Foto: Kruno BlažinovićFoto: Kruno BlažinovićDragan Filipović, predsjednik Sindikata radnika aerodroma Zagreb: Desetak zainteresiranih tvrtki natjecalo se oko koncesije za Zračne luke Zagreb, pokušavajući ispuniti sve natječajne uvjete. Na kraju je jedini ZAIC ispunjavao sve uvjete. Nakon potpisivanja ugovora došlo je do preinake projekta izgleda novog terminala, a ugovor nije bilo moguće vidjeti.

"Uspoređujući dijelove ugovora, uvidjeli smo da ima izmjena koje idu u korist koncesionaru.  Sigurno je da nikakvih izmjena nije smjelo biti, jer je ugovor bio dio natječajne dokumentacije"

Kad je Ministarstvo prometa, uslijed pritiska javnosti, početkom godine na svojim stranicama objavilo ugovor o koncesiji „Zračne luke Zagreb" s francuskim konzorcijem ZAIC-om, šest priloga ovom dokumentu izostavili su s te objave, pod obrazloženjem da je riječ o poslovnoj tajni. Tek nakon što je "H-Alter" poslao zahtjev za uvidom u tajne dokumente, temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama, Ministarstvo je odlučilo objaviti tri od šest dokumenata, pokazavši tako da oni od početka nisu ni smjeli biti tajna. Tajni su pak ostali dokumenti koji sadrže osobne podatke zaposlenika i vojnu tajnu u vlasništvu Ministarstva obrane. U samom procesu otkrivanja dokumenata ispostavilo se kako su se njihovom prvotnom objavljivanju protivili privatni koncesionari, a ne Ministarstvo prometa, što je još jedan dokaz da se u Hrvatsku polagano uvodi praksa da privatne kompanije odlučuju o tome koje su informacije od javnog interesa a koje nisu, jer su potonji, kako nam je objasnilo Ministarstvo prometa, "vlasnici informacije". Ministarstvo je, dapače, u svom odgovoru sugeriralo kako su otkrivanjem dijela dokumenata javnosti učinili uslugu, premda nisu trebali, jer da "nisu bili dužni" to učiniti. Štoviše, u ovom slučaju odluka da se tajnim učine podaci pokazala se izlišnom, jer je njihovo objavljivanje otkrilo da oni u sebi ne sadrže nikakvu poslovnu tajnu: riječ je o popisu tvrtki s kojima ZLZ ima ugovore, pregledu zemljišta zračne luke te dopis tvrtke Strabag o ispravljanju nedostataka na radovima iz 2011. godine... Sa sličnim argumentima suočavali su se i radnici Zračne luke Zagreb, koji su mjesecima bezuspješno tražili uvid u ugovor o koncesiji prije nego što su predani u ruke koncesionaru. Predsjednik Sindikata radnika aerodroma Zagreb Dragan Filipović opisao je "H-Alteru" kako je to izgledalo, osvrnuvši se također i na trenutnu situaciju s radnicima u „Zračnoj luci Zagreb", šest mjeseci nakon što je došlo do promjene vlasnika.

Ministarstvo prometa nedavno je na naš zahtjev objavilo nekoliko priloga koncesijskog ugovora za Zračnu luku Zagreb koji su dotad bili tajni, a tajnost podataka zahtijevali su novi koncesionari. Na koje ste poteškoće vi nailazili prilikom traženja ovih podataka?

Sada vi meni recite: je li postojala mogućnost da smanjenjem troškova gradnje još netko od potencijalnih kandidata ispuni uvjete iz natječaja?

Iako smo tražili uvid u Koncesijski ugovor - sa svim svojim dodacima i prilozima -  još prije preuzimanja, nikada ga nismo dobili. Veliki dio vremena se čuvao kao tajna, iako je sam ugovor takve vrste javna stvar te bi bilo koji građanin trebao imati uvid u njega. Dakle, vidjeli smo ga prilikom prezentacije kada je i javno objavljen. Do dijela ugovora uspjeli smo doći ranije, ali privatnim kanalima. Uspoređujući te dijelove, uvidjeli smo da ima izmjena koje idu u korist koncesionaru. Što je sve promijenjeno i u čiju korist, to ne znamo. Sigurno je ipak da nikakvih izmjena nije smjelo biti, jer je ugovor bio dio natječajne dokumentacije. Tajnim izmjenama uvjeti su promijenjeni, a ostali ponuđači koji su se javili na natječaj, prevareni su. To je vjerojatno i razlog zašto je ugovor toliko vremena bio tajan.

Na koji su način ostali ponuđači na natječaju prevareni?

Arhitektonsko rješenje izgleda zgrade novog terminala s troškovima njezine gradnje bio je dio natječajne dokumentacije. Desetak zainteresiranih tvrtki natjecalo se oko dobivanja koncesije pokušavajući ispuniti sve uvjete iz natječaja. Oni koji ih nisu mogli ispuniti, ispali su iz utrke. Na kraju je jedini ZAIC ispunjavao sve uvjete. Nakon što je odabran za koncesionara i nakon potpisivanja ugovora, došlo je do preinake projekta samog izgleda novog terminala. Odustalo se od podzemne etaže koja je bila predviđena za sortirnicu, koja je premještena u prizemlje, došlo je do promjene vrste materijala od koje je trebao biti izrađen valoviti krov, odustalo se od podzemne garaže koja je pretvorena u običan parking, a sve u cilju smanjenja troškova građenja. Sada vi meni recite: je li postojala mogućnost da smanjenjem troškova gradnje još netko od potencijalnih kandidata ispuni uvjete iz natječaja? Nadalje, nakon odabira koncesionara, on je imao rok od šest mjeseci da preuzme upravljanje zračnom lukom. Traženo je produljenje roka, te se produljio za daljnjih šest mjeseci, pa za dodatna tri mjeseca, pa za mjesec... Nakon devetnaest mjeseci došlo je do preuzimanja. Nismo sigurni zbog čega se odugovlačilo, ali mediji su govorili da ZAIC nije mogao dobiti kredite, odnosno da nisu mogli zatvoriti financijsku konstrukciju. U svakom slučaju, nakon što ZAIC nije preuzeo Zračnu luku Zagreb nakon šest mjeseci, Vlada je trebala raspisati novi natječaj.

Pod kojim su vam obrazloženjem odbijali dati uvid u koncesijski ugovor prije nego što je objavljen?

Nisu nam direktno rekli da ga ne daju, nego su se svi čudili kako ga već nismo dobili te da će ga poslati. I tako mjesecima. Klasično prebacivanje odgovornosti. U međuvremenu su poslali dio koji se tiče prava radnika prilikom „prijenosa" uz komentar da se ostali dio ugovora ne tiče radničkih prava. Uskraćeno nam je, dakle, pravo da vidimo koncesijski ugovor iako nam je budućnost ovisila o njegovu sadržaju.

Cijela situacija nije nimalo jednostavna i ima još puno nelogičnosti jer se provedbom koncesije kršio niz zakona, a krši se i sada.

Možete li precizirati neke slučajeve?

Nakon što ZAIC nije preuzeo Zračnu luku Zagreb nakon šest mjeseci, Vlada je trebala raspisati novi natječaj

Osim u slučaju priče oko koncesijskog ugovora, svi naši osobni podaci bili su dostavljeni predstavnicima koncesionara bez naše suglasnosti. Svi sporazumi, ugovori koji se tiču prava radnika uključujući i Kolektivni ugovor prevedeni su na engleski i predani na korištenje koncesionaru bez provjere drugog potpisnika pojedinog ugovora ili sporazuma, o točnosti prevedenog sadržaja.

Jedan od razloga štrajka radnika početkom godine je bio i način na koji su radnici "preneseni" novom poslodavcu i raspodijeljeni u šest novoosnovanih tvrtki.

Sam proces prijenosa radnika na novog poslodavca je u suprotnosti sa Zakonom o radu. Prema članku 133. ZOR-a, svi radnici su sa svojim ugovorima o radu trebali prijeći kod novog poslodavca prema istoj organizacijskoj shemi kao što su radili kod prethodnog poslodavca. Dakle, za radnika se ništa ne mijenja. Tako su nas uvjeravali iz Vlade. Međutim, veliki dio radnika je u roku 24 sata ponovno prema istom članku promijenio još jednog poslodavca. U oba slučaja prijenosa zakonski nije ispoštovan uvjet, da na vrijeme obavijeste Radničko vijeće (prema Kolektivnom ugovoru), a zatim i radnika o namjeravanom prijenosu na novog poslodavca. S druge strane, danas imamo slučajeve da pojedini radnici ne samo da ne rade na radnom mjestu koje im piše u ugovoru o radu, nego rade u drugom poduzeću. Nadalje, prenesena organizacija jedne tvrtke je neprimjenljiva u slučaju kada imate četiri tvrtke.

U kojoj su situaciji radnici? Novi vlasnici kažu da su ispunili obećanje i da nikog nisu otpustili, te da će još zaposliti, makar privremeno, dodatne radnike za radove na aerodromu.

Radnici su zbunjeni i uplašeni, što je i razumljivo obzirom na cjelokupni postupak koncesioniranja te „prebacivanja" novom poslodavcu. Sigurno je samo da imaju neizvjesnu budućnost. Novi poslodavac se za sada drži obećanja, tako da nitko nije otpušten, a zbog sezonskog povećanja prometa, na određeno vrijeme zaposleno je nekoliko novih radnika.

Jeste li se uspjeli usuglasiti oko dodatka ugovora o radu i Kolektivnog ugovora s novim poslodavcem? Kakva je situacija u ovom kontekstu?

Nisu nam direktno rekli da nam ne daju koncesijski ugovor, nego su se svi čudili kako ga već nismo dobili te obećavali da će ga poslati. I tako mjesecima

Odgovor bi mogao biti samo jedna riječ - nikakva! Naime, od preuzimanja koncesionara pa do danas, za ovih 6 mjeseci, nismo niti dogovorili niti potpisali sa poslodavcem ništa. Iako svih ovih mjeseci radimo na usaglašavanju tekstova nekoliko sporazuma i pravilnika te prijedloga novog ugovora o radu i Kolektivnog ugovora - tehničke izmjene zbog naziva tvrtki na koje se primjenjuje - ništa nije dogovoreno jer kada dođemo do konačnog prijedloga, na sljedećem sastanku predstavnik poslodavca ima novu izmjenu i onda sve ispočetka.

Koji su glavni razlozi zašto još nije došlo do dogovora? Kakve izmjene žele predstavnici poslodavaca?

Da bi se zadovoljila zakonska forma potrebno je neke dokumente uskladiti. Primjera radi, postoji Sporazum o radu Radničkog vijeća između tog vijeća i poslodavca. Takav sporazum je postojao između Radničkog vijeća ZLZ i Zračne luke Zagreb d.o.o. te njenih tvrki kćeri ZLZ - Trgovina d.o.o. i ZLZ - Ugostiteljstvo d.o.o. Danas je neprimjenljiv, jer sada kod šest različitih poslodavaca postoji šest Radničkih vijeća. Sa svakim od njih se sklapa sporazum. Kako je riječ o novim sporazumima, poslodavac koristi priliku da promjeni dio teksta na našu štetu. Nakon dugotrajnih pregovora postigne se zadovoljavajući tekst za potpisivanje i onda poslodavac odustane tražeći nove izmjene jer misli da nam je negdje dao "više" nego što je namjeravao, ili matična tvrtka osobe koja je ovlaštena za potpisivanje (ADP, BBI, TAV) povuče tu osobu na drugi projekt, a na njeno mjesto dođe netko novi. U tom slučaju se vraćamo na početak jer se ta nova osoba mora upoznati sa svim detaljima. Iako do sada nije ništa izmijenjeno, poslodavac  pokušava napraviti izmjene koje bi npr. vodile lakšem otpuštanju radnika.

Strahujete li i dalje da bi se dugoročno mogla desiti situacija kao u nekim drugim državnim tvrtkama koje su dane u koncesiju ili prodane?

Proces prijenosa radnika na novog poslodavca je u suprotnosti sa Zakonom o radu

Svjedoci smo brojnih propalih privatizacija te je strah opravdan. Nije nam poznata niti jedna tvrtka koja je koncesioniranjem ili privatizacijom povećala sigurnost radnog mjesta kao i sva materijalna i nematerijalna prava radnika. Način na koji je naša tvrtka koncesionirana ne daje nam razlog da očekujemo bolja vremena.

Koncesionar je prema koncesijskom ugovoru dužan zadržati sve radnike pet godina uz sva prava. Smatrate li, prema onom što ste dosad vidjeli, da će ispoštovati taj uvjet?

Teško je prognozirati što će se dogoditi za godinu dana, a za pet još teže.

Koje su vaše općenite ocjene po pitanju novog poslodavca? Koje potencijalne probleme za radnička prava vidite u budućnosti?

Moramo biti objektivni i reći da nam do danas niti jedno pravo nije uskraćeno. Plaću dobivamo na vrijeme i što se toga tiče do danas po tom pitanju nemamo primjedbi. Prema našim saznanjima, postoji velika mogućnost da se sve dosadašnje tvrtke u budućnosti i dalje počnu raslojavati i zajedno s radnicima prenositi na nove poslodavce, a sve u cilju smanjenja troškova poslovanja. To je već viđen scenarij za mnoge naše tvrtke koje su otišle u ruke stranog vlasnika (HT, INA...), a dobro su poslovale. Iz tog razloga je opravdan strah zaposlenika od otkaza ili smanjenja postojećih prava, koji su radeći u jednoj stabilnoj tvrtci sa računom od nekoliko desetaka milijuna eura, prebačeni novom poslodavcu sa računom od jednog eura i vrlo neizvjesnom budućnošću.

zagreb-airport.hr.jpg zagreb-airport.hr.jpg

Je li, iz vaše pozicije sindikalnog predstavnika, RH pogriješila što je dala ZL u koncesiju i je li država, odnosno Vlada, ovakva kakva jest, mogla bolje upraljati ZL?

Naravno da je pogriješila. Tvrtka koja je godinama poslovala sa dobiti, koja nije nikada bila na proračunu odnosno na teretu poreznih obveznika, koja je uplaćivala dobit u državni proračun, uvodila nove tehnologije i razvijala nove projekte iz vlastitih sredstava, hranila tisuće obitelji nije trebala ići u koncesiju. Pogotovu kada je i sama, uz određenu pomoć svih vlasnika, mogla izgraditi novi terminal. Što se tiče drugog dijela pitanja, boljim upravljanjem i organizacijom moglo se doći do novog terminala iz vlastitih sredstava.

Vlada najavljuje nove koncesije i privatizaciju dijela javnih kompanija. Koji je vaš stav prema takvim strategijama države, iz pozicije sindikalista koji zastupa prava radnika što su u tvrtki pod koncesijom?

Koncesija ili privatizacija tvrtke ne mora nužno biti loša, ako je dobro pripremljena i ako se radi o posrnulim tvrtkama kojima je privatizacija ili koncesija jedini izlaz kako bi se nastavilo poslovanje. Nažalost, puno je primjera privatizacije ili koncesioniranja uspješnih tvrtki u kojima su radnici ostali bez svog radnog mjesta ili su im radnička prava smanjena. Nemojmo zaboraviti da je dosta tvrtki na takav način i uništeno. Iskreno bih želio da se takav trend promijeni na bolje za radnika.


Članak je objavljen u okviru projekta Udruge za nezavisnu medijsku kulturu Pravo novinara na pristup informacijama, koji financira Balkan Trust for Democracy.

<
Vezane vijesti