korupcija_adamtenet.wordpress.com.jpgKako bi dokazala "čiste ruke" državna tijela često se opredjeljuju za najjeftiniju ponudu, koja pritom ne mora biti i ekonomski najpovoljnija. Nameće se pitanje kriterija prosudbe državnih tijela u postupcima javne nabave. Treba nam čitav spektar kriterija, od moralnih do ekološko-ekonomskih, odnosno prioritizacija ciljeva na nacionalnoj razini.

Dokle god javna nabava ne bude funkcionirala efikasno i usklađeno s konceptom razvoja Hrvatske te strategijom zelene javne nabave, tu će se nabavu moći kritizirati po svim kriterijima, od visine utrošenih iznosa do njene svrsishodnosti. Notorna je stvar da je javna nabava u Hrvatskoj puna korupcije, a u tom kontekstu se u zadnje vrijeme vjerojatno najviše po medijima moglo pročitati o resorima Ministarstva obrane i Ministarstva zdravlja. Korupcija je nesumnjivo jedan od najvećih problema s kojime se naša zemlja suočava, a ona uz svog brata "klijentelizam" ne samo da beskrupulozno kanalizira javni novac u privatne džepove, već i onemogućuje razvojne iskorake. Vuk Vuković je nedavno napravio Javna nabava je javna stvar i ne može biti predmet nečijeg privatnog hira niti nastaviti biti provođena bez glave i repa jednu zanimljivu analizu kojom je ne samo pokazao na koje pojave treba obratiti pažnju pri praćenju korupcije u javnoj nabavi, već je i preporučio nekoliko antikoruptivnih mjera. Neke domaće udruge se također počinju zanimati za javnu nabavu, pokušavajući utjecati na smanjenje korupcije u njoj, dok je MORH pod okom Transparency Internationala.

Još jedan veliki problem je manjak djelotvornosti javne nabave. Nekidan smo saznali da država planira nabaviti električna i hibridna vozila za parkove prirode i nacionalne parkove te da se u tu svrhu planira izdvojiti pozamašna svota novca. Mediji su tu vijest dočekali "na nož", iako paket mjera Ministarstva zaštita okoliše i prirode kojime se uvodi ova akcija djeluje prilično uvjerljivo te služi hvalevrijednom cilju čišćeg transporta, koji je inače jedan od najvećih zagađivača. Drugo je pak pitanje hoće li se ciljevi ovog paketa mjera ostvariti, te može li se nešto alternativno s tim budžetom napraviti, no time se u ovih par riječi ne možemo baviti. Lako je pljuvati (gotovo jednako lako kao i kupiti takvo vozilo kada imaš s čime), a i znamo da su nam mediji jači po pumpanju senzacija i negativizmu nego po analitičnosti i objektivnosti. No dobro, ovdje se kao glavno nameće pitanje kriterija prosudbe ovakvih Treba nam strategija zelene javne nabave, dakle "postupka pri kojem javna tijela nastoje naručivati robu, usluge i radove koji tijekom svojeg životnog ciklusa imaju manji učinak na okoliš od robe, usluga i radova s istom osnovnom funkcijom koje bi inače naručili"akcija državnih tijela. A treba nam čitav spektar kriterija, od moralnih do ekološko-ekonomskih odnosno prioritizacija ciljeva na nacionalnoj razini ili, da oprostite na ovoj riječi, opet nekakva – strategija, zar ne?

Čak i osim ovih problema javna je nabava neefikasna. "Kriterij ekonomski najpovoljnije ponude (ENP) u ukupnom broju objavljenih ugovora zastupljen je u svega 211 objava od 22 025, odnosno 0,96 posto, a vrijednosno svega 2,43 posto... Naručitelji još uvijek izbjegavaju primjenjivati kriterij ENP iako bi primjenom ovog kriterija mogli ostvariti veću vrijednost za uloženi novac"[1]. Ekonomski najpovoljnija ponuda omogućava da se, uz kriterij cijene, u odabiru najbolje ponude sagledaju i kvalitativni kriteriji [2]. Tada taj predmet ili usluga neće biti najjeftiniji u apsolutnom iznosu, već mogu biti troškovno najbolji u cjelokupnom vijeku svoga trajanja. Zašto se naši javni ili sektorski naručitelji češće ne služe ovim kriterijem ostaje otvoreno pitanje, no možda se nekome, košarkaškim žargonom rečeno, "skrati ruka" od straha da ga mediji ne počnu prozivati da nije izabran najjeftiniji proizvod ili postupak ide po nekoj inerciji jer je "bolje" da se "ne talasa"?

Korupciju doista treba suzbiti, no tu priča o javnoj nabavi ne završava, vidjeli smo. Javna nabava treba biti djelotvorna i efikasna, i služiti postignuću ciljeva koji su zacrtani na nacionalnom nivou. To je prevažna stvar da bismo se njome tek tako igrali, ona je prošle godine imala udio u BDP-u od 12,08 posto[3]. Njome bi se trebala stimulirati (domaća) privreda odnosno otvaranje novih radnih mjesta uz poštivanje kriterija zaštite okoliša. Treba nam strategija zelene javne nabave, dakle "postupka pri kojem javna tijela nastoje naručivati robu, usluge i radove koji tijekom svojeg životnog ciklusa imaju manji učinak na okoliš od robe, usluga i radova s istom osnovnom funkcijom koje bi inače naručili". Navedeno piše u Priručniku o zelenoj javnoj nabavi[4] kojim Europska komisija zemljama stavlja na raspolaganje moćan instrument "vidljive ruke" države kroz niz kriterija za brojne proizvode i usluge koje su predmet javne nabave. No u Hrvatskoj se mora početi čvrsto djelovati da bi višeslojni kriteriji zelene javne nabave – ekonomski, ekološki, vremenski – zaživjeli. Toga nema bez kulture procjene učinaka policy mjera, evaluacije učinjenoga odnosno međuinstitucionalne suradnje među organizacijama javnog sektora. Budimo svjesni toga da će ovakve postupke (po pitanju korupcije) biti teže nadzirati od onih u kojima je jedini kriterij samo najniža ponuđena cijena, no bez jasnih kriterija zelene javne nabave koja će djelovati stimulativno na ekonomiju svaki će nam put biti "dobar".

Projekt dječjeg vrtića u Danskoj: Kada će i naši javni naručitelji početi voditi računa o pristupu dnevnoga svjetla i drugim energetskim čimbenicima? (Foto: Activehuse.info)<br> Projekt dječjeg vrtića u Danskoj: Kada će i naši javni naručitelji početi voditi računa o pristupu dnevnoga svjetla i drugim energetskim čimbenicima? (Foto: Activehuse.info)

Pozitivni primjeri iz brojnih europskih zemalja nam pokazuju kako bi to moglo izgledati u praksi, a kreću se od energetske efikasnosti do ekološke prehrane, uključujući brojne sektore te ekološke i troškovne prednosti. Kao što pokazuje jedna studija slučaja nabave zdrave hrane iz Škotske, ovim su projektom ostvareni jasni zdravstveni, socijalni i ekološki ciljevi. Pogledajmo samo kriterij odabira ponude u navedenom Javna nabava treba biti djelotvorna i efikasna, i služiti postignuću ciljeva koji su zacrtani na nacionalnom nivou slučaju: neto cijena (50 posto), kriterij dostave u roku (15 posto), kvaliteta i raznolikost hrane (15 posto), postupanje s hranom i pogoni (10 posto) te upotreba resursa (10 posto). A grupa od dvanaest danskih gradova nedavno je naručivala energetski efikasnu rasvjetu s ciljem poticanja inovacija te je strukturom natječaja omogućila da se na natječaj javljaju mala i srednja poduzeća. Ponderi za ocjenu natječaja bili su određeni u sljedećim postocima: cjeloživotni troškovi (55 posto), energetska efikasnost (25 posto), kvaliteta svjetla (20 posto). Od tog projekta se očito očekuju pozitivni okolišni učinci odnosno manji troškovi za javne budžete. Dakle, paleta utjecaja na (lokalnu) ekonomiju je široka, i zasigurno nas nitko ne sprečava da ju stvarno i iskoristimo.

Ovo nas još jednom podsjeća na toliko bitnu ulogu države u ekonomiji. Ne one koja je personificirana u nekoj političarki ili politčaru koji samo žele omastiti brk, i ne one koja poteze vuče po kriteriju političke ili rodbinske podobnosti, ili pak ad hoc. Već one koja je bazirana na sustavu pametnog utjecaja na ekonomiju koji će potaknuti razvoj. Javna nabava je javna stvar i ne može biti predmet nečijeg privatnog hira niti nastaviti biti provođena bez glave i repa.


Vladimir Cvijanović član je Grupe 22


[1] Ministarstvo gospodarstva (2014), Statističko izvješće o javnoj nabavi u Republici Hrvatskoj za 2013. godinu, str. 43.

[2] Ministarstvo gospodarstva (2013), Smjernice br. 1. Kriteriji za odabir ponude, str. 7.

[3] Ministarstvo gospodarstva (2014), Statističko izvješće o javnoj nabavi u Republici Hrvatskoj za 2013. godinu, str. 10.

[4] Europska komisija (2011), Kupujte zeleno! Priručnik o zelenoj javnoj nabavi, str 5.

<
Vezane vijesti