, a i ta je „retorička figura" u medijima uvrštena u Sanaderove briljantne trenutke.
Koliko je dakle važno što je znala premijerka Kosor i što je navodno trebala znati.
Važno je. No, iz Sanaderovog se svjedočenja jednako može zaključiti da su svi sve znali kao i da su mogli ne znati. Sigurno su mogli znati da Vlada kreditira Inu, ali su s pravom mogli i ne znati.

To da članovi Vlade glasaju za odluke o kojima „nisu informirani" Sanader s pravom može komentirati kao „dječju igru", izmotavanje.

Ali, na taj su način funkcionirale i demokratičnije vlade od Sanaderove. Kad je nakon prodaje HT-a Deutsche Telekomu uslijedilo snažno povećanje cijena fiksne telefonije uz suglasnost hrvatske Vlade, njezin član Jozo Radoš, jedan od onih koji izgleda kao da bi se u njega čovjek još i pouzdao, javno je ustvrdio da je glasao jer je vjerovao kolegama (Goranku Fižuliću).

Moć i novac

Slučaj Ina inače je loše postavljen. Nije sasvim jasno što se zapravo želi istražiti. Samo je po sebi diskutabilno je li Mol, najveći dioničar Ine, dobio više upravljačkih prava nego što mu navodno pripada. Međutim, istraga o Ini uklapa se u trenutačno najvažniji proces u hrvatskom društvu, a to je raščišćavanje s korupcijom. U tom je pogledu ona identificirala da je način donošenja odluka u najvažnijim tijelima vlasti plodno tlo za bujanje korupcije. Odnosno, neformalni način donošenja odluka instaliran je i javnosti predstavljen kao normalan možda upravo zato da se koruptivnim aktivnostima otvore vrata.

Iako politički obračuni u trokutu SDP-HDZ-Sanader nisu nevažni, svođenje svjedočenja bivšeg premijera na njih i „govor tijela" predstavlja izgubljenu priliku nezrelog društva i nezrele javnosti da se osnaže procesi kojima bi se Hrvatska od korumpiranog postupno transformirala u društvo u kojem su odgovornost i zasluge na višoj cijeni.
Politolog Zdravko Petak svojedobno se usredotočio na analizu način donošenja proračuna u vrijeme vladavine Franje Tuđmana. Ustanovio je, možda očiglednu, ali ipak važnu činjenicu da je „neobuzdana politička moć" rezultirala i neobuzdanim bujanjem javnog novca. Naglašavanje najpovršnije političke dimenzije slučaja omogućuje daljnje snaženje „neobuzdane političke moći". Lako je moguće da eliti to odgovara.

Ključne riječi: Ivo Sanader, INA
<
Vezane vijesti