Foto: EPAFoto: EPAPouka iz grčkog bunta protiv dužničkog ropstva bi mogla i za nas biti itekako korisna.

Propao k'o Grčka! - posprdnica je kad nekom/nešto pođe naopako. A Grčkoj ne samo da ide naopako, nego i jest u tzv. tehničkom bankrotu zbog javnog duga većeg od 320 milijardi eura ili 175,1 posto BDP-a. Sa zaduželjem domaćih banaka i tvrtki, dug je oko 500 milijardi eura. Te nepregledne šlepere kešvine više ni bog niti vrag nije u stanju vratiti, što je izravna posljedica neokolonijalnog obrasca vjerovničko-dužničke prakse dilanja novca potrebitima u svijetu. Ne samo Helenskoj Republici, siromašnijim zemljama Unije i samo u Europi. U sjeni grčke dužničke agonije, nekako podalje od srca i očiju Europljana, ta je tragedija pogodila i daleku karipsku državu Portoriko, koja je upravo bankrotirala u naručju Ujaka Sama, zbog duga od 70 milijardi dolara. Skiksale su i neke afričke zemlje.

Rečeni se zelenaški obraza ("uzmi ili ostavi!“) svodi na vrlo jednostavnu logiku grabežnog, asocijalnog kapitalizma koji nikad nije imao ljudsko lice: što više radiš i stežeš remen, sve si dublje u dužničkom ropstvu! Postaješ teški ovisnik o posuđivanju skupog novca da bi, na rubu golog preživljavanja, bio u stanju samo  servisirati dugove i štedjeti sve više. Vjerovnik će "pomoći" zajmom za otplatu zajma, dakako uz kamatu, odnosno reprogramirati dug, također uz kamatu, isključivo zato da bi si omogućio uredan dotok otplatnih rata, a ne zato što jako voli dužnika i želi mu dobro. Jedno misli, drugo govori, a treće čini, tretirajući dužnika kao kravu muzaru. I tu nema milosti.

Najgorljiviji/najmarniji  posrednik te vrsti kapitalističkog reketa u EU prema cijelim državama i milijunima građana ponaosob, njemačka je kancelarka Angela Merkel svojom ledenom gnomom: "Dugovi se moraju vraćati po svaku cijenu!" Osobno jako zainteresirani pretorijanci iz čelništva EU-a drže joj svijeću, čuvaju leđa i bokove od "redikula" tipa mlađahnog grčkog premijera. Nečuvano, ustao je protiv pljačke svoje zemlje! I sada, tvrdi skupina iz Bruxellesa, s Grcima se više nema što razgovarati dok se ne vide rezultati nedjeljnog referenduma.

Vladajuća je Syriza - za razliku od već kompromitiranih na vlasti i desnih i gnjilih lijevih grčkih stranaka - dobila uvjerljiv narodni mandat baš za radikalno olabaviti okove dužničkog ropstva na tom božanstvenom komadiću globusa, reketom vlasnika kapitala priključenom na uvezene bankarske aparate za umjetno održavanje na životu.

Vladajuća je Syriza - za razliku od već kompromitiranih na vlasti i desnih i gnjilih lijevih grčkih stranaka - dobila uvjerljiv narodni mandat baš za radikalno olabaviti okove dužničkog ropstva na tom božanstvenom komadiću globusa, reketom vlasnika kapitala priključenom na uvezene bankarske aparate za umjetno održavanje na životu. Alexis Tsipras naumio je s ekipom suradnika početi odmah i realizirati obećanje Grcima da će im raskinuti dužničke negve, ali nećeš, majci! Ne sviđa se vjerovnicima da mladac s podnožja Akropole povisi najnižu plaću sa 580 na 751 euro, podigne prag neoporezivog dohotka na 12.000 eura godišnje, ozakoni penzićima 13. mirovinu ako primaju manje od 700 eura mjesečno, zabrani ovrhu jedine stambene nekretnine, ukine porez na energiju u kućanstvima te omogući besplatnu zdravstvenu skrb.

"Sačuvaj nas bože takve Grčke, pa nismo u komunizmu!“ - konspirativno se ljute najvažniji vjerovnici i domunđavaju s gazdama EU-a. "Što si umišlja taj čovjek, da je Zeus s Olimpa!? Otkud mu novac za luksuz kad mora otplaćivati dugove!?“ No, Atena je nakanila s 12 milijardi eura početi žustru reanimaciju izdišuće zemlje. Novac bi namaknula smanjenjem otplate javnog duga, boljim korištenjem europskih fondova te udarom na domaće kriminalce i utajivače poreza. U igri je i niz drugih mjera. Trenutno su grčke kreditne rate relativno niske, jer je otplata duga razvučena i na razdoblje nakon 2050. godine, ali to nije izlika ni za što.

Napokon netko već mora pokazati zube kapitalizmu koji gazi socijalnu državu, čovjeka podređuje novcu i agresivnim tržišnim presizanjima razmnožava bijedu i siromaštvo po svijetu. Ratovi i humanitarno-migrantske tragedije posljedica su bezumlja vlasnika kapitala nad ostatkom čovječanstva. Grčka je samo jedan od detonatora koji dovodi u pitanje koncepciju "demokracije i zapadnih vrijednosti“ i  prakticiranje dužničkog ropstva. Već je i sama pomisao da bi Tsipras mogao dirnuti u "neupitno pravo vjerovnika“ ("dugovi se moraju vraćati“) na legalno pljačkanje Helenske Republike izaziva erupciju bijesa zapadnih lihvara. Najviše njemačkih, a Grci su, nevjerojatno, usred bankrota i mogućeg izlaska iz eurozone povećali kupnju osobnih automobila - za 46 posto! I gle, najviše njemačkih marki!

Tsiprasu je potreban novi reprogram javnog duga, diplomatski se zalaže za "dogovor s vjerovnicima radi obostrane koristi“ i prkosno daje na referendum to, što od njega traži Angela Merkel. Gazde EU-a, u ime tržišno-profiterskog pravila "dugovi se moraju vraćati po svaku cijenu“, ne žele čuti za "krute grčke želje“. Udarila im krv u oči zbog referenduma, tlak im raste u nebo  Ako popuste, hoće li Grci izazvati domino učinak u ostatku prezadužene Europe, gdje bankarski reket i dalje razara samo tkivo životnog standarda građana? Nakon Tsiprasovog inata referendumom i činjenice da nije platio dospjelu lipanjsku ratu duga MMF-u (1,6 milijardi eura) morat će popustiti i vjerovnici i Atena. Merkel je do ishoda grčkog referenduma manje-više zaledila stanje, ali telefonska linija s Atenom aktivna je danonoćno. Grci su prepušteni kaosu, na milost i nemilost i bogu i vragu.

Na kojem će dijelu puta doći do kakvog-takvog postreferendumskog dogovora, stvar je pregovaračke umješnosti obiju strana te procjene Zapada koliko će na grčkom javnom dugu srezati maržu svojih kamatara eda bi ta zemlja ostala u njegovom geostrateško-interesnom jatu. Uključujući eurozonu. No, činjenica je da više ništa ne može ostati isto. To kako je Tsipras pokazao zube Angeli Merkel i čelništvu Unije, najradikalniji je udar na ključne postulate kapitalističkog reketa, degenerativno programiranog na Wall Streetu i recesijski izvezenog u svijet. Ujak Sam sada izdaleka pametuje i uglavnom se pravi tošo, jer u grčkom dugu sudjeluje tek s 15 posto. No, pozadina dužničkog ropstva je zastrašujuća.

Na kojem će dijelu puta doći do kakvog-takvog postreferendumskog dogovora, stvar je pregovaračke umješnosti obiju strana te procjene Zapada koliko će na grčkom javnom dugu srezati maržu svojih kamatara eda bi ta zemlja ostala u njegovom geostrateško-interesnom jatu. 

Zloglasna američka investicijska banka Goldman Sachs indikativan je primjer - nipošto jedini! - kako kapitalizam imanentno neljudskog lica uništava financijske suverenitete država i njihove žitelje baca u dužničke negve. Grčka je 2001. uzela 2,8 milijardi eura zajma u toj banci i već istog dana bila dužna 600 milijuna eura više! Godine 2005. dug je za isti zajam već iznosio 5,1 milijardi eura. Radilo se o tajnom zajmu kojim je Grčka pokušala prikriti Uniji (obveze po sporazumu iz Maastrichta) pravo stanje svog javnog duga. U igri je bila zamjena dolara i jena u eure, gdje je Goldman Sachs napunio džepove na grčku štetu. Atena je imala otplaćivati banci 400 miljuna eura godišnje do 2019., a reprogramom je povrat duga produžen do 2037. Bančin je profit gotovo nemoguće izračunati.

Po vlastitim podacima za zadnji kvartal 2012. godine, vodeće su američke banke Goldman Sachs i JP Morgan, čiji je zahvalan klijent i Bijedna Naša, ostvarivale enorman rast čiste dobiti. Prva ju je utrostručila u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, na 2,9 milijardi dolara, a druga povećala dobit za 54 posto, na 5,7 milijardi! Kako? Zašto? Glupa pitanja. Inače, Goldman Sachsu je zbog načina poslovanja zabranjen pristup u neke europske zemlje, a ta je banka nedavno bila u monetizacijijskoj igri za hrvatske autoceste, ali i svojedobno angažirana radi otkupa cjelokupnog slovenskog javnog duga!

Grčka dužničko-vjerovnička erupcija, koja upravo baca u očaj čelnike EU-a zbog referenduma čiji im ishod neće biti po volji, ostavit će posljedice nad kojima bi se trebali zamisliti svi koji izvlače debelu korist od kapitalizma neljudskog lica i lažu općinstvu da nema boljeg društvenog sustava. Kako nema! Ovaj se već raspada sam od sebe. Asocijalan je, nepravedan i kidiše na čovjeka. Kompromitirao se nakaznom grabeži i opsesivnim umnožavanjem profita po svaku cijenu. Koristi povlaštenoj manjini i novači sve veće mase sirotinje.

Nediplomatski pretjeruje predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker tvrdnjom da je "Grčka izdala Uniju“. To nije istina. Angeli Merkel također ne treba glumatati babarogu: "Propadne li euro, propada i Europa!“ Bit će i Grčke i Europe makar više ne bude ni eura, ni eurozone niti EU-a, a tko je koga izdao ili drži nedostojnim lože u Unijinom kazalištu - dugačka je priča. Računi već polako idu na naplatu. Budući da je razum deficitarna roba, nije za očekivati ništa dobro. Bit će još gore, s možebitnim raspletom kakav većina ljudi ne žele. Kapitalizmu je očito udarila u glavu već 70-godišnja apstinencija od globalnih ratnih sukoba, pa mu lokalni i regionalni više nisu u modi. Vojno-političkih jastrebova nikad i nije manjkalo, pa… Oni najluđi, čuje se, pametuju čak s "preventivnim nuklearnim udarom“! Kao da je to rješenje za najveću krizu poslije Velike depresije 1930-ih.

Grčku su već dohvatile ralje života bez banaka i bankomata, možebitno izvan eurozone i ponovno s onim lijepim drahmama, krcatim prošlošću bez koje bi današnji "prvi Europljani“ još skakali po granama. Grčki je dužnički vulkan dugo potmulo kuhao i upozoravao neugodnom tektonikom. Glavnim scenaristima gospodarske propasti u političko-bankarskim središtima dilanja novca još ne dolazi iz stražnjice u glavu da se približava trenutak kad se više neće moći izdržati! A onda!? Slučaj Helenske Republike, kako se god postreferendumski bude razvijao, morao bi rezultirati globalnom poukom: ljudima je dosta! Ne žele ulupati život u dužničkim okovima, poniženi izmišljenom krivnjom da parazitiraju na tuđem novcu… Život na sve manje ustajale vode u čaši i sve tanjim kriškama pljesnivog kruha - nije život dostojan čovjeka!

Financijski seizmografi u Bijednoj Našoj jedva da će zabilježiti grčki potres, ali pouka iz bunta protiv dužničkog ropstva bi mogla biti itekako korisna. Država na zelenaškoj infuziji, kakva je i RH, mora pod hitno naći pametne i poštene vođe, koji će se u korist građana i njihovih socijalnih stečevina, a ne kapitalističke dogme, znati nositi i s morgan-schsovima i s Bruxellesom. U protivnom: piši kući, propalo je!

Ključne riječi: grčka
<
Vezane vijesti