Foto: p-portal.eu<br>Foto: p-portal.eu
Dok ovih tjedana tajkuni odgovorni za uništavanje tisuća radnih mjesta dobivaju pomilovanja od predsjednice Republike, na stotine radnika završavaju na zavodu za zapošljavanje, često uz neisplaćene zaostale plaće i otpremnine. Sudeći po događajima iz TIBO-a, Metalinga, TLM-a ili Lipovice, u današnjem sistemu radnici su podjednako isključeni i marginalizirani, bilo da je vlasnik poduzeća država ili privatnik.

Dok ovih tjedana tajkuni odgovorni za uništavanje tisuća radnih mjesta dobivaju pomilovanja od predsjednice Republike, na stotine radnika završavaju na zavodu za zapošljavanje, često uz neisplaćene zaostale plaće i otpremnine. Ministar financija Zdravko Marić planira rezati primanja zaposlenima, a mnogim nezaposlenima nije sigurna ni isplata plaća za pošteno odrađene mjesece prije dobivenih otkaza. Sudeći po događajima iz TIBO-a, Metalinga, TLM-a ili Lipovice, u današnjem sistemu radnici su podjednako isključeni i marginalizirani, bilo da je vlasnik poduzeća država ili privatnik.

Nakon višemjesečne agonije putem štrajkova, prosvjeda, te iznevjerenih nadanja, radnici TIBO-a (Tvornica industrijske i brodske opreme) iz Matulja, tvrtke koja je u stopostotnom državnom vlasništvu, doživjeli su konačan udarac - uprava je Trgovačkom sudu predala prijedlog za pokretanje stečaja.

prtsc
prtsc

Još nedavno, sindikati su očekivali kako će TIBO kupiti pulska Uljanik grupa d.d. i time tvornicu izvući iz ponora. Naime, država je ljetos dokapitalizirala TIBO vrijednim građevinskim zemljištem, a nakon toga je Uljanik grupa uknjižila hipoteku na isto zemljište, pri čemu se obvezala uplatiti 5 milijuna kuna za plaće radnicima. S tim uplatama su krenuli, međutim, očekivana prodaja se nije dogodila jer se na privatizacijski natječaj nisu javili. Epilog je stečajni prijedlog, čime je preostalih 80 radnika završilo na burzi uz neisplaćene plaće za više mjeseci. Tom prilikom razgovarali smo s radnikom TIBO-a Mariom Zajičekom.

"Meni nije isplaćeno šest plaća, neki radnici su dobili tri plaće preko ovrha. Očekujemo od Uljanika jednu uplatu ovih dana, a ja se nadam da ću svojih 6 plaća dobiti preko ovrha ako bude novaca na računu firme", objašnjava Zajiček.

Iako je početkom mjeseca proizvodnja obustavljena, a tvornica ispražnjena, prije otprilike tjedan dana, sukladno s prijedlogom stečaja, u tvornicu se vratila proizvodnja, ali na kratkoročne staze.

"Vratila se proizvodnja, ima nešto repromaterijala iz 3. Maja, ali to je kratkoročni posao koji može trajati dva tjedna do mjesec dana. Atmosfera na poslu je sumorna, ima nas nešto više od polovice", kaže nam Zajiček.

Nakon izgubljene bitke na radnom mjestu, čini se da radnike TIBO-a čeka nova borba, i to ona za isplatu zaostalih plaća u stečajnom postupku.

"Nažalost, TIBO ide u stečaj što znači da slijedi postupak mirenja u kojem će vjerovničko vijeće i stečajni upravitelj odlučiti o smjeru samog "Glavni krivci za propast TIBO-a su država i direktori. Da su htjeli, mogli su nas spasiti jer su brodogradilišta uvijek bila zadovoljna našim radom"stečaja. To može značiti rasprodaju imovine i namirivanje vjerovnika, ili ipak nastavak proizvodnje", kaže Rajko Kutljača iz Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije.

Dva najveća sindikata u TIBO-u (SIKD i SMH) poručuju kako će se boriti da potraživanja radnika, sukladno Stečajnom zakonu, budu u prvom redu naplate, ali i za nastavak proizvodnje. Rajko Kutljača upozorava kako nema dovoljno imovine da se namire svi vjerovnici - radnici, država i Uljanik, dok Željko Bilić iz Sindikata metalaca Hrvatske upozorava na samu uknjižbu Uljanika.

"Sporna je uknjižba s Uljanikom jer su njome mimo Stečajnog zakona naplate Uljaniku stavljene ispred naplata radnicima. U prvi red naplate moraju ići radnici", upozorava Bilić te dodaje kako je naredna zadaća sindikata borba za radnička potraživanja u stečaju, te pokušaj borbe da se tvornica ipak osovi na noge.

TIBO je ostao primjer lošeg državnog upravljanja, a Bilić je spomenuo i slučaj otprije nekoliko godina kad je država dala TIBO-u 25 milijuna kuna s ciljem modernizacije tvornice u vidu nabave suvremenih strojeva.

"Tvornica tih 25 milijuna kuna nije vidjela. Nisu se kupovali novi strojevi, već su direktori kupovali nove aute. Uglavnom, članovi uprave i nadzornog odbora su zamračili taj novac, a radnici i sindikati nemaju nikakve instrumente nadzora", kaže Bilić.

Zajiček smatra kako je država na rukovodeće položaje postavljala neodgovorne pojedince, dok su cijenu platili sami radnici.

"Glavni krivci za propast TIBO-a su država i direktori. Da su htjeli, mogli su nas spasiti jer su brodogradilišta uvijek bila zadovoljna našim radom. A namjera Uljanika je očito bila da na jeftiniji način dođe do firme", smatra Zajiček.

Tako je izvjesno da radnike u ovoj godini čeka borba za namirivanje svojih potraživanja, ali i sindikalna borba za pokušaj spasa ove tvornice koja je od osnivanja 1975. othranila mnoge obitelji i bila sinonim za industriju i proizvodnju na području Opatije.

Sisak.info
Sisak.info

A u istoj su borbi već mjesecima radnici sisačkog Metalinga, poduzeća koje je u listopadu prošle godine završilo u stečaju. Stečaj još traje, a radnici nisu dobili 3 zaostale plaće.

"Budući da sama firma nema snage, nadamo se isplati od državne agencije za isplatu plaća iako nisam suviše optimističan", kaže Tihomir Sović, bivši sindikalni povjerenik.

Iako je imao mnoge ugovorene poslove, Metaling je mjesecima postepeno tonuo, a sami radnici nikad nisu saznali tko je uopće većinski vlasnik tvrtke u kojoj rade.

"Metaling je uništen od strane bivšeg direktora Davorina Živkovića i većinskog vlasnika firme. Koliko god se trudili, nikad nismo saznali tko su stvarni vlasnici Metalinga. Ono što je sigurno jest da su preko sestrinske firme Metaling inženjering izvlačili i prali novac, a nas 140 radnika je ostalo bez ičega iako smo imali ugovorene poslove koje smo uredno odrađivali", kaže Sović.

Jedan od tih poslova bila je i zahtjevna montaža i izgradnja čelične konstrukcije na krovištu zagrebačkog aerodroma. Upravo su radnici Metalinga u četiri mjeseca, radivši u tri smjene, izgradili čelične konstrukcije, pri čemu su im ostali dužni još neki sitan novac. Stoga, kada ubuduće prolazite zagrebačkim aerodromom kako se god on bude zvao, sjetite se da su u njegovim krovnim konstrukcijama ruke sisačkih radnika koji su vještim manipulacijama članova uprave ostali na ulici.

smh.hr
smh.hr

Nešto južnije, oko 450 radnika u valjaonici šibenskog TLM-a (Tvornica lakih metala) završilo je 15. siječnja na burzi rada nakon što je krajem prošle godine proglašen stečaj poduzeća. Slično kao i u TIBO-u, to je bio konačan epilog višemjesečne borbe putem štrajkova, peticija i prosvjeda protiv korumpirane uprave na čelu s ruskim biznismenom Igorom Šamisom.

Međutim, zadnjih dana se kao navodni spasitelj pojavio slovenski Impol koji od 9. ožujka preuzima TLM u najam, pri čemu je obećao vratiti 250 radnika. Iako ih se predstavlja kao spasitelje, sami radnici odavno nemaju elana i euforije prilikom pojave novih vlasnika budući da je ovo četvrti u nizu.

"Impol dolazi u najam strojeva, ali oni nemaju nikakve obaveze niti vode računa o radničkim potraživanjima. Naše zaostale plaće nitko ne spominje. Ja recimo nisam dobio četiri plaće. Od privatizacije 2007. ovo je četvrti novi vlasnik. Radnici su očajni, a očajnik se uvijek drži za slamku", kazao nam je radnik TLM-a koji je htio ostati anoniman.

Kao moćan aluminijski proizvođač, TLM je prije rata zapošljavao preko 5500 radnika i bio stup jake šibenske industrije, da bi se devedesetih našao u mnogim problemima zbog ratnih razaranja i gubitka nekih tržišta. Privatiziran je 2007. kad ga je za jednu kunu kupio domaći građevinski konzorcij Adrial (koji se sastojao od pet firmi) iako nije bio najpovoljniji kupac - radilo se o očitoj sprezi tadašnje politike i kapitala. Tada je u poduzeću bilo zaposleno 1400 ljudi, a konzorcij je obećao zadržavanje djelatnosti i ljudi (međutim vidjeli smo kako je to bilo prazno obećanje jer je broj radnika do danas srezan za nešto manje od 1000). Također, konzorcij se obvezao investirati 107 milijuna kuna u modernizaciju što po mnogima nikad nije učinio, već upravo suprotno - gurao je TLM u nove gubitke, iako je 2012. tvrtka bila hiperproduktivna - radnici su imali ogromne narudžbe koje su uspješno i odrađivali. Nakon toga, TLM je s velikim planovima 2012. preuzeo makedonski poduzetnik Marko Pejčinoski te ga dao na upravljanje svojem sinu Loranu, da bi nakon sumnjivih financijskih operacija pobjegli i štafetu za izvlačenje novca iz TLM-a predali ruskom tajkunu Igoru Šamisu koji je tvrtku odveo do stečaja.

"Valjaonica je sa 450 radnika završila u stečaju, a prešaonica, gdje je zaposleno otprilike 110 ljudi, je u predstečajnom postupku, iako je to samo odgađanje neodgodivog - stečaja. Nije im bilo zgodno odmah baciti na biro radnike u kompletu", smatra radnik TLM-a.

Namjerno neodgovornim poslovanjem država je TLM prepustila privatnim poduzetnicima čime je pokazala kako joj aluminijska industrija strateški nije važna, što je još jedan primjer deindustrijalizacije Hrvatske. Umjesto razvoja te industrije i brige za radna mjesta zajednice, primat je dobio interes nekolicine spekulanata koji su nanjušili TLM-ovo zemljište.

"TLM raspolaže sa zemljištem od 600-700 000 kvadrata. Smatram da su djelatnosti uništene zbog spekulativnih namjera sa zemljištem. Glavni krivac je država koja je prodavala TLM, a nije gledala kome se prodaje. Izgradili smo društvo u kojem nitko ne pita odakle imovina, glavno je da se ima. Suprotno tome, sramota je kad se nema", zaključuje ovaj radnik.

Lipovica.hr
Lipovica.hr

Za kraj, vratimo se na sjever, točnije do Lipovice gdje se istoimena tvornica radijatora nalazi u teškoj situaciji. Iako je osamdesetih bila druga u Europi po pitanju proizvodnje lijevanih aluminijskih radijatora, Lipovica se danas nalazi u stopostotnom vlasništvu države koja je tvornicu prijavila na drugi privatizacijski natječaj, po prilično niskoj cijeni. Radnici su tom prilokom od bivšeg Vrdoljakova ministarstva i CERP-a tražili vlasnički udio od 25 posto, po uzoru na radničko dioničarstvo u ITASU iz Ivanca, ali ih je država uredno ignorirala.

Uprava firme već neko vrijeme posluje namjerno riskantno gurajući tvrtku u dodatne gubitke, a spekulira se kako iza svega stoji pogodovanje češkoj firmi Kovolit iz Brna koja se bavi prikupljanjem sekundarnih sirovina. Tako se nešto više od 150 radnika Lipovice nalazi u neizvjesnom položaju, a nadu zasigurno ne ulijevaju sudbine državnih poduzeća kao što su TIBO ili Imunološki zavod.

Osim egzistencijalne agonije kroz koju prolaze, radnicima nabrojanih poduzeća zajedničko je još nešto - položaj na radnom mjestu u vidu nedostatka ikakve kontrole nad poslovanjem u vlastitom poduzeću. Iako su upravo radnici ti koji proizvode višak vrijednosti, iz opisanih primjera smo vidjeli kako oni nemaju nikakvu kontrolu nad samim procesima proizvodnje i distribucije čime su uvijek na rubu informacije, prisiljeni na mukotrpnu borbu za vlastitu egzistenciju.

Ključne riječi: radnička prava, nezaposlenost, stečaj
<
Vezane vijesti