H-Alter
Foto: Cordless Larry, WikimediaFoto: Cordless Larry, WikimediaHrvatska je potrebita političara i vođa s više od dvaju zrna soli u glavi od HDZ-prvaka.

Vukovarski gradonačelnik rustikalnog garda Ivan Penava opet se bavi tzv. visokom politikom, kojoj ne samo nije dorastao nego za nju nije ni nadležan. Nadležan je za dobrobit i, pače, boljitak najbesperspektivnijeg, najskupljeg i iseljenički najpotentnijeg većeg grada u RH, ali upravljački mu je učinak - riječima alkara što ih je lani ugostio obrascem panem et circenses (kruha i igara) - uništa. Od slavodobitničkih mačkula s brda državne statistike ništa, od ruralnog benda što ide uz mačkule ništa. Ništica plus ništica, plus ništica... jednako - rastuća ništica. Gradonačelnik je nadležan, itekako odgovoran za snošljiv suživot domicilnih Hrvata i Srba, za zarastanje i liječenje, a ne provokativno čačkanje po još nezacijeljenim ratnim ranama. A mandat prolazi, idu dani, mjeseci, godine i razumjeti je zašto deklariranog "domoljuba" spopadne nervoza te počne vikati: "Neka visi Pedro!" A Pedru je u novohrvatskim sve očajnijim prilikama ime Milorad (Pupovac), Vojislav (Stanimirović), Srđan (Milaković), SDSS, velikosrbi i sam srpski narod kao takav. Ma gdje bio.Vukovarski gradonačelnik rustikalnog garda Ivan Penava opet se bavi tzv. visokom politikom, kojoj ne samo nije dorastao nego za nju nije ni nadležan

"Istup gradonačelnika Penave karakterističan je za ljude koji su 1995. i 1997. godine bili protiv mirne reintegracije", presicom je replicirao saborski zastupnik i predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac na provokativnu Penavinu presicu u povodu 27. obljetnice međunarodnog priznanja RH i 21. obljetnice mirne reintegracije istočne Hrvatske, Baranje i zapadnog Srijema, kojom je uzbunio javnost, jer da je na djelu "kontinuitet velikosrpske politike" u Vukovaru. "Ti ljudi nisu htjeli da se Srbi reintegriraju, nego su bili samo za to da se reintegrira teritorij. Tuđman mi je tada rekao da ima ljudi koji ne žele ono što on želi. Penavu vidimo kao jednog od tih ljudi. On želi narušiti rezultate mirne reintegracije i dovesti ih u pitanje. Sve koji se bore za rezultate mirne reintegracije, među kojima smo i ja i SDSS, proglašava agresorima i neprijateljima. Nikad nisam rekao da bi bilo koga trebalo riješiti vojnom operacijom, kao što su govorili Penavini savjetnici, i to prije nepunih godinu dana.

Gradonačelnik je nadležan, itekako odgovoran za snošljiv suživot domicilnih Hrvata i Srba, za zarastanje i liječenje, a ne provokativno čačkanje po još nezacijeljenim ratnim ranamaPenava pripada političarima naraslim u proteklo vrijeme i odlikuju se radikalizmom. Oni bi to htjeli riješiti tako da Srba tamo nema. Zato organiziraju pritiske na pravosuđe i na ljude koji trebaju istraživati ratne zločine. To što sami rade žele pripisati meni. To im neće proći. Mi ćemo organizirati pravnu zaštitu. Očito je da Penava i njegova grupacija nastoje pritisnuti istražne i pravne organe kako bi postigli ono, što nisu za vrijeme rata - da Srba na ovom prostoru više nema. Mi smo mirnu reintegraciju stvarali s europskim institucijama i vrijeme je da se obratimo njima, jer ovi ljudi narušavaju rezultate te mirne reintegracije. Ako se dopuštaju ovakve izjave, Hrvatska neće biti kredibilan faktor što se tiče Hrvata u BiH ili na Kosovu. Pravo je pitanje tko gradonačelnika vodi u za njega vrlo riskantnu avanturu. Jesu li oni svjesni svih posljedica koje to može proizvesti po međuetničke odnose i po reputaciju Hrvatske u međunarodnim odnosima?

Ovo smatramo ozbiljnim atakom na rezultate mirne reintegracije. Penava bi morao shvatiti da je gradonačelnik svih građana Vukovara. On ne predstavlja sve Hrvate. On drži grad i zemlju svojim taocima. Bez obzira na to kakve inteligencije bio, Penava može zaključiti da - kad se želi sakriti od nekog problema - treba napasti Srbe i njihovog dežurnog predstavnika Pupovca. Otkad je Ivan Penava došao, Vukovar je postao podijeljeni grad." Čim je netko iz srpske narodne manjine, pa ne želi trpjeti nepravdu i diskriminaciju, već je pritajeni "terorist, ne voli Hrvate ni Hrvatsku, četnik je, peta kolona, remetilački faktor", etc. U, je li, novohrvatskoj idili? Koju režira HDZ. U Vukovaru pod HDZ-ovom neuspješnom upravom, pod kojom Grad heroj tiho umire na kraju grada, umrla je već i svaka nada da takvi vođe znaju, mogu i žele zasukati rukave i svima život učiniti boljim. Okaniti se mrzilačke retorike i stalnog izmišljanja "alibija" zašto suživot sa Srbima "nije moguć" i zašto grad razvojno/moralno propada. Nisu kadri podići Vukovar na zdrave noge šovinisti koji nekažnjeno vrijeđaju srpske susjede, čekićaju ćirilicu naU Vukovaru pod HDZ-ovom neuspješnom upravom, pod kojom Grad heroj tiho umire na kraju grada, umrla je već i svaka nada da takvi vođe znaju, mogu i žele zasukati rukave i svima život učiniti boljim javnim ustanovama, bagateliziraju škole s nastavom na srpskom jeziku, fizički nasrću i na najviše predstavnike države (18. studenoga 2013.) i diplomatski zbor. Ili su neposredno uoči rata u Vukovaru možda bili pod fantomkama "nacionalno osviještenih" ili znaju tko su "junaci", što su podmetali eksploziv srpskim susjedima pod kafiće, prodavaonice, obrtničke radionice, prijetili, uhićivali noću, pa i puštali leševi srpskih civila niz Dunavu, etc.

Pa, kad se već mora raščistiti ratne i zločine protiv čovječnosti, otkriti sudbinu svih nestalih civila i vojnika, i tako to, a mora, na čemu Ivan Penava i njegova skupina bogovski potkoženih "domoljuba" osobito inzistiraju, na vagu treba staviti i sve "naše junake", što su se (pre)zaigrali tuđom imovinom i životima. Bez popusta na etnička, vjerska ili rodna pripadnost. Zločinac je zločinac i zločin je zločin. Valja to goniti kao vrag svog ćaću, bio tko Srbin, Hrvat, Eskim ili Klingonac. U Pressingu televizije N1 Hrvatska neki je dan saborski zastupnik HDSSB-a Branimir Glavaš, kojem se iznova sudi za navodne ratne zločine protiv srpskih civila u Osijeku 1991. i 1992. godine - za što je bio osuđen, kaže u montiranom političkom procesu, i nakon bijega iz RH odležao kaznu u zatvoru u BiH - kazao da su "u svim gradovima na prvim crtama bojišnice" stradavali i nedužni Srbi. Uhićivalo ih se, pljačkalo, odvodilo u logore, premlaćivalo, pa i masovno ubijalo (u Sisku, Vukovaru, Osijeku, Karlovcu, Splitu, Zagrebu...), a krivci nikad nisu odgovarali. Unatoč dokazima i svjedocima. Barem ne kako bi bio red i zakon: Pa, kad se već mora raščistiti ratne i zločine protiv čovječnosti, otkriti sudbinu svih nestalih civila i vojnika, i tako to, a mora, na čemu Ivan Penava i njegova skupina bogovski potkoženih "domoljuba" osobito inzistiraju, na vagu treba staviti i sve "naše junake", što su se (pre)zaigrali tuđom imovinom i životimadugotrajnom robijom i javnom sramotom. Da se više nikad ne ponovi.

Glavaš je spomenuo i slučaj tzv.šodolovačke skupine za čije se oslobađanje založio (kasnije su i oslobođeni, jer nisu bili krivi) i tada se, tvrdi, prvi put susreo s Miloradom Pupovcem, koji je došao razgovarati s njim u četiri oka. Srbi i njihova rodbina, koji su preživjeli tu kalvariju, nisu dobili nikakvu satisfakciju za nepotrebne muke, opljačkanu imovinu, spaljene kuće i ubijene/nestale rođake, etničko čišćenje s radnih mjesta, diskriminaciju, nekažnjeno vrijeđanje i dan-danas, etc. Možda Penava i njegovi znaju zašto? Na platformi mržnje i netolerancije - gdje se u općoj besposlici i apatiji inatima i osvetničkim milo za drago maloumno truje i malu djecu, nema pomirenja, a bez toga ni budućnosti. Kad mu već ne idu respektabilni poduzetnički projekti za rast životnog standarda, zadovoljstvo i opstanak Vukovaraca na rodnoj grudi - u to, pak, ne spada višemilijunska predstava renoviranja Vodotornja u staklenjak s kavom i alkoholom za možebitne turiste - Penava bi mogao i morao poraditi na kvalitetnom suživotu Hrvata i Srba u Vukovaru, jer ti ljudi ne mogu dovijeka biti zatočenici krvave prošlosti.

Lider hrvatske narodne manjine u Srbiji Tomislav Žigmanov i gradonačelnik Subotice Bogdan Laban posjetili su ovih dana gradilište Hrvatskog doma kulture u Tavankutu (obnova zgrade vrijedna 40.000 eura), gdje je Žigmanov na sva usta - zabilježile to i tv-kamere HRT-a - ishvalio srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića zato što je, tvrdi, "održao obećanje". Znatno je povećao financijsku i političku potporu očuvanju nacionalnog identiteta i afirmaciji hrvatske narodne manjine u Srbiji, najviše upravo u Vojvodini, gdje živi najviše Hrvata. "Održao je obećanje (dano u dvama susretima s hrvatskom predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović te s čelnicima Hrvata u Srbiji, op. a.), ostvarene su ključne pretpostavke za još bolju suradnju ubuduće", kazao je Žigmanov. Osim ulaganja u obnovu Hrvatskog doma kulture u Tavankutu i srodnih u drugim mjestima, uređenja još neasfaltiranih ulica s hrvatskim življem, spomenuo je razumijevanje i financijsku potporu srbijanske vlasti školama na hrvatskom jeziku, opskrbi udžbenicima na tom jeziku i latiničnom pismu i te inim didaktičkim materijalom za hrvatsku nastavu, potporu kulturnim djelatnostima, informiranju hrvatske manjine na materinskom jeziku, etc. "Narodne manjine, uključivo hrvatsku, držimo bogatstvom naše društvene sredine i vrijednim mostom suradnje sa zemljama njihova porijekla; tako će biti i ubuduće", naglasio je Laban.Ne otvaraju se radna mjesta, raspoloživa su u lokalnoj upravi te komunalnoj infrastrukturi, kulturnim i inim ustanovama popunjena podobnima, plaće su najniže u državi, nema razvojne vizije ni sposobnih političara, pa se neprestano traži alibi za neuspjehe i rastuće beznađe u nekakvim državnim mjerama koje nikako da urode plodom

Istodobno, vukovarska Osnovna škola Nikole Andrića - za koju nitko nema novca: ni država, ni Vukovarsko-srijemska županija niti Grad Vukovar (jer je u njoj svaki drugi učenik srpske nacionalnosti?) - raspada se od starosti, truleži i ratnih gelera. Važniji je Vodotoranj od barem pristojnih uvjeta za izobrazbu djece i mladeži, važniji su alkari i svako malo - pa i na proslavama Dana grada - besadržajno farbanje tunela: "Učinili smo puno, ali moramo još više, jer..." Što reći na lanjski popis uspjeha kojima bi, želi Ivan Penava, Vukovarci "trebali biti zadovoljni". Lokalni medij citira: "Podsjećam samo na otvorenje najmodernijeg plivališta u Hrvatskoj, moderne tržnice, uređenje niza prometnica... Održan je Susret katoličke mladeži, svečana Sinjska alka, vratili smo Hrvatsku vojsku u grad kao i svečanu promociju časnika i dočasnika. Bila je to uspješna godina". Koliko su ti "uspjesi" kruha dali građanima, povećali plaće, pružili nade mladima, vinuli Vukovar u orbitu uspješnih gospodarskih sredina...?

Više tisuća ljudi iselilo se tih "uspješnih" godina Penava-HDZ-ove (pre)vlasti u Gradu heroju, a najmanje ih još toliko "zadovoljnih" pakira putne torbe. Ne otvaraju se radna mjesta, raspoloživa su u lokalnoj upravi te komunalnoj infrastrukturi, kulturnim i inim ustanovama popunjena podobnima, plaće su najniže u državi, nema razvojne vizije ni sposobnih političara, pa se neprestano traži alibi za neuspjehe i rastuće beznađe u nekakvim državnim mjerama koje nikako da urode plodom. Iritantno čačkanje po ratnim ranama i proganjanje "velikosrpskih političkih diverzanata" u vukovarskom prostoru jednostavno nema smisla, jer se time problemi ne rješavaju, ako ih se uopće želi riješiti. Ili će Pupovac biti u pravu: šovinisti i militanti "žele da Srba tu više nema". A to niti je moguće niti je domoljubno. Život je nešto sasvim drugo. Ničija se sloboda ne temelji na devastaciji slobode drugih, a još manje na progonu cijele jedne narodne zajednice. To civilizirani svijet ne tolerira. Političari na vlasti imaju učinkovite alate za smiriti strasti, ohladiti tupave glave i ljude usmjerava na dobro. Treba ih upotrijebiti.

"Penava nije nadležan za vođenje politike HDZ-a", vladine još manje, reagirao je šef vladajuće stranke i premijer Andrej Plenković na već drugo u par mjeseci drastičnije Penavino istrčavanje iz dvorišta svojih kompetencija. Lokalni čelnik - žiteljima nekad dvostruko napućenije, nacionalno Ničija se sloboda ne temelji na devastaciji slobode drugih, a još manje na progonu cijele jedne narodne zajedniceuljuđenije i snošljivije, ekonomski bogatije, kulturno obdarenije i politički zrelije urbane sredine - nema u opisu dužnosti za koju je masno plaćen stavku vođenja globalne stranačke, kamoli - državne politike. Premijer mu je to jasno poručio, ali ga nakon Pupovčevog reagiranja iste večeri i pozvao u Zagreb na brifing, pa će sljedeći tjedni pokazati je li što shvatio. Zasad neće proći kao "lički Putin", ali ponovljena soliranja jamačno neće proći bez posljedica. Vrag će znati, ali dâ se pretpostaviti tko suflira Penavi protuplenkovštinu, jer tu "strategiju" jamačno nije kadar smisliti sâm. I kamo bi ga odvela avantura samovoljnog juriša na vjetrenjače ma pod kakvom izlikom "puzajuće velikosrpske agresije u Vukovaru". Sic transit.

Vukovar i RH jednako su domovina i Ivanu Penavi i Miloradu Pupovcu. Baš jednako. Po kojem bi to kriteriju Penava, Tomislav Josić, Stevo Culej i (pre)glasni "domoljubi" imali više prava na Hrvatsku od Pupovca, Srđana Milakovića, Vojislava Stanimirovića i inih njihovih sunarodnjaka? I, koji zakonski paragraf ili demokratska norma izvan klasične građanske pristojnosti obvezuju bilo koga među državljanima RH - izuzme li se HDZ-ov plagiran od Amera ceremonijal držanja ruke na novčaniku, pardon na srcu, nametnut čak i sportašima - da se mora ukipiti u okomici kad se intonira glazba Srbina iz Gline Josifa Runjanina i (možda) pripadajući stihovi drugog ilirca, Antuna Mihanovića? A Penava se tek mjesecima poslije sjetio opaliti po đacima vukovarske Srednje tehničke škole Nikole Tesle, jer su na nekoj lokalnoj utakmici odsjedili "Lijepu našu domovinu". Netko je na snijegu nacrtao srpski križ s četiri ocila, Stanimirović se u intervju srbijanskom mediju hvalio "izbacivanjem Domovinskog rata" iz programa hrvatskih škola na srpskom jeziku, Pupovac je vijencima i svijećama u Vukovaru odao počast "svim žrtvama", ne samo . "Hoćemo li dopustiti takvo ponašanje!?" - opasna je Penavina poruka, koja je u srijedu oko 19 sati, samo dva dana nakon presice,realizirana na vukovarskom autobusnom kolodvoru fizičkim napadom pet-šest baraba s pola mozga pod fantomkama na učenika III. razreda one prozvane Srednje tehničke škole Nikole Teslehrvatskim,etc. "Dokazi" da Srbi "ne vole RH"?

Gamad četnička, je li!? "Uvrijedili su" Penavu do bôla, toliko da je bôl dugo hibernirao i sad eksplodirao izvanrednom presicom baš uoči obljetnica međunarodnog priznanja RH i mirne reintegracije privremeno okupiranih istočnih krajeva. "Hoćemo li dopustiti takvo ponašanje!?" - opasna je Penavina poruka, koja je u srijedu oko 19 sati, samo dva dana nakon presice,realizirana na vukovarskom autobusnom kolodvoru fizičkim napadom pet-šest baraba s pola mozga pod fantomkama na učenika III. razreda one prozvane Srednje tehničke škole Nikole Tesle. Hoće li Penava odgovarati za ozljede nanesene učeniku srpske nacionalnosti? Naravno da neće. Niti će policija pronaći, a sud kazniti kretene što u čoporu - a kako bi "junaci" drukčije, nego petorica-šestorica na jednog, i to pod krinkama - na gradonačelnikov mig nasrću na nedužnog.

"Napad je rezultat Penavine konferencije za novinare i neprekidnog antisrpskog djelovanja", komentirala je SDSS-ova saborska zastupnica Dragana Jackov tjedniku Novosti. "Penava uporno ignorira trećinu svog stanovništva, a pravi gradonačelnici se tako ne ponašaju. Osim toga, pitam se kada je to nogometna utakmica postala obrazac ponašanja. Na nogometnim utakmicama imali smo priliku svašta čuti, pa i skandiranja 'Za dom spremni' ili 'Ubij, ubij Srbina' te se nekad na njih reagiralo, a nekad nije jer ih se nije čulo. Tako bi se sada moglo reći, što bi bilo da Ivan Penava nije vidio tu djecu na igralištu?"

Hoćemo li zakonom prisiliti ljude, pod prijetnjom sankcija, da ustaju kad se intonira državna himna i, zašto ne, da tom prigodom drže ruku na novčaniku, pardon, na srcu, kako je to stranački ozakonjeno članovima HDZ-a? Čega se, eto, svakom prigodom pred tv-kamerama i privatno drži i zamrznuta hadezeovka s Pantovčaka. Nema veze što i zašto nekog motivira da odsjedi intoniranje "Lijepe naše domovine" - makar i po prirodi buntovne školarce - za Ivana Penavu je to težak grijeh za koji su krivi "oni koji tu djecu uče ne voljeti zemlju u kojoj žive" te "sustav koji to omogućuje". Taj neprobavljiv logički kalambur cinkaroških gena blage veze sa zdravim razumom nema. Nikomu ni u najpsihotičnijem stanju ne bi Ne voljeti neki režim, vladajuću politiku, političare, stranku, vrijednosti što ih promiču plagiraju, etc., pa to možda prosvjedno pokazati ignoriranjem državne himne ne znači ne voljeti zemlju u kojoj trenutno dominirajupalo na um - ni srpskim učiteljima, kojima je Hrvatska domovina - učiti djecu "ne voljeti zemlju u kojoj žive", jer se takva ljubav upija već s majčinim mlijekom i ne dâ se odučiti. Također, čak ni neusporedivo traljavija, nemarnija i nesposobnija vlast od HDZ-Plenkovićeve ne bi dopustila ni sâm pokušaj petokolonaške, subverzivne edukacije iz Penavinih objeda. Koje pak upućuju na pomisao kako su vukovarski srednjoškolci ignoriranjem državne himne uvrijedili ne samo gradonačelnika Penavu nego i sve Hrvate, cijelu Hrvatsku, Franju Tuđmana i Gojka Šuška, hrvatske branitelje, Domovinski rat - o kojem ih, užas jedan, a ne kaže tko, "uče da je bio građanski" - hrvatske svetinje sve tamo od stoljeća sedmog, koje doseljenje arheolog Vladimir Sokol locira potkraj osmog.

Ne voljeti neki režim, vladajuću politiku, političare, stranku, vrijednosti što ih promiču plagiraju, etc., pa to možda prosvjedno pokazati ignoriranjem državne himne ne znači ne voljeti zemlju u kojoj trenutno dominiraju. To u zdravoj demokraciji čak nije nikakav krimen. Dapače, ljudi su slobodni (ne) voljeti koga god žele. Režimi i politike se mijenjaju, dolaze i prolaze, povijest ih valorizira pozitivno ili negativno, a zemlja u kojoj živiš ostaje. Kao što su Hrvati došli na Balkan, na tuđe, u domovinu nekih drugih naroda, na trenutno hrvatsko će se tlo jednog dana naseliti neki drugi. I to će im biti domovina koju će voljeti ili ne. Stari predsokratovac iz Efeza još je prije dva i pol milenija armirao tu zakonomjernost/neminovnost čuvenom glosom - panta rhei (sve teče) - koju ni u doglednoj budućnosti jamačno nitko neće pobiti. Nije se poigravati s ljubavlju, pa ni prema domovini; to je dubok, osobni osjećaj i doživljaj u koji se nitko sa strane ne smije miješati. Ivan Penava nije pozvan drugima uvjetovati domoljublje. Bili Srbi, Hrvati, Eskimi ili Klingonci. Već je gotovo tri desetljeća bjelodano kako o ljubavi prema "Vječnoj nam i Jedinoj" najglasnije larmaju bađ oni što su najunosnije unovčili svoje "domoljublje". Nekretninama, gotovom šuškom, pozicijama političke moći, činovima, statusima, sektašenjem, etc.

To, što takvi promiču o "hrvatskom narodu", "domovini", "istini o Domovinskom ratu", načinu kako se "voli Hrvate i Hrvatsku", "vječnoj zahvalnosti hrvatskim braniteljima", itsl., pa to agresivno traže od svih u zemlji - koja civilizacijski stagnira i ekonomski propada, ideološki je podijeljena i posvađana, izrazito privilegiranih političara, ratnih veterana s obiteljima i Katoličke crkve, maćeha većini svojih građana bez obzira na etničku pripadnost i dob - nema produktivne veze sa životnim realitetima i stvarnim interesima/potrebama/očekivanjima žitelja. Međunacionalna snošljivost u Vukovaru nema alternativu, pa je iznimno štetno kriminalizirati Srbe ili bilo koga tko ne misli kao Ivan Penava i dio stalno istih, "nezamjenjivih" vođa veteransko-stradalničkih udruga. Oni žele arbitrirati čak u najosjetljivijim državnim pitanjima. Jer, "hrvatski branitelji su Međunacionalna snošljivost u Vukovaru nema alternativu, pa je iznimno štetno kriminalizirati Srbe ili bilo koga tko ne misli kao Ivan Penava i dio stalno istih, "nezamjenjivih" vođa veteransko-stradalničkih udrugazaslužni za našu slobodu i sve što danas imamo", pa na toj mantri svojataju državu kao svoje prirodno ćaćinstvo. I drže da smiju u njoj i s njom štogod žele. E, neće biti.

Premijer Plenković im je udovoljio preko svake razumne mjere - zamjerio se ostalima, "građanima drugog/trećeg reda", prihvativši sve šatoraške zahtjeve, koji izjednačuju tzv. dostojanstvo hrvatskih branitelja i dignitet Domovinskog rata s više novca i većim materijalnim pravima/povlasticama, ali to jamačno nije dovoljno. Savska šatra je opet prijetnja Markovom trgu, ako ne sankcionira srpske ratne zločince - koji se "slobodno šetaju ulicama i smiju nam se u lice", a za njihove zločine "još nitko nije odgovarao" - ako ne pronađe nestale i ne spriječi da srpska djeca uče kako se u Hrvatskoj vodio građanski rat. Kvalifikacija Domovinskog rata kao građanskog osobito smeta Penavi. A nije mali broj i ozbiljnih povjesničara, čak zapovjednika hrvatskih postrojbi (npr. pokojni general Ivo Jelić, prvi zapovjednik Četvrte gardijske brigade HV-a), koji drže da je 1990-ih godina u tadašnjoj SFR Jugoslaviji, na tlu međunarodno još nepriznate države RH, buknuo građanski rat. Sa svim karakteristikama takvog sukoba, i sa svim reperkusijama u determinaciji njegovih uzroka, tijeka i posljedica.

Jalov je posao krviti se oko toga zašto svi građani RH ne misle isto o Domovinskom ratu, braniteljima i poratnom zdravlju RH kao Ivan Penava i profesionalni "domoljubi". Ne bi bilo normalno da su svi istomišljenici. Ne bi odgovaralo činjenicama i istini. Isto tako, nije normalno siliti Srbe da misle i ponašaju se hrvatski u odnosu na vlastita (po)ratna iskustva, svoj položaj u višenacionalnoj zajednici i suživot za koji ih militanti žele uvjeriti da više nije moguć u "hrvatskoj državi, u kojoj su svi ostali - gosti" (Ruža Tomašić). Hrvatska je potrebita političara i vođa s više od dvaju zrna soli u glavi i sa znatno više ljudske širine i državničke kompetencije od HDZ-Plenkovićevih prvaka, jer će u protivnom propasti. Pitanje je samo vremena.

<
Vezane vijesti