Seksi gerila, strah i trepet korporacija koje posluju u Hrvatskoj: Plakati poput ovih INA-inih, koji ju pokušavaju na totalno sulud način prezentirati kao korporaciju koja uči od prirode, predstavljaju besramno i perverzno izrugivanje svim žrtvama brojnih ekoloških incidenata koje je uzrokovala upravo INA. Ako bi nas tužila zbog uništavanja plakata, tijekom suđenja na vidjelo bi izašlo svo njezino prljavo rublje. No sekundarna poruka koju želimo poslati jest da je aktivizam kod nas siv i dosadan. Biti seksi znači zračiti živošću duha, pa makar i u zemlji beznađa.

Nedavno je grupa za direktnu akciju 'Seksi gerila' u Zagrebu 'prepravila' INA-ine plakate s porukom 'okoliš očuvan'. Bez ikakve predigre, e-mailom smo obavili seksi grupno ispitivanje 'gerilaca', koji iz razumljivih razloga nisu pristali na odavanje svojega identiteta. Zašto ste prepravili INA-ine plakate? Jeste li zapazili ikaku reakciju javnosti na tu akciju? Ovakvi plakati, koji pokušavaju na totalno sulud način prezentirati INA-u kao korporaciju koja uči od prirode, predstavljaju besramno i perverzno izrugivanje svim žrtvama brojnih ekoloških incidenata uzrokovanih upravo od strane INA-e. Naravno da ovakva INA-ina provokacija nije mogla ostati bez reakcije. Zbog toga smo odlučili preraditi plakate kako bi više odgovarali istini jer INA zaista muči prirodu, a posljedica toga je okoliš uništen.

seksi_gerila_v.jpg

Reakcije javnosti mogli smo iščitati samo putem komentara na raznim web portalima. One su najvećim dijelom pozitivne, jer unatoč apatiji koja vlada hrvatskom javnošću, građani prate što se dešava i smeta ih krajnje licemjerje koje je INA pokazala svojom posljednjom kampanjom. Plakati su prepravljeni stajali četiri dana na najprometnijim zagrebačkim punktovima, pa intervenciju smatramo uspješnom. Kako se očituje korporativna represija u Hrvatskoj, opire li se tome uopće netko od političkog, medijskog ili bilo kojeg establishmenta u Hrvatskoj? Očituje se recimo ovako: kada direktor INA-e Tomislav Dragičević na pressici izgubi busolu, HTV to neće staviti u svoj prilog. Korporacije u sve većoj mjeri posjeduju i kupuju politički establishment, pa ni Hrvatska tu neće biti izuzetak, a ta situacija će se postupno zaoštravati. Možda su izuzetak tek pojedini nezavisni mediji. Može li korporacijski plakat biti seksi, što ili tko je u Hrvatskoj seksi, postoje li kriteriji za biti seksi? Ovisi kako uzmete seksi. Sekundarna poruka koju želimo poslati, pored one na prepravljenom plakatu, jest da je aktivizam kod nas siv i dosadan. Često su dosadne i reklame, često su loše i otužne, ali na žalost ipak djeluju na ljude. Nije seksi samo plakat na kojem je gola žena. Dapače, taj plakat je već u startu dosta problematičan i upitne ideje. Seksi je nešto sto vas uzbuđuje - a nama je uzbudljivo to što smo napravili.

ina_1.jpg

Ako vam je seksi Vlatka Pokos, odmah se može pretpostaviti za koju ćete stranku glasovati. Međutim niti nemate puno izbora, jer nijedna stranka zapravo nije seksi. Biti seksi ne znači kupiti nove čizme od 1000 kuna. Dapače, to znači ne imati ukusa i kopirati što rade drugi, a to je jako ne-seksi. Biti seksi znaci zračiti živošću duha, pa makar i u zemlji beznađa. A Hrvatska je upravo zemlja namrštenih ljudi - pogledajte pažljivije na ulici. Koliko dugo postoji Seksi gerila? Postoji li njezin manifest, razvija li i druge metode borbe osim prepravljanja plakata? Koje su vam buduće akcije? SG postoji samo godinu dana, pa će i drugi oblici djelovanja vjerojatno doći na red. Ne postoji manifest, postoji potreba. Iako se nastojimo dobro zabaviti na račun zle korporacije, jasno je da postoji i velika potreba da se napravi nešto što mora biti učinjeno, a nitko drugi neće to učiniti. Prepravljanje plakata velikih korporacija u SAD-u spominje i Naomi Klein u knjizi No logo. Ta pojava ondje traje više od desetljeća. Hoće li ona postati uobičajena u Hrvatskoj te time izgubiti dijelom na svojoj začudnosti? U Hrvatskoj je već nekoliko godina prisutan Adbusters aktivizam, tj. prepravljanje raznih korporacijskih plakata. Do sada su te akcije bile uglavnom usmjerene na mesnu industriju i plakate koji su iskorištavali (zapravo, poticali) spolnu diskriminaciju. Ako bi to postala svakodnevna pojava, izgubila bi se atraktivnost. Zbog toga svaku ovakvu akciju namjeravamo pažljivo isplanirati i odrediti najbolji timeing kako bi rezultati bili maksimizirani. No mi priželjkujemo vrijeme kada bi to bila svakodnevna pojava, pa makar izgubila svježinu. Jer kao što je bitno da postoji korektiv vlasti, u obliku nevladinih udruga, bilo bi važno da postoji i korektiv marketinga. Marketing je ono od čega sve kreće. Marketing je ispiranje mozga pojedinca - ne bitno različit od onog u tvrdom komunizmu. Uopće ne sumnjamo da INA, odnosno njihova reklamna agencija, ipak uzima u obzir naše reakcije na plakate kod razmišljanja o novoj kampanji.

ina_rijeka.jpg

Što bi se dogodilo kad bi se znao vaš identitet, mislite da bi vas INA tužila, koje biste neugodnosti mogli doživjeti? Smatrate li da dio pozornosti javnosti možete dobiti zbog skrivanja identiteta? Ne vjerujemo da to utječe na popularnost, a to nam nije ni cilj, cilj je poruka. Identitet jednostavno moramo sakriti. INA bi nas najvjerojatnije tužila, ili bi nam ponudila radno mjesto u svom marketingu. Iz njihove perspektive, nikako im ne bismo preporučili tužbu. Možda je čitateljima poznat slučaj tužbe McDonaldsa protiv dvoje londonskih aktivista zbog klevete. McDonalds je angažirao najskuplje odvjetnike, a aktivisti su na svojoj strani imali samo istinu. Tužba je McDonaldsu donijela toliko negativan publicitet da na kraju nisu niti pokušali naplatiti simboličnu cijenu kojom su aktivisti prema presudi kažnjeni. Pretpostavljamo da bi INA-ina tužba imala slične posljedice, tijekom suđenja bi na vidjelo izašlo svo njihovo prljavo rublje, a sigurni smo da bi nam mnogi aktivisti i građani bili voljni pomoći u prikupljanju novih informacija koji su štetni za INA-u. Smatramo da u ovom konkretnom slučaju INA treba biti na optuženičkoj klupi zbog lažnog reklamiranja i obmanjivanja javnosti svojom reklamnom kampanjom. Kako tumačite zajedničko čekanje izbornih rezultata predsjednika Mesića i predsjednika Uprave INA-e Tomislava Dragičevića? Komentar teško da je potreban. Svaki je političar krvav ispod kože, svaki političar ima svoju cijenu. Mesić je odavno pokazao da pripada naftnom lobiju. Naravno, to ne znači da odobravamo ljubav između Mesića i Dragičevića, i to ne samo zato što su prestari da bi takav odnos bilo kome bio seksi.

Foto: Zelena akcija, 7. 12. 2007. Foto: Zelena akcija, 7. 12. 2007.

Ključne riječi: Seksi gerila, INA
<
Vezane vijesti