Zagrebačka Zelena potkova dobiva novi javni park nakon više od stoljeća. Grad je na lokaciji odustao od gradnje parkirališta i okrenuo se izgradnji parka, ali bez javnog natječaja i s neobičnim sadržajem.

Inicijativa za novi javni park na zagrebačkoj Zelenoj potkovi pokrenuta je u okviru platforme 1POSTOZAGRAD u jesen 2012. godine tj. s rušenjem godinama napuštenih baraka nekadašnjeg prenoćišta za beskućnike.

Koordiniranom akcijom sa zahtjevom za novi park, koji je supotpisalo više od stotinu strukovnih i drugih udruženja i istaknutih osoba te više od 1 300 građana putem online peticije a koja je trajala mjesec dana, zagrebačkim je gradskim vlastima ukazano na potencijal lokacije kao parka kojim bi Zelena potkova dobila novi javni park nakon više od stoljeća te bila zaokružena u cjelinu i zeleni sustav.

Odlukom gradskih vlasti da se na predloženoj lokaciji realizira park, građanska je inicijativa ostvarila uspjeh jer umjesto od strane Grada već planiranog parkirališta, potkova i središte Zagreba sada definitivno dobivaju novi javni park.

Jedini ispravni, pravedni i demokratski put za oblikovanje novog parka jest javni natječaj

U medijskom predstavljanju novog parka kojeg nazivaju Lenucijev fitness park  gradska vlast sve zasluge pripisuje sebi tj. ne navode da je park iniciran građanskim aktivizmom. To je svakako manji problem od činjenice da se za novi park na potkovi ne planira javni natječaj. Naime, inicijativa za novi park od početka uključuje i zahtjev za javni natječaj za njegovo krajobrazno oblikovanje. Na taj se zahtjev Grad u potpunosti oglušio te je projekt parka povjeren arhitektu Branku Silađinu koji ga se i prihvatio.  S jedne strane, to je svakako bolje rješenje nego da problem rješava npr. Zrinjevac sa svojim službama koje se nisu iskazale po pitanju projektne kreativnosti i problematike oblikovanja javnih parkova kojima pristupaju konfekcijski i loše. No, jedini ispravni, pravedni i demokratski put za oblikovanje novog parka na predmetnoj lokaciji jest javni natječaj budući da s obzirom na vrijednost i značenje Zelene potkove za Zagreb, ta lokacija natječaj zaslužuje.
Samo javni natječaj može garantirati mogućnost vidljivosti i jednakog tretmana svih ideja, a s ciljem iznalaženja i odabira onog najboljeg za grad. Utoliko je u javnom interesu da se on i provede, a njegovi rezultati potom i implementiraju.

Zagrebačka su praksa natječaji bez parkova i parkovi bez natječaja i to treba nužno mijenjati

Ne može se ignorirati činjenicu da je u proteklih nekoliko godina u Zagrebu provedeno niz javnih natječaja za nove parkove, da su za to utrošena znatna javna sredstva, ali da baš nijedan od njih nije i realiziran. Time su svi ti natječaji u osnovi bili besmisleni.
Istovremeno, uređen je određeni broj novih parkova ali redom bez natječaja.
Zagrebačka su praksa, dakle, natječaji bez parkova i parkovi bez natječaja i to treba nužno mijenjati.

Zahtjev za novi park na potkovi iznio je i zahtjev da traženi natječaj bude i drugačiji od dosadašnjih koji npr. nisu uključivali krajobraznu struku i nisu bili interdisciplinarnog profila. No, nepostojanjem natječaja u konkretnom slučaju gubi se i reformski potencijal pristupu natječajima.

Požureni nadolazećim lokalnim izborima, jasno je da, inače duboko kompromitirana gradska uprava gradonačelnika Milana Bandića, forsira projekte i u najboljoj bandićevskoj maniri, obećava sve. Upravo zbog tih praznih obećanja i npr. najavljenih ali nikad realiziranih parkova, upitno je koliko doista postoji spremnost da se park na Zelenoj potkovi realizira, a ne samo (predizborno) prezentira. Ipak, činjenica da se radi o relativno malom prostoru (nešto manjem od susjednog Trga Ante Starčevića), znači i da se radi o financijski nezahtjevnoj investiciji koja bi se ipak mogla ostvariti i to u vrlo kratkom roku. Javni natječaj bi utoliko također iziskivao neznatni trošak, a mogao bi iznijeti ipak bolji rezultat od sada predstavljenog idejnog rješenja Branka Silađina, no to bi značilo da će se park dogoditi nakon izbora čime ga Bandić više ne može izborno kapitalizirati. U tome smislu izgledno je da će se park i dogoditi već ovoga proljeća tj. prije izbora.

Pritom, temeljni problem definiranja novog parka, a kako je to istaknula i Snješka Knežević, autorica knjige Zagrebačka Zelena potkova, je urbanistički i pitanje namjene.
Predstavljen Silađinov projekt ispravno detektira neke od potencijala lokacije, ali ne izvlači njen maksimum. Prihvaća mogućnost formiranja novog, istočnog ulaza u Botanički vrt, čime bi on postao dostupan i sa samog kolodvora. Logično je i planirano formiranje nove pješačke staze između budućeg parka i križanja Mihanovićeve i Miramarske (inače, baš na tom uglu valjalo bi posaditi i jedno stablo). Naime, novi je park na rubnoj lokaciji i nju maksimalno treba ublažiti uključivanjem parka u tkivo grada i to sa svih strana.

siladjin1.jpg

Jedan od zahtjeva inicijative za park bio je i taj da park dobije punkt s pitkom vodom, što također nije ponuđeno. No, osnovna zamjerka predloženom rješenju odnosi se na preveliku površinu pod čvrstom podlogom, a ne zelenilom, što je sve povezano s njegovom proklamiranom namjenom - "fitness parka", čime je gradska vlast odlučila ponuditi nešto novo.

Odluka da novi park uopće bude "posvećen" fitnessu potaknuta je prijedlogom Vijeća gradske četvrti Donji grad nakon upita iz novoosnovanog Hrvatskog street workout saveza. Vijeće, bez kompetencija da samo iznađe bolju lokaciju ponudilo je lokaciju za koju je platforma 1POSTOZAGRAD već zagovarala da postane novi park, a što im je predložilo Društvo arhitekata Zagreba u nastojanju da lokaciju kroz njihov projekt Akupunktura grada samostalno tematizira kao park za vježbanje. Ni oni sami nisu bili u stanju pronaći bolju lokaciju tj. ova im se učinila najboljom, a Bandić ih je preduhitrio prisvajajući ideju i servirajući gotovo rješenje.

"Fitness" sadržaj doista jest nešto što Zagrebu nedostaje ili nije u dovoljnoj mjeri zadovoljavajuće artikulirano. To se posebno odnosi na rastuću popularnost tzv. street workouta (koji se u gradskom projektu izrijekom ne spominje). U Zagrebu punktovi sa spravama za vježbanje na otvorenom postoje već na Jarunu i od prošle godine na Bundeku, te u sklopu SRC Svetice, a svakako nedostaju u Maksimiru i još nekim većim gradskim parkovima koji imaju i izrazito rekreativni karakter. Pritom nijedan gradski park nema klasični street workout sklop većih dimenzija, niti to Silađinov projekt nudi. On je okrenut tipskim spravama za rekreaciju, uglavnom, starijih osoba. Utoliko je projekt po tom pitanju slab jer ne uvažava sve potrebe, ali prije svega gura sadržaj za koji u gradu postoje uputnije lokacije.

Bitno bolja lokacija za takav sadržaj svakako je srednjoškolsko igralište iza Mimare gdje je takav sadržaj kontekstualno opravdan tj. gdje bi se on nadovezao i nadogradio postojeću ponudu. Ujedno bi za korisnike street workout opreme ponudio upotrebu svih onih sportskih sadržaja koje igrališta već ima samo po sebi, i obratno.
U kontekstu vježbanja na otvorenom, riječ je o općenito boljoj lokaciji jer ona ne naglašava i potencijalnu getoizaciju. Smještajem sprava za rekreaciju starijih na toj istoj lokaciji, omogućila bi se i generacijska interakcija. Zanemariva nije ni činjenica da se preko puta srednjoškolskog igrališta nalazi Dom umirovljenika Centar.

U mikroanalizi prostora, na lokaciji srednjoškolskog igrališta postoje dvije upravo idealne točke za spomenutu nadogradnju - istočni i zapadni ugao s južne strane igrališta i na tim bi mjestima, neovisno o Bandićevom projektu, trebao doći upravo takav sadržaj koji je moguće i dodatno obogatiti npr. penjalištem.

U zaključku, ideja da budući park bude po nečem jedinstven nije loša, no jasno je da to nije najbolja moguća lokacija za "fitness park", odnosno pitanje je što bi taj jedinstveni element mogao biti? Odgovor na to leži u lokaciji.

Novi bi park na potkovi općenito vizualno trebao biti otvoren prema pruzi kao urbanoj osobitosti

Budući park ima jednu osobitost i u svjetskim razmjerima. On se nalazi na peronima Glavnoga kolodvora i jednom kada se uredi u prvom bi ga redu mogli koristiti ljudi koji putuju tj. čekaju vlakove. Park bi postao i čekaonica. U tome smislu već bi sada valjalo pomišljati na signalizaciju koja će upućivati na tu mogućnost korisnicima svih perona.

Mjesta za takvu zelenu nadogradnju Glavnog kolodvora ima i s njegove istočne strane, između kolodvora i pošte tj. tamo gdje je sad parkiralište. Nadalje, novi bi park na potkovi općenito vizualno trebao biti otvoren prema pruzi kao urbanoj osobitosti.
U budućnosti bi se taj prostor mogao povezati is novim parkićem oko restauracije Miramare (koja je ime dobila po dvorcu u Trstu, a po njoj Miramarska ulica svoje me) i općenito prostorom neposredno južno od pruge koji tek čeka svoju preobrazbu.
U konačnici, novi park trebao bi odražavati potrebe i mogućnosti vremena u kojem živimo, istovremeno oslanjaći se na baštinu (potkova kao cjelina) i nudeći suvremeno rješenje koje bi se po svom oblikovanju isticalo po svojoj kvaliteti. Put do takvog rješenja je javni natječaj, njegova dobra priprema, interdisciplinarno žiriranje i implementacija. Toga, međutim, nema i to odmah u početku umanjuje njegov potencijal.

Ključne riječi: park, 1postozagrad
<
Vezane vijesti