Foto: k.o.Foto: k.o."Muzeji i memorijalni centri mogu poslužiti kao oruđe u borbi protiv povijesnog revizionizma i relativizacije zločina", glavna je poruka konferencije Kultura pamćenja danas na kojoj se govorilo o zajedničkom post-jugoslavenskom postavu u spomen području Auschwitz te kulturnoj i obrazovnoj ulozi muzeja i memorijala.

Konferenciju je osmislila Documenta u suradnji s muzejom Topografija terora iz Berlina, Spomen područjem Jasenovac, Hrvatskim povijesnim muzejem, Historijskim muzejem Bosne i Hercegovine iz Sarajeva te Centrom za kulturnu dekontaminaciju iz Beograda.

"Bilo je i programa posjete spomen područjima Jasenovac i Lipa, ali puno manje nego što je nužno. Još uvijek očekujemo podršku za sustavne posjete svim tim mjestima", istaknula je Vesna Teršelić iz Documente u uvodnom obraćanju. Kasnije se na to iz publike nadovezala nastavnica povijesti Tamara Janković koja je rekla da je teško na razini škole omogućiti sustavne posjete memorijalnim centrima, ali je objasnila da ona to povremeno čini te da ima pozitivna iskustva s posjetima učenika spomen području Jasenovac. "Učenici su čak samoinicijativno napisali sastavke nakon tog posjeta, dakle, posjet je za njih bio inspirativan", opisala je vlastito pozitivno iskustvo.

Na konferenciji je bilo riječi i o pripremi zajedničkog post-jugoslavenskog postava u spomen području Auschwitz.

"Početak bavljenja temom Auschwitza počelo je davne 2002. godine kada smo kolegice Nataša Jovičić i ja razgledavajući tadašnji jugoslavenski postav u memorijalnom muzeju u Auschwitzu zaključile da on ne može više predstavljati državu koja više ne postoji", objasnila je Lokalna zajednica sudjeluje aktivno u djelovanju memorijalnog centra i doprinosi kreiranju kulture sjećanja na tome prostoru. To nam pokazuje da ona može biti promotor vlastite memorijalne baštine te da je ona i preduvjet opstojnosti i održavanja te memorijeNataša Mataušić, v.d ravnateljice Hrvatskog povijesnog muzeja kako je došlo do zatvaranja te izložbe. Ona, po njezinom mišljenju, u muzeološkom pogledu nije bila loša, ali se trebalo poraditi na brojnim drugim stvarima, od kojih su neke činjenične naravi.

"Sada su počele pripreme i na razini ministarstava kulture svih država bivše Jugoslavije o tome što će se s tim prostorom na prvom katu bloka 17 učiniti. Naime, Hrvatska je dala svoj zahtjev da ona dobije taj prostor i predstavlja svoju državu, to su učinile i Srbija, Crna Gora i Slovenija. Taj prostor je dugačak te ga je nemoguće podijeliti ga tako. Zbog toga je i počela zajednička inicijativa, kako bi sve strane bile zadovoljne", objasnila je Mataušić kako je došlo do formiranja radne grupe koja radi na novom postavu. Teršelić istaknula je važnost ove izložbe kao i toga da ona uđe u proračune za sljedeće tri godine jer je riječ o složenom i dugoročnom projektu.

Maja Kućan predstavila je spomen područje Jasenovac koje čuva sjećanje na žrtve Jasenovca i Stare Gradiške koji su udaljeni tridesetak kilometara jedan od drugog. Spomen cvijet izgradio je Bogdan Bogdanović, arhitekt, književnik i filozof koji je izgradio mnoge memorijale tog tipa. Iako mu je kamen bio omiljeni materijal, ovaj je cvijet jedini njegov spomenik koji nije od kamena.

"Bogdanović je o svom cvijetu rekao da on nikoga nije mrzio ili optuživao, ali da ipak nije skrivao istinu. Taj moto je jako blizak ideji spomen područja Jasenovac da se govori potpuna istina o događanjima u logoru te da se to upotrijebi za izgradnju mira i tolerancije", rekla je Kućan.

Vana Gović, kustosica memorijalnog centra Lipa pamti govorila je o stradanjima mještana Lipe, udaljene 28 kilometara od Rijeke prema Sloveniji. Taj je centar posvećen jednom događaju iz Drugog svjetskog rata. Naime, 30. travnja 1944. godine nacisti i fašisti oduzeli su živote 269 Lipljana, uglavnom žena, djece i staraca. Centar Lipa pamti otvoren je u travnju ove godine, na mjestu starog spomen muzeja, koji je djelovao od 1968 do 1989. godine.

Muzeji i memorijalni centri mogu poslužiti kao oruđe u borbi protiv povijesnog revizionizma i relativizacije zločina"Zanimljivo je da je u slučaju obje varijante muzeja inicijativa došla odozdo. Mještani i općina bili su ti koji su prepoznali potrebu za postojanjem takvog mjesta. Od samog početka lokalna zajednica sudjeluje aktivno u djelovanju memorijalnog centra i doprinosi kreiranju kulture sjećanja na tome prostoru. To nam pokazuje da ona može biti promotor vlastite memorijalne baštine te da je ona i preduvjet opstojnosti i održavanja te memorije", objasnila je Gović.

Gović je istaknula i jedan paradoks. "Svi su zasićeni temom Drugog svjetskog rata, ali istovremeno o tome se jako malo zna i jako je malo suvislih informacija", rekla je.

Prema njezinom mišljenju, ne postoji svijest o važnosti memorijalnih centara i ulaganja u njih. "Nitko neće dovoditi u pitanje potrebu očuvanja Hrvatskog Apoksiomena ili renesansnog slikarstva 16. stoljeća. Samo memorijalne ustanove na neki način moraju konstantno opravdavati svoje postojanje i vrijednosti svog poslanja", istaknula je.

"Koliko god to kontradiktorno zvučalo, memorijalna mjesta su najpozvanija govoriti o životu. Ona mogu posjetiteljima ponuditi drugačiju interpretaciju toga života i baštine toga kraja, upravo kroz spoznaju o stradanju", zaključila je Vana Gović.

Ključne riječi: Documenta, jasenovac, kultura
<
Vezane vijesti