Foto: Zeleni forumFoto: Zeleni forumOvoga mjeseca u Hrvatsku je pristigla prva odluka međunarodnog tijela koje nadzire provedbu Aarhuške konvencije na pritužbu zbog kršenja prava na sudjelovanje javnosti u pitanjima koja se odnose na okoliš. Splitska udruga "Sunce" dokazala je da je Ministarstvo okoliša RH povrijedilo Konvenciju.

"Javnost se i dalje uključuje samo zato što se mora, a ne zato što institucije to žele", kaže Patricija Granić, pravna suradnica udruge "Sunce".

Otvaranje javnih rasprava u vrijeme božićnih i novogodišnjih blagdana ili usred ljeta, objavljivanje o istima samo na oglasnim pločama umjesto na internetu, objavljivanje na internetskim stranicama ali skriveno na nekim sporednim mjestima, organiziranje javne prezentacije na samom početku javne rasprave prije nego je javnost imala vremena proučiti studiju ili strategiju... brojne su primjedbe koje građani i udruge često imaju na institucije vezano uz informiranje i sudjelovanje u odlučivanju o okolišu.

patricijagranic_tvjadran.jpg patricijagranic_tvjadran.jpg

Patricija Granić, "Sunce": "Javnost nije bila informirana niti uključena u procese donošenja planova gospodarenja otpadom u čitavom nizu gradova i općina Splitsko-dalmatinske županije, a inspekcija zaštite okoliša u čijoj je nadležnosti kontrolirati način njihova donošenja nije ništa poduzela"

Upravo su ta prava definirana Aarhuškom konvencijom - Konvencijom o pravu na pristup informacijama, sudjelovanju javnosti i pristup pravosuđu u pitanjima okoliša, čija je i Hrvatska potpisnik. Međutim, unatoč čestim i brojnim primjedbama građana tek je ovoga mjeseca u Hrvatsku pristiglo rješenje prvog uspješnog slučaja koji je dospio do samog Vijeća koje nadzire provedbu ovog međunarodnog mehanizma. Splitska Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce dokazala je da je nadležno ministarstvo kršilo Konvenciju, objavili su iz udruge prošloga tjedna.

Naime, Hrvatska kao jedna od potpisnica Konvencije ima obvezu svake tri godine dostavljati Tajništvu vijeća za Arhušku konvenciju nacionalno izvješće o njenoj provedbi. Prilikom izrade drugog Nacionalnog izvješća tijekom 2012. godine, došlo je do razmimoilaženja mišljenja između Udruge Sunce i tadašnjeg Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva oko provedbe članka 7. Konvencije.

"Javnost nije bila informirana niti uključena u procese donošenja planova gospodarenja otpadom u čitavom nizu gradova i općina Splitsko-dalmatinske županije, a inspekcija zaštite okoliša u čijoj je nadležnosti kontrolirati način njihova donošenja nije ništa poduzela. Naše primjedbe Ministarstvo nije unijelo u nacionalno izvješće, uz obrazloženje da planovi gospodarenja otpadom općina i gradova nisu dokumenti održivog razvoja i zaštite okoliša, pa prema tome niti inspekcija zaštite okoliša nije bila nadležna nadzirati njihovo donošenje", pojašnjava slučaj Patricija Granić, pravna suradnica Sunca.

Pred Tajništvo vijeća za Arhušku konvenciju otišlo je tako djelomično netočno izvješće, pa je udruga Sunce odlučila tada pokrenuti postupak pred Tajništvom Konvencije.

"Prva sam iz Hrvatske koja je inicirala ovakav postupak. Do tada, a koliko sam upućena niti do danas, nitko nije pokrenuo takav postupak. Glavna rasprava  održana je  još prije dvije godine u sjedištu UN-a u Genevi. S kolegicom Ivanom Grubišić izložila sam slučaj pred Vijećem koje je predvodio Jonas Ebbesson iz Švedske, dekan i profesor na Pravnom fakultetu u Stockholmu i već do kraja toga dana bilo nam je jasno da Vijeće prihvaća naše argumente", pojašnjava Granić.

Komunikacija s Vijećem se nastavila i nakon glavne rasprave, da bi udruga ovoga mjeseca dobila konačnu odluku. Međutim, već u srpnju prošle godine i Ministarstvo i udruga su bili upoznati s odlukom Vijeća koje je prihvatilo argumentaciju Sunca, dok je Ministarstvu naloženo da promjenama u zakonodavstvu "na nedvojben, jasan i transparentan način omogući sudjelovanje javnosti prilikom donošenja planova vezanih uz okoliš na lokalnoj razini".

Ministarstvo je prihvatilo preporuke te ih ugradilo u novi Zakon o održivom gospodarenju otpadom kojima je omogućeno javnosti sudjelovanje i prilikom donošenja planova gospodarenja otpadom na lokalnoj razini. Naime, postupci pred Vijećem nisu sudski postupci, za kršenje Konvencije nema sankcija već zemlje potpisinice uglavnom dobrovoljno surađuju s tijelima Konvencije.


Željka Leljak Gracin

zeljka_leljak_gracin_foto_civilnodrustvo.jpg zeljka_leljak_gracin_foto_civilnodrustvo.jpg

Voditeljica Centra za pravo okoliša Zelene akcije Željka Leljak Gracin smatra paradoksalnim da civilno društvo ima više uspjeha u mijenjanju zakona nego u utjecaju na pojedinačne projekte. Komentari javnosti na studije i projekte u velikoj se većini slučajeva redom odbijaju iako ih udruge poput Zelene akcije često pišu u suradnji sa stručnjacima za pojedino područje.

Željka Leljak Gracin, "Zelena akcija": "Taman kada pomislite da se stvari kreću nabolje, organizira se rasprava o Zakonu o strateškim investicijama koja traje deset dana uključujući i vikende"

"Taman kada pomislite da se stvari kreću nabolje, organizira se rasprava o Zakonu o strateškim investicijama koja traje deset dana uključujući i vikende. Kao pozitivno se može istaknuti da je uspostavljena praksa da se objavljuju cjelovite studije o utjecaju zahvata na okoliš, što je propisano i novim  Zakonom o zaštiti okoliša, i da rasprave traju trideset dana. Međutim, nijedna rasprava dosad nije trajala duže, iako su to ogromne studije, a možda ni ne vide svi odmah isti dan da je studija objavljena. S izuzetkom javne rasprave oko LNG terminala, nije se još dogodilo ni da je neka javna rasprava produžena", komentira Leljak Gracin.

Odbor za usklađenost i praćenje provedbe Aarhuške konvencije donio je zaključak u jednom prijašnjem slučaju da rok od mjesec dana za javnu raspravu o studiji utjecaja na okoliš koja je imala preko tisuću stranica smatra prekratkim. U Austriji se daje rok od šest do dvanaest tjedana, uz dodatna dva tjedna u razdobljima praznika. Europska komisija obično daje rok od osam tjedana, a Ujedinjeno kraljevstvo dvanaest tjedana. U odnosu na to, rok od jednoga mjeseca je prekratak, smatraju udruge koje provode projekt koji se tiče upravo Aarhuške konvencije, "Dijalogom s civilnim društvom do boljeg okoliša". U sklopu projekta, Zelena Istra, Zelena akcija, Eko Pan i ZEO Nobilis izradili su i niz preporuka za poboljšanje prakse informiranja i uključivanja javnosti u okolišno odlučivanje na lokalnoj i područnoj razini.  

Jedna od preporuka koje će prvo uputiti županijama na području kojih se provodi projekt, Istarskoj, Međimurskoj i Karlovačkoj županiji te Gradu Zagrebu, je da se ispiše manji broj sažetaka studija utjecaja na okoliš i postavi na javnim mjestima poput gradskih čitaonica. "To nije veliki trošak a omogućava osobama koje nemaju pristup internetu da budu informirane. Takva je praksa sasvim uobičajena u nekim zemljama Europske unije", ističe Dušica Radojčić iz Zelene Istre.


Dušica Radojčić

radojcic_halter.jpg radojcic_halter.jpg

U preporukama također ističu kako mnoge jedinice lokalne samouprave nisu sa svojih stranica uklonile kataloge informacija koje je predviđao prošli Zakon o pravu na pristup informacijama, ali novi Zakon ih je ukinuo. Kataloge bi zato trebalo ukloniti, ali bi tijela javne vlasti na svojim stranicama trebala informirati o dnevnim redovima sjednica, o planovima, natječajima, strategijama i svemu ostalome što jasno propisuje članak 10. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Dušica Radojčić, "Zelna Istra": "Ako nadležno tijelo javne vlasti smatra da je zaista neophodno da se održi samo jedno javno izlaganje u vrijeme kada zaposleni ljudi rade, onda mora osigurati da osobe koje zbog svojih radnih obaveza nisu mogle prisustvovati javnom izlaganju mogu pregledati zapisnik te podnijeti svoje primjedbe naknadno"

Također, tijela nadležna za provedbu tih postupaka vrlo često na svojim internetskim stranicama objavljuju pozive bez datuma, pa građani nemaju prilike provjeriti jesu li zakonski rokovi uistinu ispoštovani.

U Hrvatskoj je običaj da se javne prezentacije prijedloga planova, programa, strategija i studija organiziraju samo na jednom mjestu, iako brojni projekti utječu na više lokalnih zajednica. Zadnji takav primjer je Rudarsko-geološka studija gospodarenja mineralnim sirovinama Istarske županije,  čija je prezentacija predviđena samo u Puli, i to odmah na početku javne rasprave, iako se radi o studiji koja uključuje područje cijele Istre.

"Prema stajalištu Odbora za usklađenost i praćenje provedbe Aarhuške konvencije, organiziranje samo jednog javnog izlaganja, i to za vrijeme radnog vremena, ograničava djelotvorno sudjelovanje javnosti. Ako nadležno tijelo javne vlasti smatra da je zaista neophodno da se održi samo jedno javno izlaganje u vrijeme kada zaposleni ljudi rade, onda mora osigurati da osobe koje zbog svojih radnih obaveza nisu mogle prisustvovati javnom izlaganju mogu pregledati zapisnik te podnijeti svoje primjedbe naknadno", ističe Radojčić. Zelena Istra je u slučaju spomenute Rudarsko-geološke studije uspjela utjecati na Županiju da produži raspravu s 15 na 30 dana, a obećana je i druga prezentacija koja, međutim, još nije održana.

"Iz ovih se primjera vidi kako, unatoč zakonskim promjenama koje su posljedica pritisaka iz EU, službenici još uvijek vide sudjelovanje javnosti kao ispunjavanje forme, a ne smatraju da javnost stvarno može doprinijeti sadržaju", ističe Leljak Gracin.

Zato se najčešće javne rasprave formalno provedu, građani ponekad pošalju i mnoštvo prijedloga i komentara, a oni se najčešću samo navedu u rješenju, a da nijedan od njih nije prihvaćen i implementiran. Tako odluka postane legitimna, sudjelovanje javnosti je formalno ispunjeno, a sadržajno javnost nikada nije imala šanse.

Odluka postane legitimna, sudjelovanje javnosti je formalno ispunjeno, a sadržajno javnost nikada nije imala šanse

Unatoč svim ovim mogućnostima za poboljšanje sudjelovanja javnosti, pred samo Vijeće Aarhuške konvencije stiže malo pritužbi iz Hrvatske. Granić smatra kako se razlozi kriju u nedovoljnoj kapacitiranosti udruga.

"Malo je pravnika koji se u Hrvatskoj bave okolišnim pravom. Kada smo pokretali ovaj postupak pred Vijećem Aarhuške konvencije, Željka Leljak Gracin iz Zelene akcije i ja smo pokrivale područje cijele Hrvatske. U međuvremenu su i Sunce i Zelena akcija uspjeli zaposliti još po jednog pravnika. Nama je uvijek prvi cilj ostvariti dijalog s institucijama, a za tužbu smo se odlučili kao krajnje rješenje nakon više potpuno neutemeljenih odgovora Ministarstva. Kada bi više udruga imalo mogućnosti zaposliti pravnike, sigurno bi bilo i više tužbi pred Vijećem Aarhuške konvencije jer, iako je zakonska osnova za sudjelovanje javnosti sada dobra, i dalje se javnost uključuje samo zato što se mora, a ne zato što institucije to žele", zaključuje Granić.


Članak je objavljen u okviru projekta Udruge za nezavisnu medijsku kulturu Pravo novinara na pristup informacijama, koji financira Balkan Trust for Democracy.

<
Vezane vijesti