H-alterov suradnik iz Kaira analizira nedavno nasilno rušenje korumpiranog režima u Kirgistanu.

U Kirgistanu se ovih dana dogodio politički prevrat. U glavnom gradu ove srednjoazijske bivše sovjetske republike vlast je preuzela oporba. Formirala je nekakvu "vladu nacionalnog povjerenja", raspustila parlament, odredila si je rok od šest mjeseci za donošenje novoga ustava i raspisivanje novih parlamentarnih izbora. Srušen je režim Kurmanbeka Bakijeva, inauguriranog, na sličan način, sa "revolucijom tulipana" prije pet godina. Većina protagonista ovoga prevrata je s njim u ožujku 2005., sudjelovala u rušenju korumpiranoga predhodnika Askara Akajeva, uključujući i prvakinju ove samoproglašene vlade, Rozu Otunbajevu.

bakijev.jpg

Uzroci

06-07/04/2010 - Demokracija, koju su revolucionari iz 2005. obećavali uvesti, se počela brzo topiti pod dirigentskom palicom Bakijeva. Iz njegove su ekipe jedan za drugim otpadali njegovi nekadašnji suborci, neki jer su se sami povukli, a drugi jer su pod raznim optužbama politički eliminirani. Korupcija koja je karakterizirala prethodni režim je postala modus operandi njegove obitelji i klana. Najeksponiraniji u tom pogledu je bio njegov mlađi  tridesetdvogodišnji sin Maksim, direktor kirgistanske Centralne agencije za razvoj, investicije i inovacije, preko koje su se vršile (neregularne) privatizacije. Momak je, tvrdi se, bio viđen za tatinog nasljednika. Na incijativu vladajuće stranke, Ak Zhol, parlament je prošle godine usvojio ustavni amandman, kojim je utemeljena nova institucija - Državna konferencija - ovlaštena izabrati vršioca dužnosti šefa države u slučaju smrti ili inkapacitiranja izabranog predsjednika. Skrojena je, po svemu sudeći, upravo za Maksima. Predsjednikov mlađi brat Žanibek, zvan Žaniš, je promoviran za šefa Službi sigurnosti. Još jedan brat, Marat, je nekakav faktor u istom sigurnosnom aparatu. Ostala braća i rođaci su dobili razne sinekure na jugu zemlje.     

bakijev_maksim.jpg

"Otok demokracije" među autokratskim i kleptokratskim srednjoazijskim režimima je također počeo gubiti svoju aureolu, mada, kao što vidljivo iz sadašnjih događaja - oporbene su stranke preživjele bez predstavništva u parlamentu i bez utjecaja na rad državnih institucija. Neki su njihovi viđeniji prvaci, kao što je bivši ministar obrane general Ismail Isakov, zaglavili u zatvoru. Bio je osuđen na osam godina zbog korupcije, ali tek pošto je bio smijenjen. Optužen je za navodnu nezakonitu dodjelu vojnoga stana vlastitom sinu. On je to negirao i tvrdio kako je presuda politički motivirana. Neki lokalni opozicioni aktivisti su ubijeni ili prebijani od strane "nepoznatih napadača".

Donedavno je Kirgizstan imao najslobodniju štampu u čitavoj regiji. No, novinari slobodnih medija su bili pod pritiskom vlasti. Nekoliko njih je prebijeno, više ih je pod pritiskom pobjeglo iz zemlje, a u ožujku su pod raznim izlikama zabranjena tri glasila. Počela su sustavna filtriranja inozemnih internet portala. Pod optužbom da se koristi ilegalnim softverom financijska je policija pokušala onemogućiti popularni internet Stan TV portal (a ta se policija koristi istim softverom koji se otvoreno prodaje po gradu).

No, sve je to uobičajeno u centralnoazijskim stan-državama. Narod bi to i nekako otrpio. Puno veći problem je sve veće siromaštvo, pogoršano prošlogodišnjom globalnom krizom, koja je dramatično smanjila doznake Kirgiza otišlih trbuhom za kruhom u Rusiju ili Kazahstan. Mnogi su tamo ostali bez posla i vratili se u zemlju, povećavajući redove domaćih nezaposlenih. Dolasci građana susjednih zemalja u ljetivališta oko jezera Isik-Kul („kirgizstanskog mora") ili Kazakstanaca na vikend posjete ovdašnjim kazinoima, su se prorijedili. Prosječna plaća zaposlenih je 60 dolara, a mirovina oko 30 dolara. Na to im je država početkom ove godine udarila 20 posto poreza. Cijena impulsa popularne mobilne telefonije je duplirana. Cijena struje, kojom zemlja oskudijeva, jer je izvozi u susjedni Uzbekistan, se utrostručila. Tim se izvozom bavi kompanija Severo-Ekektro koja je prije izvjesnog vremena privatizirana. Navodno je prodana za milijun dolara, dok joj je stvarna vrijednost bila 154 milijuna. Dugi strujni prekidi su inače svakodnevnica, u što sam se sam uvjerio kada sam jedne jeseni deset dana putovao po Kirgizstanu.

U samom Biškeku struja je isključivana po noći, ali u Ošu i Džalalabadu i danju. Imao sam sreće, jer je još uvijek vrijeme bilo lijepo, no možda mjesec dana kasnije temperatura se spustila ispod -30 C. Ljudi se u gradovima u to doba smrzavaju. Tako je bilo i ove zime. Postojali su projekti za izgradnju dvije hidroelektrane - Kambar-Ata I. i II. Rusi su bili obećali dvije milijarde dolara kredita, ali od toga nije bilo ništa. Te su hidroelektrane mogle riješiti domaći energetski deficit.

Kirgizstan i Tadžikistan snabdijavaju susjedni Uzbekistan s vodom neophodnom za navodnjavanje tamošnjih polja pamuka. Za uzvrat od njega kupuju lož-ulje, dizel i benzin. Sa sustavima postojećih brana mogu zaustavljati, usporavati ili ubrzavati protok vode koji koriste u uvijek teškim pregovorima sa Taškentom. Dodatno, Uzbeci, koji su kirgiski državljani i žive s ove strane granice (oko 14 posto stanovništva), ne mogu je slobodno prelaziti. Švercaju kinesku robu koja je s ove strane široko dostupna, a nema je u Uzbekistanu. Pokušavajući ilegalno prijeći granicu neki su stradali. Uzbečke vlasti optužuju Kirgizstan i Tadžikistan da preko njihovih teritorija idu i koridori infiltracije islamskih terorista i švercera drogom iz Afganistana. Dolazeći navodno iz tog pravca, islamski su gerilci prošle godine napali jednu uzbečku pograničnu karaulu, jednu policijsku stanicu, a pripisano im je i više ubojstava uzbečkih gradjana.

Svjestan nazadovoljstva, režim predsjednika Bakijeva je 21. siječnja sazvao veliki skup, pokušavajući pokrenuti "nacionalni dijalog" sa organizacijama civilnoga društva. Svrha mu je bila objasniti realnost situacije i opravdati potrebu stezanja kaiša. Prema državnoj TV, delegati skupa, njih 750, su i pored nekih disonantnih tonova pružili podršku vladinoj politici. Ujedinjeni narodni pokret, koalicija šest oporbenih stranaka, sazvao je 17. ožujka svoju kontra-manifestaciju - kurultai (tradicionalni naziv kirgizskih plemenskih okupljanja) „Nezadovoljstva" - mobiliziravši navodno, ovisno o procjenama, 1500-3000 pristalica. Rasprave su se vrtile oko četiri glavne teme - osuđene su pripreme za promociju Maksima Bakijeva na položaj šefa države; osuđeni su politički progoni opozicionara i ograničavanje slobode javne riječi; raspravljano je o negativnim posljedicama procesa privatizacije; nametanje novih poreza na bijedna primanja zaposlenih je ocijenjeno kao pljačka.

Sve je to sročeno u "Pismu predsjedniku". Kasnije se tvrdilo da je dvadeset članova delegacije koja ga je trebala uručiti pohapšena. Da li su ovi doista uhićeni ili nisu, nije jasno, ali "rekla-kazala priče", u nedostatku pravih informacija, djeluju na javnost. No, sama činjenica da se oporba obraća predsjedniku, kojega dakle priznaje kao legitimnog šefa države, govori o njezinu tadašnjem legalističkom pristupu rješavanju gore pobrojanih problema.

A onda se, poslije svega dvadeset dana "dogodio narod". U dva dana je nasilno oboren režim..                    

Film događaja

Ovo što slijedi je rekonstrukcija dogadjaja prema vijestima objavljivanim na internet portalima, većinom ruskim. Dobro su informirani i imaju svoje dopisnike koji ih mobilni telefonima izvještavaju s lica mjesta.

Kada je generalni sekretar UN-a Ban Ki-Moon svoju srednjoazijsku turneju započeo 3. travnja u Kirgistanu, pred Misijom UN-a u Biškeku se okupilo možda stotinu aktivista lokalnih organizacija za zaštitu ljudskih prava. Prethodno su objavili "otvoreno pismo", skrečući pažnju viskom gostu na probleme sa kojima se suočavaju - napade na novinare, proganjanja oporbenih aktivista,. i masovne povrede građanskih prava. Policija ih je brzo rastjerala. Bakijev je primio Ki-Moona i s njim se slikao. Kasnije su UN-ovci priopćili kako je gost svome domaćinu govorio o značaju ljudskih prava. Istu je priču ponavljao protrčavajući ostalim zemljama Centralne Azije.    

Tri dana poslije njegova odlaska protesti su izbili u Talasu, gradu na nekih šezdesetak kilometara sjeverozapadno od Biškeka, poslije kojih je policija pohapsila desetak lokalnih oporbenih političara. Sljedećeg je dana gomila zauzela policijsku stanicu, oslobodila ih i izbacila režimskog guvernera iz njegove kancelarije. Ministar unutarnjih poslova koji je pristigao iz Biškeka je premlaćen. Oporbeni ujedinjeni narodni pokret je 7. travanj proglasila "Danom protesta". Okupljeni demonstranti pred Bijelom kućom, zgradom Jogorku keneša (parlamenta), su prvo uzvikivali parole protiv režima, zatim počeli bacati cigle i boce prema kordonu policije u punoj ratnoj opremi. Ova je prvo ispaljivala granate sa suzavcem i pokušavala ih držati na distanci gumenim mecima, no kada su demonstranti postali agresivnijim pucala je u meso. Pale su prve žrtve. vlasti su proglasile izvanredno stanje. Poslije više pokušaja, masa je provalila u parlement. Podmetnuta je vatra. Predsjednik Bakijev je nestao. Zauzeta je i zgrada Nacionalne radio-televizije, koja je poslije kratkoga prekida počela emitirati izjave poznatih i nepoznatih oporbenjaka. Demonstranti su zaposjeli sjedište guvernera u Najirnu, nekih 200 km jugoistočno od  Biškeka. Feliks Kulov, prvak oporbene Ar-Namis stranke je govoreći masi svojih sljedbenika tražio Bakijevu ostavku i krivičnu odgovornost zbog počinjenih zločina, posebno zbog ubojstava demonstranata.

kirgistan_265408s1.jpg

Protesti su se proširili i na druge gradove. Jedan od prvaka pobune je navečer 7. travnja tvrdio kako oporba kontrolira četiri od sedam kirgizstanskih provincija.

Poslije osvajanja parlamenta i vladine palače u Biškeku, demonstranti, neki među njima već naoružani otetim puškama i automatima, se uputiše  prema centralnom zatvoru. Preplašena zatvorska uprava je oslobodila ranije spomenutog Ismaila Isakova i još trojicu oporbenih političara. Isakov se odmah uputio prema centralnom TV studiju. Ovaj je general i bivši ministar obrane izgleda još uvijek među oficirskim kadrom. Navodno je najzaslužniji što vojska nije pritekla u pomoć Bakijevu.            

Bande huligana su se odmah posvetile pljački. Zgrade parlamenta i predsjedništva republike su očišćene od svog pokretnog inventara. Provaljeno je u napuštene domove predsjednika i premijera. Iznosilo se sve po redu. Iz premijerova vrta su čak počupane nedavno zasađene mladice smreke. Polupani su izlozi samoposluga i radnji u centru grada. U rekordnom roku očišćene su od svih zaliha. Na internetu su ovih dana objavljivani fotosi tog orgijanja. Na jednom od njih se vidi  grupa od petorice mlađih muškaraca kako sa velikom mukom nose kabasti automat-mašinu coca-cole. Neki su plijen trpali u plastične vreće, a oni motorizirani u svoje automobile i kamione. Provaljeno je i u Nacionalni muzej blizu Bijele kuće. Posjetio sam jednom tu bivšu sovjetsku reprezentativnu palaču i razgledao njezine lijepo prezentirane zbirke. Navodno je kolekcija umjetničkih slika poharana..

Premijer Danijar Usenov, koji je zatečen u svom uredu, predao je pismenu ostavku na svoj položaj već 7. travnja. Otunbajeva je kasnije izjavila kako ju je osobno primila. U međuvremenu se saznalo da je Bakijev sa četvoricom svojih suradnika stigao avionom do Oša. Odatle se navodno uputio prema svom rodnom Džalalabadu, gdje je svojevremeno počeo svoju inžinjersku karijeru i bio direktor jedne lokalne tvornice. Otunbajeva je izrazila bojazan da odatle priprema protuudar (iz Džalalabada, Oša i drugih gradova južnoga Kirgizstana krenula je 2005. "revolucija tulipana"). Pozvala ga je da ne komplicira tešku situaciju i da podnese ostavku. Za Maksima se tvrdilo da je dva dana prije izbijanja nereda krenuo na put u SAD, gdje je trebao sudjelovati u radu nekakvog poslovnog foruma. No, možda nije otputovao, jer je objavljeno da je nova vlast izdala nalog za njegovo uhićenje i hapšenje njegovih stričeva Žanibeka i Marata, zajedno optuženih za ubojstva demonstranata.

otunbajeva.jpg

Što se hoće?

08/04/2010 - Drugog dana prevrata, novi su vlastodršci sazvali konferenciju za tisak u devastiranoj zgradi parlamenta. Oporbena trojka, u sastavu - Roza Otunbajeva, bivša ministrica vanjskih poslova, Ismail Isakov, bivši ministar obrane, i Abdigani Erkebajev, bivši predsjednik parlamenta - je priopćila kako je formirana privremena "vlada nacionalnog povjerenja". Otunbajeva, koja joj predsjedava, je izjavila da je "ono što je jučer učinjeno bio odgovor na ugnjetavanje i tiraniju kojega je Bakijev režim nametnuo narodu (...) Možete to nazvati revolucijom ili narodnom pobunom. U svakom slučaju na taj smo način rekli da hoćemo pravdu i demokraciju". Glavni će zadatak šestomjesečnog prijelaznog perioda biti donošenje novog ustava i organiziranje izbora. Biti će potrebno vremena za pronalaženje pravih riješenja za transparentno upravljanje ekonomijom, nadzor nad financijskim sustavom i za probleme (korumpiranog) sudstva. Neće se improvizirati i srljati sa preuranjenim odlukama. Rusima i Amerikancima je poručila kako neće biti promjena u statusu njihovih vojnih baza. Isakov je obavijestio kako su vojne snage i službe pogranične kontrole podržale novu vlast. Obitelji ubijenih i povrijeđenih demonstranata će biti kompenzirane. U samom će se Biškeku organizirati patrole za uspostavljanje reda. Taj je zadatak preuzeo popularni bivši boksački šampion Orzubek Nazarov.       

09/04/2010 - Svrgnuti predsjednik Bakijev se oglasio sa više izjava datih ruskim novinskim agencijama i intervjuom britanskom BBC-u. Navodno se nalazi na "tajnoj lokaciji" na području svog Džalalabada blizu uzbečke granice. Neće podnositi ostavku na predsjednički položaj. Spreman je, međutim, razgovarati sa ljudima koji su preuzeli vlast u Biškeku. Nije u stanju  utjecati na razvoj događaja. Prijeti mu životna opasnost, jer za njim navodno traga grupa ubojica.

Kao što sam spomenuo, nove su vlasti izdale naloge za hapšenje trojke Bakijevih - Maksima, Žanibeka i Marat - optuženih za ubojstva demonstranata. Htjele bi pokrenuti krivični postupak i protiv svrgnutoga predsjednika, ali bi za tako nešto trebale suspendirati sadašnji ustav (prema kojem je ovaj zaštićen imunitetom). Za to se još nisu odlučili. No, raspustili su Maksimovu Agenciju za razvoj i uspostavile kontrolu nad tri banke u vlasništvu klana bivšega predsjednika. 

Iz moskovskog se egzila oglasio Askar Akajev, prvi predsjednik nezavisnoga Kirgistana, koji je izjavio kako je Bakijev "dobio ono što je zaslužio (...) došao je na vlast nasiljem i nasiljem je otjeran!".

Rakurs moje obitelji 

10/04/2010 - Moj stariji sin Srđa se usred te gužve, jučer ženidbenim ugovorom vezao za Medinu, s kojom se zbližio protekle godine kada je poslovno bio stacioniran u Biškeku. Javio se telefonom i obavijestio kako je to uredno obavio. Naravno, čestitao sam mladencima i poželio im puno sreće. Kroz slušalice je do mene u udaljenom Kairu dopirao žamor glasova njhovih gostiju i zvukovi nekakve svirke. Svadbena fešta je bila u punom jeku. Potvrda da se situacija u Biškeku stablizirala. Ipak mislim da su mogli preskočiti tu unaprijed zakazanu gozbu. Svadbare je uveseljevao jedan ciganski sastav. Sjetih se Bregovićeva "Orkestra za svadbe i pogrebe".      

Kasnije mi se javila i Maja, koja je s našim mlađim sinom Ratkom za tu priliku doputovala iz Zagreba. Srđinom pozivu se odazvalo i nekoliko njegovih prijatelja - iz Zagreba, Beča i Londona, i jedna tetka iz Beograda. Jedini koji se uputio iz Kaira i sletio u Biškek dok se tamo pucalo, vratio se natrag istim avionom. Oni što su se već ranije smjestili u za tu priliku iznajmljenoj kući - sklonili su se u podrum i nisu izlazili. Na internetu sam čitao da su bande huligana za to vrijeme obilazile okolicu, ali u tom naselju gdje stanuju mnoge diplomate nisu nikoga dirali. Pljačkali su po drugim djelovima grada, bliže centru, i provaljivali u kuće dužnosnika Bakijeva režima. Jučer je bilo mirno. Možda je tomu doprinio prolom oblaka i produženi pljusak. Srđa je sa par prijatelja čak tada krenuo u kupovinu. Na zalihama su imali dovoljno votke, ali im je ponestalo flaširane vode, vina i kruha. Maja kaže da u okolini ni danas nije bilo policajaca, ali vidim na internetu da su se neki pridružili novom režimu.

Proteklih sam dana bio na iglama. Moji su mi se odmah počeli javljati telefonom, što me je donekle smirivalo. Letovi Aeroflota su proradili. Maja i Ratko bi već u nedelju trebali biti u Zagrebu, Srđa u Londonu. Tamo će mu se kasnije pridružiti Medina, koja još uvijek čeka britansku vizu. Nadam se da će sve štimati.

kirgistan.jpg

Međunarodna dimenzija

Problem Kirgistana je i njegova geostrateška lokacija u srcu Središnje Azije, na kojem se ukrštaju putovi nafte, prirodnog plina, trgovine i droge, te koridori snabdijevanja savezničkih snaga u Afganistanu. Graniči se sa Afganistanom, Uzbekistanom, Kazakstanom, Tadžikistanom i Kinom. Jedina je država u svijetu koja na svom teritoriju ima i rusku i američku vojnu bazu - rusku u Kantu i američku u Manasu, na svega dvadesetak kilometara razdaljine. Rusi su bili stavili svoju bazu "u stanje pripravnosti", dok su Amerikanci privremeno preusmjerili svoje avio-letove prema Afganistanu na zaobilazni put preko Kuvajta. Ni jednima ne odgovara nestabilnost Kirgistana, koja bi se mogla proširiti na čitavu regiju. Zbog opasnosti da radikalne islamske grupe ponovo počnu koristiti Afganistan kao svoju odskočnu dasku za operacije po središnjoj Aziji, pa i ruskim južnim oblastima naseljenim muslimanskim življem, Moskva podržava američki-NATO ratni napor u Afganistanu.  

Razni su komentatori odmah počeli nagađati o tome "tko stoji iza prevrata?" Oni koji misle kako je to Moskva - se pozivaju na telefonski razgovor Putina i Otunbajeve, prvi što ga je ona obavila sa nekim stranim državnikom u svome novom svojstvu. Dodatno, u Moskvu je jučer otputovao njezin prvi zamjenik Almazbek Atanbajev, zadužen u novoj vladi za ekonomska pitanja. Drugi pak misle kako je Washington ponovo umiješao prste kao u vrijeme "obojene revolucije" s kojom se Bakijev dokopao vlasti. Bakijev je po njima iznevjerio očekivanja, jer se kasnije okrenuo Rusima, otkazao gostoprimstvo američkoj bazi, ali je kasnije, na osobnu intervenciju predsjednika Obame promijenio mišljenje. Amerikanci su ostali u Manasu, ali je za tu uslugu Washington morao platiti veću najamninu, a baza je preimenovana u "tranzitni centar".

I Moskva i Washington su energično odbacili te špekulacije. Najodređeniji je bio Obamin savjetnik Michael McFaul, koji je ustvrdio kako "ovo nije bio anti-američki udar", te naglasio kako je američka administracija "sigurna da ga Rusija nije podržala". State Department je izrazio "žaljenje zbog nasilja" i pozvao na "poštovanje zakonitosti", a državna tajnica Clinton je telefonom razgovarala sa Otunbajevom..Ova je potvrdila kako će nova vlast ispoštovati postojeći ugovor o vojnom "tranzitnom centru". Kinesko ministarstvo vanjskih poslova je izrazilo duboku uznemirenost događajima u Kirgistanu. Generalni sekretar UN-a Ban Ki-Moon je objavio kako će u Biškek odmah uputiti svog predstavnika.

11/04/2010 - Jučerašnji i današnji dan su proglašeni Danima žalosti. Na komemoraciji ispred parlamenta se jučer okupilo oko deset tisuća građana. Posmrtni ostaci šesnaestorice su kasnije svečano pokopani u zajedničkoj grobnici izvan grada. Lijesovi su im bili zamotani u nacionalne zastave. Otunbajeva ih je nazvala "herojima".  

U demonstracijama i sukobima sa snagama sigurnosti je izginulo, prema priopćenju zdravstvene službe, najmanje 79 ljudi, a tvrdi se da je između tisuću i tisuću i pol izranjavano. U bolnicama se još uvijek nalazi 45 ranjenih i nije isključeno da neki neće preživjeti. Objavljeno je kako će obitelji žrtava dobiti novčane kompenzacije: za poginule - ekvivalent od 22.222 dolara, a za ranjene, ovisno od težina povreda - 1.500 ili više dolara.

No, čupanje tulipana još nije privedeno kraju. Bakijev se nije predao, niti je pobjegao. Otunbajeva ga je optužila da "pokušava destabilizirati zemlju". Navodno se kreće u okolini Džalalabada sa dvadesetak tjelohranitelja i okuplja svoje sljedbenike. Tvrdi se da su u samome Biškeku na tri mjesta otkrivene eksplozivne naprave, koje su deaktivirane.   

< >
Vezane vijesti