H-Alter
Foto: I.P.Foto: I.P.Dugogodišnji (anti)ratni novinar slovenskoga Dela Boštjan Videmšek, autor knjige Na Begu: moderni eksodus (2005-2016) Izbjeglice i migranti na putu prema voljenim zemljama: "Ovo nije knjiga o njima, ovo je knjiga o nama. Mrzim objektivizam, moje je novinarstvo vezano uz pravdu i solidarnost. Mi novinari, prateći ratne priče polazimo iz svoje zone komfora, biramo kada ćemo ići u ta područja, koliko ćemo ostati, kada ćemo se vratiti. Zato ako nešto radimo, moramo se potruditi da ima utjecaja, u suprotnom je sve samo egosafari."

Inicijativa Dobrodošli prošli je tjedan zatražila od Ministarstva unutarnjih poslova momentalno odbijanje svih zahtjeva za prihvat ili ponovni prihvat izbjeglica koje su prošle kroz Republiku Hrvatsku putem tzv. balkanske rute, a koji se temelje na Dublinskoj uredbi nakon potvrde da je Visoki upravni sud u Austriji suspendirao transfere ljudi iz Austrije do donošenja konačne odluke, te omogućava ponovno vraćanje u Austriju svih izbjeglica koje su vraćene u Hrvatsku u posljednjih šest tjedana.Videmšek je upozorio kako europsko postavljanje prema izbjeglicama valja analizirati u još jednom kontekstu – radi se o falsificiranju povijesti pred očima svih nas

Odluka austrijskog suda donesena je nakon što je Slovenija uputila Sudu pravde Europske Unije zahtjev da se očituje o legalnosti tih prisilnih povrataka. Dublinska uredba je od njenog donošenja pa kroz izmjene bila kritizirana od velikog broja organizacija, inicijativa, mreža i stručnjaka te se tražila njena suspenzija.

Mađarska je pak prošli tjedan na 10-godišnju kaznu zatvora osudila Sirijca koji je bježeći od rata s roditeljima pokušao preći preko Mađarske na putu za Njemačku. Mađarska je u tom trenutku bila zatvorila granice, a kako je mladić govorio engleski, bio je izabran kao predstavnik izbjeglica koji je s policijom komunicirao preko megafona. Zbog toga je osuđen za terorizam, a ista optužnica je podignuta i protiv starije gospođe u invalidskim kolicima i niza drugih koji trenutno čame u mađarskim zatvorima.

Unatoč hladnom vremenu, izbjeglice i migranti i dalje se kreću tzv. Balkanskom rutom. Samo u Beogradu trenutno oko tisuću ljudi spava na ulicama, u napuštenim zgradama i improviziranim skloništima, na hladnoći. Smještajni kapaciteti u prihvatilištima i centrima za izbjeglice u Srbiji su popunjeni.

Prema podacima Talijanske obalne straže, samo u posljednjih nekoliko dana na Mediteranu je spašeno više od tisuću izbjeglica i migranata, te se tako broj ljudi koji su tim putem stigli u Italiju u 2016. godini popeo na više od 173 tisuće. Migreurop je nedavno objavila mapu svih kampova u kojima su izbjeglice smještene diljem Europe. Od 2011. do 2016. kapacitet kampova poznatih organizaciji povećao se od 32 tisuće do 43 tisuće mjesta, a u trenutnoj situaciji vjetar u EU kontinuirano puše u leđa politici detencije.

Dakle, iako u medijima u posljednje vrijeme vlada određeno "zatišje", kriza u Europi se nastavlja – ali ona nije izbjeglička kriza, već kriza politike prema izbjeglicama. Upravo je zato bilo sjajno u subotu u Puli na 22. Sa(n)jam knjige u Istri prisustvovati predstavljanju nove knjige velikog slovenskog (anti)ratnog novinara Boštjana Videmšeka - Na Begu: moderni eksodus (2005-2016): Izbjeglice i migranti na putu prema voljenim zemljama.Metodama koje trenutno koristi u odnošenju prema izbjeglicama Europa ne određuje samo svoju sadašnjost, već i budućnost, kako u vanjskoj, tako i u unutarnjoj politici

Videmšek je u posljednjih dvadeset godina pisao iz Iraka, Afganistana, Palestine, Izraela, Somalije, DR Konga, Libanona, Pakistana, Sirije, Libije. Njegove tekstove objavljivale su najveće svjetske novine. Dobitnik je brojnih nacionalnih i međunarodnih nagrada i autor četiri knjige: Vojna terora, izašla i u Americi, Upor: arabska pomlad in evropska jesen, Ultrablues i Na Begu: moderni eksodus, izašla i u Njemačkoj.

Na predstavljanju je uz Videmšeka govorio fotoreporter Jure Eržen (čije su fotografije objavljene u knjizi Na begu) i slovenska antropologinja i književnica Svetlana Slapšak, a razgovor je moderirao Aljoša Pužar.

Videmšekova knjiga bazirana je na 2500 intervjua koje je obavio u periodu od 2005. do 2016. godine. Posljednja je to knjiga svojevrsne trilogije – prva Videmšekova knjiga ticala se rata (protiv) terora, a druga Arapskog proljeća (otpora). "Mrzim objektivizam, moje novinarstvo nema veze s onime što se predaje u školama novinarstva, moje je novinarstvo vezano uz pravdu i solidarnost", rekao je Videmšek o svom radu, osvrnuvši se na posebnu ulogu novinara u ratnim i kriznim vremenima - poput današnjeg.

"Mi polazimo iz svoje zone komfora, biramo kada ćemo ići, koliko ćemo ostati, kada ćemo se vratiti – ako nešto radimo, moramo se potruditi da ima utjecaja, inače je sve samo egosafari. Mora nam zbilja biti stalo, a ne kao novinari bježati od toga da nam je stalo", rekao je Videmšek.

Kako je na predstavljanju ocijenio Pužar, Videmšekova knjiga je etički dobro postavljena, ali bez jeftine patetike, kakvu često nalazimo u (novinarskim) knjigama o ljudskim tragedijama. Videmšek jasno i direktno govori o onome što vidi, prenosi priče ljudi s kojima razgovara, secira srž problema koji je pred njim – nema kićenosti, nema bespotrebnog ponavljanja.

"Mi smo novinari, kružimo svijetom, pričamo priče, pokušavamo objasniti što se događa. Tako je nastala knjiga. Etika i empatija su mi jako bitne. Sram i osjećaj krivnje su nam potrebni – oni su baza etičke (r)evolucije. Radikalna empatija je trening, a etički mišić može odumrijeti ako ga ne treniraš, ako gledaš u stranu", govori Videmšek.Iako u medijima u posljednje vrijeme vlada  "zatišje", kriza u Europi se nastavlja – ali ona nije izbjeglička kriza, već kriza politike prema izbjeglicama

"Ono što je zanimljivo primijetiti u vezi ove knjige, jest koliko slike i priče u njoj podsjećaju na knjigu svima nama dobro znanu – Bibliju. Lica tih žena s maramama, koje nose djecu i hodaju u nepoznato, doista podsjećaju na biblijske prizore. Naposljetku, to su ljudi iz krajeva gdje je Biblija nastala i mi trebali prepoznati tu kulturološku poveznicu", istaknula je Slapšak.

na_begu.jpg

Iako je situacija teška, Slapšak je naglasila kako tzv. izbjeglička kriza otvara mogućnost nove demokracije, mogućnost nove raspodjele dobara, mogućnost prisvajanja (i brisanja) granica. Upravo zbog granice i ideje granice, ovi ljudi moraju prelaziti granice, prisvajati prostor za sebe - granicu oblikuje transgresija. "Zaista mislim da su izbjeglice možda jedini izlaz protiv nacifikacije Europe", rekla je Slapšak.

Videmšek je upozorio kako europsko postavljanje prema izbjeglicama valja analizirati u još jednom kontekstu – radi se o falsificiranju povijesti pred očima svih nas. Europa se svojim potezima odriče odgovornosti učestvovanja u ratovima zbog kojih su izbjeglice prisljene bježati iz svojih zemalja – od Sirije do "sigurnog" Iraka i Afganistana.Mrzim objektivizam, moje novinarstvo nema veze s onime što se predaje u školama novinarstva, moje je novinarstvo vezano uz pravdu i solidarnost

Također, metodama koje trenutno koristi u odnošenju prema izbjeglicama Europa ne određuje samo svoju sadašnjost, već i budućnost, kako u vanjskoj, tako i u unutarnjoj politici. "Kada gradimo zidove mi se na taj način postavljamo prema budućnosti, određujemo ih kao ono što želimo, ono što valja prakticirati. Na Balkanu, prostoru gdje ne možete govoriti o fiksnim granicama, jer je sve, od jezika nadalje, izmiješano, sada niču zidovi. Nedavno je postavljen zid oko romskog naselja u Kruševcu u Srbiji i svi mi se moramo zapitati gdje to vodi i što zapravo želimo postići", rekla je Slapšak.

Zid dug 120 metara i visok dva metra postavljen je ispred dijela romskog naselja Marko Orlović - službena je tvrdnja da zid služi da se naselje zaštiti od prometne buke, ali gotovo je svima jasno da je to učinjeno da bi se romsko naselje sakrilo od pogleda investitora preko puta. Diže se tako zid na zid, bez razmišljanja (i pisanja o tome) što će i tko ostati nakon posljednjeg zida? To nije pitanje za "njih", to je pitanje za sve nas - kada zamišljate budućnost, zamišljate li zid i žicu?

Novinari su tu da prenose informacije, ali i da zamišljaju, razmišljaju, da objašnjavaju i interpretiraju. Na to se osvrnuo i Videmšek. "Živimo u dobu dataizma, dobu podatkovanja, i novinarstvo se izgubilo kada je počela utrka s onima koji samo prosljeđuju informacije. Informacije bez interpretacije ili pak s crkvom kao bazom interpretacije, ne vrijede puno. Novinarstvo je trenutno samo jedan mali dio interpretacije, ali si novinari sami to još uvijek ne priznaju – jednostavno je previše drugih aktera i previše informacija", objašnjava.U modernom novinarstvu izbor je između gigantskog selfija ili bezdušnog dataizma

O problemima današnjeg novinarstva govorio je i Eržen. "Kao fotograf, želim biti nevidljiv u svom radu. Ali za to je potrebno vremena, spor je proces, treba strpljenja. Želim organski trenutak, u kojem ne postoji svjesnost o prisutnosti mene kao fotografa. Danas se takvi trenutci gube jer je novinarstvo natjecanje u kojem je brzina imperativ", rekao je Eržen.

"Brzina ne ostavlja prostor za refleksiju. Za sve kvalitetno treba vremena, a to je ono što se u današnjem novinarstvu neprestano oduzima. U modernom novinarstvu izbor je između gigantskog selfija ili bezdušnog dataizma. Nema balansa, nema sredine. Kad sam novinar postane priča, tu prestaje novinarstvo", dodao je Videmšek.

Nasreću, i u novinarstvu postoje iznimke. Jedna od njih je svakako Videmšek i njegova sjajna knjiga koja bi mnogima trebala biti početna točka u raspravama o izbjegličkoj krizi i krizi politike prema izbjeglicama – krizi koja nije počela jučer i koja neće, kako se mnogi zavaravaju, završiti sutra.

<
Vezane vijesti